Pored aktualnih rasprava o primjeni umjetne inteligencije, u posljednje vrijeme prisutan je i fenomen koji bi se mogao nazvati strahom od robota. »Jednom kad dobijemo strojeve koji imaju cilj samoodržanja, u nevolji smo«, rekao je stručnjak za umjetnu inteligenciju Yoshua Bengio, a filozof Nick Bostrom pisao je o »eksploziji inteligencije« za koju kaže da će se dogoditi kada superinteligentni strojevi počnu dizajnirati vlastite strojeve.

Stručnjakinja za robote Kerstin Dautenhahn sa Sveučilišta Waterloo u Kanadi umanjila je te strahove. Rekla je za AFP da umjetna inteligencija vjerojatno neće dati strojevima veće sposobnosti razmišljanja ili ih prožeti željom da ubiju sve ljude. »Roboti nisu zli«, kazala je, iako je priznala da ih programeri mogu natjerati da čine zle stvari.

Ovih dana u francuskim medijima aktualiziran je tekst Georgesa Bernanosa (1888. – 1948.) naslovljen »Francuska protiv robota«. Krajem Drugog svjetskog rata Bernanos je prorekao trijumf civilizacije strojeva ovim fascinantnim tekstom koji se danas ponovo čita.

Ova uznemirujuća filozofska refleksija objavljena je nekoliko godina prije knjige »Ja, robot«, zbirke od devet znanstvenofantastičnih kratkih priča autora Isaaca Asimova (tiskana je 1950. u nakladi od 5.000 primjeraka). Priče su prvotno objavljivane u američkim časopisima Super Science Stories i Astounding Science Fiction između 1940. i 1950.

Međusobno su uvezane tako da se čini kao da ih dr. Susan Calvin pripovijeda nekom novinaru (pripovjedaču) u 21. stoljeću. Premda se priče mogu čitati i odvojeno, ipak dijele zajedničku temu interakcije ljudi, robota i etike, a kada ih se sagleda u cjelini one pripovijedaju jednu veliku pripovijest iz Asimovljeve fiktivne povijesti robotike. Zbirka se smatra dijelom serijala o robotima, a serijal je pak smješten u univerzum Zaklade.

U nekoliko priča zbirke javlja se lik dr. Susan Calvin, glavne robopsihologinje u tvrtci U.S. Robots and Mechanical Men, Inc. (ili skraćeno: USRMM), vodećem proizvođaču robota. Nakon njihova objavljivanja u ovoj zbirci, Asimov je osmislio i napisao okvir koji je priče prikazivao kao prisjećanja Susan Calvin tijekom jednoga intervjua o njezinom životu i radu, a njezin se rad uglavnom svodio na proučavanje zastranjenja u ponašanju robota i upotrebu »robopsihologije« za ispravljanje tih zastranjenja.

U knjizi se nalazi i kratka priča u kojoj se prvi put spominju poznata Asimovljeva Tri zakona robotike: 1. Robot ne smije naškoditi čovjeku ili svojom pasivnošću dopustiti da se čovjeku naškodi; 2. Robot mora slušati ljudske naredbe, osim kad su one u suprotnosti s prvim zakonom; 3. Robot treba štititi svoj integritet, osim kad je to u suprotnosti s prvim ili drugim zakonom.

U svojem tekstu objavljenom 1947. godine Georges Bernanos naljutio se na »civilizaciju strojeva« u nastajanju. Njezin trijumf predviđa kao znak kolapsa, čiji bi krajnji znak mogle biti aktualne rasprave o umjetnoj inteligenciji, žive i strastvene, razmjerne tjeskobi koja ih prožima.

Godine 2020. snimljen je kratkometražni švicarski film »Francuska protiv robota« (režija: Jean-Marie Straub). Ovakav je sadržaj filma: muškarac hoda polako uz obalu jezera. Istu šetnju poduzima dva puta u dvjema sekvencama koje se razlikuju po osvjetljenju, zvuku, percepcijama.

On dva puta citira isti pasus iz eseja »Francuska protiv robota« (»La France contre les robots«) koji je Georges Bernanos napisao 1944. godine. Riječ je o itekako aktualnoj evokaciji revolucije protiv ustanovljenog poretka. Isto upozorenje ponavlja se dvaput: »Svijet koji je prisvojila Tehnologija izgubljen je za Slobodu«.

Podsjetimo, prva ideja o robotima datira još od Leonarda da Vincija (1452. – 1519.), koji je zamislio robota kao pokretni stroj u obliku lava. Međutim, termin robot uveo je 1920. češki književnik Karel Čapek (1890. – 1938.) u svojoj drami »R. U. R.« (Rossumovi Univerzalni Roboti).

Koristio je riječ robotnik (koja se može prevesti kao rob, radnik…) te je zamišljen kao čovjekoliki stroj sa sposobnošću rasuđivanja. Radnja drame odvija se u skoroj budućnosti u kojoj tvrtka Rossum Universal Robots proizvodi androidne sluge. Ovi roboti se koriste kao jeftina radna snaga bez ikakvih radničkih prava, a njihova velika primjena u industriji vremenom mijenja cjelokupnu ekonomiju.

Ipak, roboti nisu zadovoljni svojim statusom i dižu pobunu te uništavaju cjelokupno čovječanstvo. Riječ robot je prvi put korištena u ovom kazališnom djelu, a nju je skovao Josef Čapek, brat Karela Čapeka.

Drama započinje dolaskom Helene Gloryjeve u tvornicu koja proizvodi robote. Želja joj je da ih oslobodi i izjednači s ljudima. No u procesu koji je trebao robotima dati »dušu« puno će toga krenuti krivo i rezultirati robotskom revolucijom i nestajanjem čovječanstva.

Na kraju ipak postoji svojevrsna nada – roboti Helena i Primus, dva probna modela dr. Galla, imaju čuvstva te će možda biti sposobni nastaviti svoj rod kao novi Eva i Adam. Spomenimo dva citata: »Roboti svijeta! Čovjekova je moć uništena, osvajanjem tvornice, mi postajemo gospodari svega.

Era čovječanstva je okončana. Novi svijet se uzdigao: vladavina robota!« i »Napravili smo robote previše sličnima. Stotine tisuća istih lica koja nas gledaju. Stotine tisuća bezizražajnih lica. To je noćna mora.«

Roboti su naišli na obradu i u drugim umjetničkim ostvarenjima, a ovim povodom podsjetit ćemo na tek neke od njih. Ove godine navršila se 50. godišnjica filma »Westworld«, američkog SF vestern trilera iz 1973. godine koji je napisao i režirao romanopisac Michael Crichton. »Westworld« predstavlja futuristički tematski park naseljen androidima gdje gosti plaćaju kako bi se pretvarali da su revolveraši na Divljem zapadu.

Nakon što su platili značajnu cijenu ulaznice, Blane (James Brolin) i Martin (Richard Benjamin) odlučni su odmarati se posjećujući salone i pucajući iz oružja. No kada sustav zakaže i Blane biva ubijen u dvoboju, Martinova fantazija iznenada postaje sumorna stvarnost.

Spektakl Michaela Crichtona, koji se kasnije proslavio kao jedan od najpopularnijh autora žanrovske književnosti, danas uživa status klasika SF-a 70-ih u kojem je Yul Brynner kao nezaustavljivi android revolveraš ubojica dao novu dimenziju američkoj ikoni kauboja.

Glasovit je i »Istrebljivač« (»Blade Runner«), slavni američki SF noir film iz 1982. koji govori o detektivu Deckardu koji u budućnosti proganja odbjegle replikante, umjetna bića stvorena nalik ljudima. Film je režirao Ridley Scott prema romanu »Sanjaju li androidi električne ovce?« pisca Philipa K. Dicka.

U hrvatskim kinima upravo igra film »Roboti«, romantična komedija u režiji Caspera Christensena i Anthonyja Hinesa. Sadržaj je sljedeći: godine 2032., nakon što je napredna robotika omogućila čovječanstvu da koristi realistične androide kao sluge i fizičke radnike, imućni stanovnici predgrađa Elaine i Charles koriste svoje dvojnike androida kako bi izbjegli vremenska ograničenja vezana za veze.

Međutim, kada varalice shvate da se zapravo zaljubljuju, ukradu identitet svojih vlasnika i daju se u bijeg, prisiljavajući Elaine i Charlesa da se udruže i vrate svoje živote. Charlie i Elaine nisu dobri ljudi. Elaine koristi muškarce da ima lijepe stvari i zalaže nešto od toga da plati svoje račune.

Charlie izlazi sa ženama samo radi seksa, a da stvar bude gora loš je u krevetu. No, budući da oboje koriste spojeve kako bi dobili ono što žele, shvaćaju da postoji lakši način da dobiju ono što žele 2032. godine.

Ne smijemo zaboraviti ni na »Robote« (»The Robots«, »Die Roboter«), singl njemačke elektroničke glazbene grupe Kraftwerk koji je objavljen 1978. godine (s albuma »The Man-Machine«). Stihovi govore o ulozi robota kao podređenih radnika ljudima.

U pjesmi su i stihovi na ruskom – »Ya tvoy sluga/Ya tvoy rabotnik«, što upućuje na slavensko podrijetlo riječi robot. Slijede poznati stihovi: »We’re charging our battery/And now we’re full of energy/We are the robots/We are the robots/We are the robots/We are the robots…«