RIJEKA Riječki klub »3. maj« u ponedjeljak će na Europskom prvenstvu u podvodnoj orijentaciji u Češkoj imati dvoje predstavnika, koji su zapravo već dosta iskusni kad je u pitanju nastup za hrvatsku reprezentaciju. Bilo za mlađe uzraste ili seniore. Iako je Tini Marčelja tek 17 godina, prošle godine nastupila je za juniorsku hrvatsku vrstu na Europskom prvenstvu u plivanju perajama, jednako kao i za seniorsku reprezentaciju na EP-u u podvodnoj orijentaciji. Inače je i vlasnica sedam državnih rekorda u plivanju perajama, od kojih su dva seniorska u štafeti, a ostalih pet je juniorskih. Josip Štefanić je pak godinama član reprezentacije te je nastupio na nekoliko europskih prvenstava, a ove godine se okitio i titulom državnoga prvaka, a bio je i treći u ukupnom poretku Europskoga kupa u podvodnoj orijentaciji.

Ovogodišnja europska smotra se održava u češkom gradu Jablonec nad Nisou, a jezero za podvodnu orijentaciju mora biti što mutnije. U ovom sportu uz brzinu su jako bitne snalažljivost te preciznost.

– Kako natjecanje izgleda? Pliva se u jezeru monoperajom, a natjecanja su u mutnoj vodi gdje je vidljivost maksimalno do tri metra. Od opreme koristimo ronilačku bocu s posebnim dodacima i kompas, na koji si pišemo koordinate i metre. Cilj utrke je pronaći određene orijentire u jezeru ili ih zaobići, ovisno o disciplini, i to sve odraditi u što kraćem vremenu. Boduje se krajnje vrijeme, ali i svaki točan obilazak ili pronalazak bove, što se na kraju preračunava u krajnji rezultat – kaže Josip Štefanić, koji se zajedno s kolegicom Tinom Marčelja priprema na jezeru Lepenica u Gorskom kotaru, ali češći su kondicijski treninzi i oni u bazenu na Kantridi.

– Jednom ili dvaput tjedno odradimo trening na jezeru da bismo vježbali traženje tih točki, što je jedna od tehnika. Plivanje perajama i podvodna orijentacija? Slični su sportovi, monoperaju koristimo u oba sporta, a razlika je što se u bazenu samo sjuriš ravno, dok u jezeru moraš tražiti i malo uključiti mozak, razmišljati… – objašnjava Tina, dodavši da se ne želi opterećivati plasmanom na EP-u.

– Bila sam i prošle godine na EP-u, ali ovdje nije toliko važno koliko ste brzi, nego iskusni. Ja sam tu još dosta iza svih ostalih i još ništa ne očekujem. Tek sam ove godine prešla u seniore pa nemam neke ciljeve, već želim steći novo iskustvo.

Josip Štefanić se podvodnom orijentacijom počeo baviti nakon zasićenja u plivanju.

– Počeo sam s plivanjem, koje sam trenirao cijelu osnovnu i dio srednje škole. Bavio sam se onda kratko i vaterpolom, pa sam preko prijatelja otkrio monoperaju i tako sam počeo plivati perajama prvo u bazenu, a kada sam položio ronilački tečaj, krenuo sam roniti i u jezeru – kaže Josip.

Upravo zbog manjka popularnosti i promocije, problem ovoga sporta su financiranje odlaska na natjecanja.

– Više nas klub prati što se tiče financija, nemamo baš sponzore. Dodatne stvari si nabavljamo sami, uz podršku roditelja, prijatelja, ekipe… Ono što ne možemo, nekako se opet skupi i nabavi. Naš sport nije poznat pa se moramo snalaziti na sve načine – zaključio je Josip Štefanić.