Očekuje hoće li se kome svidjeti / Snimio Mateo LEVAK
Dva štenca nađena su kod kontejnera, četiri u okolici Fužina, šest u Viškovu, u šumi iznad Lovrana nađeno je šest živih i pet mrtvih štenaca... Iako se godišnje udomi lijepa brojka od 250 do 300 pasa, kapaciteti azila Društva za zaštitu životinja i dalje su dobrano ispunjeni
povezane vijesti
RIJEKA U azilu za nezbrinute pse Rijeka-Viškovo, u sklopu Društva za zaštitu životinja Rijeka, dovršavaju se radovi na postavljanju krovova u zadnja dva dvorišta na kojima oni nedostaju, a uskoro će se početi i s drenažnim radovima. Najnovije su to aktualnosti iz azila koji u svojih sedam dvorišta svakodnevno skrbi o 75 pasa, dok je još njih 30 na privremenom smještaju.
Sigurnost i briga
Reina, Gaia, Riki, Kuba, Gina, Medo, Solvi, Mila i Bartol samo su neki od stanovnika azila o kojima se danomice brinu vrijedne ruke. Od štenaca do pasa s dvoznamenkastom oznakom dobi, azil će svakoj jedinki pružiti sigurnosti i brigu. Tijekom našeg posjet azilu i razgovora s volonterkom i članicom izvršnog odbora Društva za zaštitu životinja Sanjom Frantal saznali smo koje su potrebe azila i kako mu zainteresirani mogu pomoći.
Što donijeti u azil
– Ukoliko netko želi azilu donirati potrepštine, radije donesite manje količine bolje hrane, nego veliku količinu hrane lošije kvalitete. Ne treba to naravno biti premium hrana, nego hrana srednje kvalitete. Ne govorim to zato jer smo mi snobovi (smijeh), već nam psi od lošije hrane znaju dobiti proljev. Trebaju nam uvijek sredstava protiv nametnika i građevinski materijal. Novac je uvijek potreban. Ne moraju to biti novci uplaćeni na račun azila, već se može dogovoriti da onaj tko želi plati određeni veterinarski račun, kaže Sanja Frantal. |
– Dva štenca nađena su kod kontejnera, četiri u okolici Fužina, šest u Viškovu, a u šumi iznad Lovrana nađeno je šest živih i pet mrtvih štenaca – Sanja nam prepričava teške priče koje pse dovode u azil. Iako se godišnje udomi lijepa brojka od 250 do 300 pasa, kapaciteti azila i dalje su dobrano ispunjeni. Minuli ljetni dani značili su priljev pasa u azil, dok njihovi vlasnici provode godišnje odmore. Frantal se nada da će rujan ponovo dovesti do nešto većeg broja udomljenih pasa.
– Da nema ljetnih mjeseci, u prosjeku bi se otprilike svakog dana udomio jedan pas. Po ljeti je uvijek manje udomljavanja. Ljudi odu na godišnji pa ih više puštaju, a manje udomljavaju, stoga se nadamo da će sada u rujnu ponovo biti nešto više udomljavanja. Dosta su nas »vadili« turisti koji znaju doći iz Njemačke, Švedske i ostalih zemalja. Većinom su to naši ljudi koji znaju doći ovdje na odmor pa usput udome psa. Apeliramo na vlasnike da kastriraju štence, a ako ne znaju sami, neka se jave pa ćemo im mi pomoći u tome. Sve je bolje nego kad bude »boom« pa svaka dva dana dobivamo poziv o šest do osam štenaca, kaže Frantal.
Na trening u Zagreb
Štenci koji dolaze u azil procijepljeni su – dva puta protiv zaraze i jednom protiv bjesnoće. Tek nakon te prakse bivaju smješteni u azil. Postoje i oni psi koji se smatraju opasnijima ili neudomljivima, oni koji ne vole povodac, ljude ili druge pse. Azil će takve pse slati u Zagreb na trening kako bi u konačnici i oni bili udomljeni u nečiji topli dom.
– Moj cilj u konačnici je da se svi psi udome i da nemamo više neudomljivog psa. Po mom mišljenju, najgora opcija je da pas umre u azilu od starosti. Zadnjih nekoliko godina jako stavljamo fokus na te neudomljive, ja bih rekla posebne pse. Ne želimo da psi završavaju život u azilu. Drugo je kad se razboli pa slijedom toga umre, ali da provede cijeli život u azilu, to mi nema nikakvog smisla, dodaje Frantal.
Nedostaje volontera
Mnogi su načini kojima možemo pomoći azilu. Primjerice, svako jutro moguće je doći i povesti psa u šetnju, a ukoliko biste se sa psom uputili na cjelodnevni izlet, i to je moguće, samo se prije toga treba javiti azilu da se psu unaprijed pripremi hrana.
Infrastrukturni ciljevi azila koji se trebaju ostvariti priključci su za vodu i struju. S jedinicama lokalne samouprave pregovara se da u bližoj budućnosti i azil može preuzimati pse, a ne samo veterinarska stanica Rijeka, kao što je sad slučaj. Azil se financira isključivo iz donacija, a ono što kronično fali jesu volonteri. Sanja Frantal poziva sve ljude dobre volje da pripomognu na načine na koje mogu i žele, a svi zainteresirani pozvani su na mnoga događanja koja se azil trudi održati.
– Tko god želi pripomoći, može se uključiti. To ne mora biti cijeli dan ili preko tjedna, može se doći preko vikenda na nekoliko sati. Fale nam volonteri i za šetnju i za hranjenje, za radove, za dokumentaciju. Stalno se nešto radi u azilu od fizičkih radova. Morali smo napraviti karantenu, spremište za hranu.
Azil izgleda održavano i uredno, a takav će biti i za koji dan kada se radovi dovrše i materijal se skloni. Nekoliko puta godišnje organiziramo akcije čišćenja azila. Često organiziramo i događanja u sklopu azila, a odaziv je zasad bio sjajan. Imali smo advent u azilu, Vautinovo za Valentinovo, vođenju šetnju po Kastavskoj šumi i plan je da krajem ljeta napravimo jedno slično događanje u azilu na koje će svi zainteresirani biti pozvani. Za sada se financiramo isključivo iz donacija. Postoje projekti Grada Rijeke, Grada Kastva i PGŽ-a na koje se redovito javljamo i gdje dobivamo neke iznose, no ti nam iznosi ne pokrivaju ni godišnji iznos kontejnera za smeće, navodi Frantal. Ono što zna biti otegotna okolnost svim potencijalnim volonterima jest to da u blizini azila nema niti jedne autobusne stanice.
Važni savjeti
Za kraj, čuli smo nekoliko važnih savjeta svim vlasnicima pasa i onima koji će to tek postati. Ono što i azil svakodnevno čini dokazuje da su psi ljubav, ali i velika odgovornost. Na taj se način svi vlasnici trebaju ponašati.
– Apeliramo da ljudi obavljaju sterilizaciju i kastraciju te da ih čiste od buha, krpelja i ostalih nametnika. Nemojte uzimati pse ako niste sigurni. Pas je ljubav, ali i velika odgovornost. Za psa nema ništa gore nego uzeti ga pa vratiti u azil. Upućujem ljude da bilo kakve slučajeve prijavljuju. Ako se primijete neke čudne stvari, može se zvati komunalni redar za to područje ili možete nas kontaktirati pa ćemo mi surađivati s komunalnim redarima i veterinarskom inspekcijom. Nema smisla da psi deset godina čume na lancu i da svi znaju o tom slučaju, a nitko ništa ne poduzima, zaključuje Frantal.