Ivana Brkić Tomljenović sredinom ljeta pridružila se voditeljskoj ekipi središnje informativne emisije RTL-a, “RTL danas”. Ivana je tijekom karijere kao vrsna reporterka odradila brojne reportaže, a posljednjih godinu dana uređuje “RTL danas”.

Kao studijsko pojačanje, Ivana se pred malim televizijskim kamerama sjajno snašla, iako joj je ovo prvi put u karijeri da vodi središnju informativnu emisiju. I nakon dva desetljeća rada u medijima, Ivana Brkić Tomljenović ističe važnost nadogradnje vlastitih znanja i vještina, a voditeljska uloga u RTL-u danas upravo je to!

Povjerenje je najvažnije

Ivana Brkić Tomljenović diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a kasnije je završila i Akademiju za politički razvoj. Novinarsku karijeru započela je na Obiteljskom radiju, a nakon toga su uslijedili brojni televizijski angažmani tijekom kojih se isprofilirala kao cijenjena novinarka i reporterka.

U razgovoru za televizijski prilog Petkom s Ivanom Brkić Tomljenović razgovaramo o izazovu uređivanja i vođenja emisije, pojedinostima njezinog posla i mnogim drugim temama.

U “RTL-u danas” pojavili ste se kao novo voditeljsko pojačanje i to nakon što ste se u toj emisiji pojavljivali kao urednica. Zašto vam je važan “RTL danas”? Što je vaša misija tijekom rada na emisiji?

– “RTL danas” je 1 sat i 15 minuta dobre informative, najvažnijih događaja u zemlji i svijetu, analiza, sportskih vijesti, prognoze i nešto lakših priča iz raznih sfera društva. Kad sam počela uređivati, forte mi je bila politika jer sam kao novinarka uglavnom pratila te teme. I dalje smatram da je politika jako važna jer prečesto potpuno nepotrebno vedri i oblači ovom zemljom, ali u fokusu su nam priče iz svakodnevnog života.

Od, primjerice, poskupljenja vode u Rijeci, ilegalne gradnje na obali, do problema poljoprivrednika u Slavoniji. Nakon strašnog nevremena i posljedica u Slavoniji, što smo svaki dan intenzivno pratili, veseli me što smo pomogli nekim obiteljima.

Što ste naučili o sebi, drugima, televiziji za vrijeme uređivanja “RTL-a danas”?

– Kolege su jako predane svom poslu tako da nemamo problem ni s angažmanom, ni s pričama. Što se mene tiče, u jednom danu u kojem se sadržaj emisije “pretumba” nekoliko puta jer se događa niz izvanrednih događaja, važno je zadržati hladnu glavu i ne stvarati kaos. Ljudi s kojima radim imaju povjerenja u mene, kao i ja u njih. To je ključ svakog uspješnog odnosa, pa i emisije.

Foto: MAJA BOTA

Nepredvidiv posao

Kako je raditi kao urednica informativne emisije i korigirati sve što se događa “iza pozornice”? Što je najzahtjevnije u tom dijelu vašega posla?

– Zanimljivo, zato što treba uvijek razmišljati kako donijeti korak više. Ljudi su većinu vijesti vidjeli po portalima i ako nemamo informaciju više, dodatnu analizu ili sadržaj – okrenut će program.

Tko vam sve pomaže u slaganju emisije “RTL danas”?

– Teme dogovaramo na jutarnjem kolegiju s novinarima. Do kraja dana odlučim na koji ćemo način i kojoj temi dati naglasak. Ali televizija je timski rad – bez montažera, snimatelja, producenata, režije i ekipe u studiju i mnogih drugih – to ne bi bila ta emisija.

A kako je potom doći u studio i voditi “RTL danas”? Zašto vam je ta uloga posebna? Zašto je volite?

– Zanimljiva je jer mi je potpuno nova uloga. Iako sam radila studijske intervjue, povremeno i izborne emisije, na ovaj način ipak ulazim u nečiji dom na 1 sat i 15 minuta.

Imate iskustva i kao reporterka na terenu. Koliko je taj osjećaj poseban? Imate li svoju najdražu priču koju ste radili na terenu?

– Reporterski je posao zanimljiv, često nepredvidiv. Najzanimljiviji mi je bio događaj koji je šokirao Hrvatsku – naprasna ostavka Ive Sanadera 2009. godine. Taj sam dan trebala biti slobodna i jedan me izvor nazvao tijekom jutra i rekao mi: “Idi na posao, nećeš požaliti.” Ali mi nije htio reći ništa više.

Nazvala sam svoje u redakciji i pitala što se događa – ali tada još nitko ništa nije znao. Sat vremena kasnije pukla je vijest poput bombe, bili smo u izvanrednom programu, a RTL je prvi prenosio Sanaderovu povijesnu konferenciju za novinare. Kasnije sam pratila i njegov bijeg u Austriju kamo smo kolega Dražen Šimić i ja otišli bez ikakvog kovčega, jedinu odjeću smo imali na sebi, a na kraju smo tamo ostali deset dana (smijeh). Zna ponekad biti nepredvidivo.

Foto: Privatna arhiva

U novinarstvo ušla slučajno

Bliži se takozvana superizborna godina, stoga će to vjerojatno značiti i pojačano praćenje svih političkih aktivnosti. Vesele li vas te teme?

– Apsolutno, bit će jako puno posla i od jeseni ćemo se početi detaljnije pripremati u redakciji za praćenje svih izbora.

Koja vam je najbolja, a koja najteža pojedinost rada u informativnom programu? Biste li nešto promijenili na profesionalnom putu?

– Ne bih ništa mijenjala, moj je profesionalni put išao kako je trebao. Nijednu stepenicu nisam preskočila. Počela sam uređivati nakon dvadeset godina terenskog rada. A najbolji dio ovog posla je kad uspijete nekome pomoći – motivirati ljude da uplate za potreban lijek djetetu ili sagraditi srušenu kuću. Osjećaj koji se ne može usporediti s onim nakon, primjerice, dobro odrađenog intervjua s političarom.

Jeste li oduvijek htjeli raditi televizijski posao? Zašto ste se, i kako, počeli baviti njime?

– Nisam, počela sam sasvim slučajno. Radila sam prije 22 godine na radiju kad mi je rečeno da trebaju novinara na jednoj televiziji istog vlasnika. I tako je sve krenulo.

Imate li ideju čime biste se bavili da niste novinarka?

– Jednom sam rekla da bih bila znanstvenica i da bih voljela raditi na istraživanju supervažnog lijeka. Ali to je sve sfera maštanja i nerealnih ideja jer mi prirodoslovni predmeti nisu baš išli od ruke.

Foto: MAJA BOTA

Važnost “ulične škole”

Postoji li neki profesionalni izazov ili neostvarena želja koju biste još htjeli ostvariti?

– Zasad ne razmišljam o novim izazovima, imam dovoljno trenutačnih.

Stručno ste osposobljeni na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i Akademiji za politički razvoj. Koliko se razlikuju novinarska teorija i praksa? Koliko vam u poslu pomaže ono što su vas tamo naučili, a koliko vam pomaže stečeno iskustvo? Koliko je za vrstu novinarstva kojom se bavite potrebna i ova druga, “ulična škola”?

– Jako je važna, tu se stječe znanje u praksi. Ali fakultet daje jednu širinu, opće znanje, a jako je važno zadržati i specijalizirane kolegije. Nadam se da se usmjerenje Radio ipak neće ukinuti – kao što je nedavno najavljeno.

Koja su vam omiljena TV lica, nevezano uz to kojom se televizijskom formom bave, i zašto? Koje je TV lice djelovalo na vas, bilo to mentorski bilo možda kao vaš uzor?

– Više ih je. Cijenim mnoge ustrajne novinare koji imaju svoje priče, otkrivaju i ispravljaju nepravdu i nepokolebljivi su, pogotovo u današnje vrijeme, kad je novinarstvo suočeno s brojnim izazovima.

I za kraj, kada ne proizvodite televizijski program, uz koje se televizijske sadržaje (emisije, serije, filmove, sport…) opuštate u slobodno vrijeme?

– Kad imam vremena, pogledam serije na streaming servisima. Volim kriminalističke i političke serije, pa ih i najčešće gledam.