Uoči sezone godišnjih odmora sve je tako lijepo bilo kada je riječ o odnosima dva prva čovjeka u Hrvata, premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića. Očito si nisu htjeli pokvariti ljetne radosti pa se dogodio detant, a Hrvatska je odahnula. Uspjeli su se dogovoriti, nakon što su mjesecima bjesnjeli najžešći okršaji oko čelnog čovjeka Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, brigadnog generala Ivana Turkalja. No, čini se da je primirje, kako se godišnji odmori bliže kraju, završeno i da će uslijediti isti agresivni obrazac ponašanja kada je riječ o odnosima prva dva čovjeka u Hrvata. Optimisti su se nadali da neće biti tako, ali kako su izbori sve bliže, realistima je jasno da nema nazad i da će vrijeme pred nama biti žestoko.

Prva runda nakon gonga krenula je na temi zagrebačkih nogometnih huligana koji su završili u grčkim istražnim zatvorima nakon nemilih scena na ulicama Atene. Valja pogledati činjenice, a činjenica je da je stotinjak nogometnih huligana iz Zagreba odlučilo, unatoč zabrani UAFA-e, otići u Atenu. Ne kako bi se prošvercali na stadion i ispod glasa navijali za Dinamo protiv AEK-a, već kako bi odmjerili snage s AEK-ovim navijačima. Što je tim momcima bilo u glavi da krenu na put dug 1.500 kilometara i jesu li razmišljali o posljedicama, teško je reći. No, dogodilo se ono najgore, jedan grčki navijač je ubijen, a zagrebački huligani, jer te je ljude nemoguće nazvati nogometnim navijačima, završili su kako su završili. S tim da će stvari po njih ići samo nagore zbog nabrijane grčke javnosti koja traži linč. Upravo je atmosfera linča na djelu. Zato je neophodno ostati hladne glave na hrvatskoj strani službene politike. Da se tim ljudima, koje bi i velik dio hrvatske javnosti također linčovao, pomogne da im se osigura pravičan sudski postupak.

Hrvatska država dužna je poštovati vlastite zakone i pomoći hrvatskim državljanima na način koji je jasno propisan. Da, stotinjak zagrebačkih huligana krivo je da ne može biti krivlje jer ih nitko nije tjerao da krenu na put od 1.500 kilometara unatoč zabrani UAFA-e, ali i oni imaju pravo u uređenoj i demokratskoj državi, a valja se nadati da to Grčka jest, da ih se zaštiti od linča. Tim više što je incident koji se dogodio mogao biti znatno manji da je grčka policija odradila posao kako je trebala nakon što su dobili sve informacije tko je prešao granicu i što se sprema. Nažalost, nije, pa smo svi morali svjedočiti nemilim scenama u Ateni zbog kojih se svaki nogometni navijač srami, a ono što su režirali nabrijani momci sa zagrebačkog asfalta, svatko bi trebao osuditi i ispričati se grčkim građanima.

Prvi se tako trebao postaviti predsjednik Milanović. No, on je u nekom drugom filmu pa umjesto da kao sukreator vanjske politike, a što je posao za koji su ga izabrali hrvatski građani i za koji prima plaću, smiri situaciju i pomogne hrvatskim građanima tihom diplomacijom, odlučio je skočiti na ogradu, zapaliti baklju i krenuti u fajt s cijelom grčkom državom. Umjesto da klekne na koljena i da zamoli oprost, on je huliganski zaurlao da Grčka nije pravna država, da su ti ljudi tretirani kao ratni zarobljenici, da ih tretiraju kao zarobljenu postrojbu.

Milanoviću na pamet ne pada osuditi njihovo huligansko ponašanje kao da je riječ o brucošima koji su otišli na studentsko putovanje u Atenu pa su ih tamo pohapsili i pozatvarali samo zato što su iz Hrvatske. Budući da Milanović nije neznalica, jasno je kao dan da je on odlučio demagoški i populistički iskoristiti cijelu priču kako bi ispao frajer koji ima hrabrosti boriti se za »te ljude«, dok su se ostali posakrivali u mišje rupe. Eto, sad će on ustati sam protiv svih. Možda ga je na to nadahnula uloga Gerarda Butlera koji se u filmu »300« kao spartanski kralj suprotstavlja brojnijim Perzijancima. Onda slijedi Milanovićeva teorija zavjere jer hrvatski predsjednik se pita zašto je to napravljeno sada, i zašto baš u Grčkoj, i što Grčka treba dobiti od UEFA-e, i zašto im je bitno da prebace odgovornost na stotinu Hrvata. I na kraju je poslao pomirljivu poruku grčkim vlastima: »To nema veze s demokracijom, s poštovanjem ljudskih prava. Ako je to EU danas, bolje da ga nema.«

Ave, Zorane!

Premijer Andrej Plenković još je jednom upozorio da mu se kolega s Pantovčaka ponaša kao slon u staklarnici. I dobrim dijelom je u pravu kada je poslao poruku roditeljima »tih ljudi« da ga zamole da im ne pomaže jer im radi samo štetu.