Budući da je Adnan Hamidović, poznatiji kao Frenkie, jedan od članova elitne ekipe hip hop majstora tzv. »regiona«, možda se i nije očekivalo njegovo veliko okretanje reggae zvuku.

No, spoj rapa i reggae zvuka u suvremenoj glazbi već dugo nije ništa novo, a unutarnju logiku ima i u ritmu i u idejnom svijetu tih glazbenih izraza koji su usprkos svojoj ritmičnosti i plesnosti itekako okrenuti i iskazivanju kritičkog odnosa prema društvenim negativnostima. Potez, dakle, nije nikakva »izdaja«, a pojašnjavajući stilski zaokret Frenkie je rekao:

– Ne znam ni ja što se točno dogodilo, al’ samo sam jednog dana počeo pisati reggae pjesme. Nije to prvi put, i prije sam koketirao s tim žanrom, ali ovaj put je cijeli album u tom stilu. Sve to ima veze s mojim duhovnim sazrijevanjem i mojim raspoloženjem, ovaj zvuk mi trenutačno odgovara.

Ajmo uživati!

Od karipskih obala Frenkie nas je na albumu »Dunya« glazbom prenio do našeg bisernog Mediterana, ali i svog zavičaja Bosne ponosne, a u tome mu je pomogla zaista odlična i probrana ekipa koju su činili ponajbolji hrvatski reggae maher Marko Gaćina (Brain Holidays), »komšija iz Bosne« Toshi Domaćin (Helem Nejse) te slovenski »mojstri« Pier i DJ Fu (RootsInSession).

Konačan rezultat ove »ex-region« ekipe dobar je i za slušanje iznimno ugodan reggae album sastavljen od 12 pjesama utemeljenih na osobnim ispovijedima o prošlosti i sadašnjosti.

Okretanje reggae ritmu svakako je sve ponuđeno »okrenulo« ljetu, zabavi i moru, a kad se tome dodaju i elementi »duhovnog sazrijevanja«, koje spominje i sam Frenkie, onda dobivamo stihove u kojima najčešće nema one oštrine i kritičnosti znane iz ranijeg rada ovog glazbenika.

Umjesto toga, sad uočavamo svojevrsni fatalistički odnos prema životu u stilu – bit će kako bude, a dok bude – ajmo uživati. To će, naravno, možda malo zasmetati onim ortodoksnim poštovateljima njegova dosadašnja rada, ali je, s druge strane, vrlo iskreno, direktno i – a to je i najbitnije – dobro.

Bosansko-jamajčanski

Već uvodna »Inshallah 2« svjedoči o tom fatalističkom pristupu kroz stihove »Bit će ne, bit će da, bit će inšala«, odnosno, kako bude i kako Alah kaže.

U »Danima« slušamo kako »ne pati za bogatstvima, kulama i carstvima« jer je shvatio smisao života i ne brine se ni oko čega, već – uživa!

Još je jače taj novi odnos prema životu opisan u temi »Kamila« u kojoj nam pjeva: »Vezao sam kamilu, pouzdam se u njega, bit će kako bude, za sve sam spreman i sve ću prihvatiti – brige više nema.«

I u nizu drugih pjesama, mada ne tako direktno, kroz reggae njihanje i ljuljanje, uočava se taj novi odnos prema životu do kojeg je došlo ne samo zbog duhovnog sazrijevanja, već i zbog proživljenih iskustava, pa tako o odličnoj »Fush« koja govori o šejtanu (vragu) kroz bosanski s jamajčanskim naglaskom (!) slušamo o tome kako se oslobodio šejtana i svih negativnosti koje mu je nudio

. Još je moćnije i direktnije to iskazano naslovnom temom koja ne govori o djevojci imenom Dunya, već se pod tim pojmom podrazumijeva ovisnost o narkoticima koje se Frenkie uspješno riješio.

Domoljubno ozračje

U taj tematski niz može se svrstati i »Kun faya kun« u kojoj daje neprivlačnu sliku Europe, a slična joj je emocionalno vrlo snažna pjesma »Zahvalan« koja govori o iskustvima iz doba izbjeglištva devedesetih godina prošlog stoljeća i predstavlja zahvalu majci koja je naporno radila da bi u izbjeglištvu imali hranu na tanjuru.

Naravno, iz takvih prilika najbolje je pobjeći i vratiti se doma, o čemu sjajno govori »Evo me« koja će svojim domoljubnim ozračjem »parati« na koncertima po BiH gdje će se zborno pjevati refren »Evo me, evo me Bosnaaaaa«.

Duh Bosne, posebno onaj šeretski, dobro je iskazan i temom »Sam«. To je pjesma o »jednom momku koji je bio malo lijen« što se »argumentuje« stihom »Lijepo je vrijeme i lijepe su palme, al’ najbolje su kokice iz mikrovalne«.

A sve je to, logično, odrepano onim »mehkim« bosanskim. Još je bolja »Trube« koja govori o nestrpljivim pripremama za žuđeni odlazak na more pri čemu se svaki tren puta sanja o plavetnilu. A onda na granici shvatiš da – nema pasoša! E, jaraneeee…

Svojevrsno smirenje

Oni koji će na albumu tražiti pjesme tipične za raniji Frenkiejev rad, pronaći će je u »Džaba« iz koje je očit bunt, ali i činjenica da uz reggae, istina u natruhama, čujemo na početku malo elektronike te rock rifove i žestinu u refrenu.

No, sve drugo je drukčije, što potvrđuje završna »Zavjese« koja je i konačna autorova poruka o svojevrsnom smirenju i drukčijem načinu života.

Sve u svemu, »Dunya« je Frankiev ozbiljan i vrlo dobar iskorak u reggae. Ponuđene pjesme su kratke, idealne za ples, opuštanje i uživanje, ali i slušanje pa pred nama zaista imamo novog Frenkieja koji ipak nije toliko nov da ne bi bio prepoznatljiv i da u njemu ne bismo otkrili tragove onog »starog Frenkieja«, kako se i zvao prethodni album objavljen 2021. godine.

Adnan Hamidović alias Frenkie

Adnan Hamidović alias Frenkie rođen je 31. svibnja 1982. u Bijeljini, gdje je živio do 1992. godine i početka rata. Potom se s obitelji seli u Njemačku gdje živi do 1998. godine.

Upravo u Njemačkoj prvi put čuje hip hop glazbu i počinje se baviti grafitima te pisati i prve tekstove koji su bili na njemačkom jeziku.

Na glazbenu scenu kreće iz Tuzle s grupom Disciplinska komisija koje je tada član i Edo Maajka. Debitantski album pod nazivom »Odličan CD« objavljuje 2005. godine, a do danas je objavio desetak albuma i autobiografski roman »Koraci«.