Snimio Rino Gropuzzo
Još uvijek ne postoji suglasnost oko toga što je povijest Rijeke. Neki dijelovi te povijesti se još uvijek ignoriraju, a moje je mišljenje da izbjegavanje određenih tema ne vodi ničemu. Mi smo ono što jesmo u našem identitetu. Mi povijest dijelimo s Talijanima, Mađarima, Srbima, Bošnjacima, Slovencima... Svaki od tih naroda i društvenih skupina nastoji dati nešto svoje
Nedavno je objavljena knjiga »Rijeka – između mita i prešućene povijesti« riječkog novinara, nakladnika i predavača Gorana Moravčeka. Riječ je o trećem izdanju knjige »Rijeka, prešućena povijest« koja je objavljena 1990. godine kao nezavisno izdanje. Drugo izdanje pod naslovom »Rijeka – između mita i povijesti« objavila je izdavačka kuća »Adamić« 2006. godine. Treće izdanje izišlo je u nakladi Fluminensiane, a neznatno je dopunjeno i dodano je kazalo imena. Knjiga je podijeljena u poglavlja: Rijeka i(li) Fiume, Danuncijada, Riječka država, Pad Italije, Sušak – drugi svijet, Oslobođenje (ni)je okupacija i Prešućena povijest. Ovim povodom razgovaramo s Goranom Moravčekom.
Zašto ste odlučili objaviti treće izdanje knjige?
– Od prvog izdanja knjige do ovoga novog, trećeg, koje sada nosi naslov »Rijeka između mita i prešućene povijesti«, prošlo je skoro 30 godina. Drugo izdanje naslovljeno »Rijeka – između mita i povijesti« objavio je »Adamić«. U međuvremenu je stasala nova generacija – to su novi građani Rijeke i došlo je do stanovitih promjena u populaciji grada. S obzirom na to, učinilo mi se da je došlo vrijeme za treće izdanje knjige. Brojni čitatelji, ali i pozivanje na djelo u popularnim i stručnim radovima, uvjerili su me da je knjiga u svoja dva izdanja izdržala kušnju (ne)vremena. Rukopis sabran u ovom trećem izdanju objavio sam u vjeri da će doprijeti do novih čitateljica i čitatelja, neopterećenih ideologijama i traumama prošlosti.
Dosadašnja izdanja knjige bila su dobro prihvaćena i mislim da su Riječani još uvijek u potrazi za identitetom. Kad sam pokrenuo projekt Riječke enciklopedije Fluminensia, iznenadio sam se koliko su ljudi i dalje u potrazi za prošlosti, za identitetom i nečim što je lokalno. No Rijeka je istodobno uklopljena i u širu europsku i svjetsku baštinu – kulturnu, ali i političku. To su neki od razloga da se novoj generaciji Riječana pokaže što je Rijeka. Moja knjiga nije znanstveno djelo, nego je pisana publicističkim i popularnim stilom. Treće izdanje, kao i prvo, objavljeno je kao nezavisno izdanje. U međuvremenu sam puno toga saznao, ali je »kostur« knjige ostao kakav je.
Histerija nasilja
Jeste li nešto mijenjali, dodavali…?
Koji period riječke povijesti je obuhvaćen vašom knjigom?
– Obuhvaćeno je razdoblje od kraja 19. i početka 20. stoljeća do 1950-ih godina. Bavim se periodom najburnije riječke prošlosti, kad su se na ovim prostorima lomili interesi velikih sila, prije svega Italije. Pišem o riječkoj pustolovini Gabrielea D’ Annunzija, briljantnog pjesnika ali i ambicioznog diktatora i ideologa fašizma. Rijeka je tada bila u žiži svjetske politike. Sušak je tada bio drugi svijet…
Knjigu završavam temom velikog egzodusa talijanskog stanovništva, a među tim ljudima s ovog prostora također odlazi i dio Hrvata i Slovenaca. Mislim da je to tema koja zavređuje svoje ozbiljne istraživače i koja još uvijek nije istraživačko područje lišeno utjecaja politike i ideologije. Gotovo asimilirana talijanska manjina dokaz je da se povijest, ma koliko bila neugodna i bolna, ne smije prešućivati. Ne zbog prošlosti, već radi budućnosti. Do 1948. Rijeka je prošla pravu kulturnu revoluciju i narodnosno je bila potpuno promijenjena. Rijeka osim što je bila urbani projekt, smatram da je bila i politički projekt i ostala je to do danas.
U Novom listu
Zašto je u naslovu knjige »prešućena povijest«?
– Godine 1988. grupa autora objavila je knjigu »Povijest Rijeke«, koja nažalost nije odgovorila na neka temeljna pitanja i dio riječke povijesti bio je ideologiziran ili preskočen, svjesno ili nesvjesno prešućen. Ponukan time, latio sam se pera i prazne stranice prve polovine riječkog prošlog stoljeća obradio u knjizi »Rijeka, prešućena povijest«. Koristio sam raznovrsne izvore – literaturu, arhivsku građu, razgovore s običnim ljudima i stručnjacima, želeći proniknuti u duh minulih vremena. Jer ideologije u znatnoj mjeri određuju sudbine ljudi. Na primjeru Rijeke, ili Fiume, čiji su žitelji Hrvati, Talijani i drugi prečesto bili žrtve ideologija i povijesnih okolnosti, osobito se to očituje. Mijene povijesti osjećaju se i danas, kao i u doba kad sam pisao i priređivao rukopis za tisak.
Dramatične seobe
Stanovi u riječkim ulicama Garibaldi, Ariosto, Vittoria, Sarti, Galilei, Gelsi, Ciotta, Cellini i mnoge druge ostali su prazni. Čitav jedan grad inženjera, liječnika, činovnika, mesara, brijača, stolara, postolara, krojača, vozača, apotekara, učenika bio je ispražnjen. Tragovi odlazaka još su i danas duboki. Kako su se osjećali oni što su odlazili, ostavljajući za sobom kuće pune namještaja, zidove sa slikama, podove s tepisima, vrtove, knjige, navike, prijatelje? Dvadeseto stoljeće s dva strašna rata ostat će upamćeno kao vijek dramatičnih seoba.
I prvo i treće izdanje knjige objavljeni su kao samizdati, a drugo je objavio Adamić. Za knjigu je vladao izniman interes i postigla je za naše prilike prilično lijepu nakladu. Jeste li pokušali pronaći izdavača, odnosno oni vas, i zašto ste se odlučili za samizdat?
– Kad sam krenuo s prvim izdanjem, bio sam mlađi i drugačije sam gledao na stvari. Prilike na našem nakladničkom i knjižarskom tržištu su takve kakve jesu. Nema knjižarske mreže, ali postoje neki drugačiji načini plasmana i prodaje knjige. Promijenila se logika poslovanja. Bitno mi je da obavijest o mojoj knjizi dođe do nekih ljudi. Informacija o knjizi bit će dostupna putem popularnog bloga Fluminensia i Facebooka, a vjerojatno će je biti moguće nabaviti i u nekoj knjižari i antikvarijatu. Vjerujem da će knjiga doći do onoga do koga treba doći.
Što je s projektom Riječka enciklopedija Fluminensia?
– Imamo stranicu www.fluminensia.org, a projekt je zaživio i na Facebooku. Nažalost između nekih kolega došlo je do razmimoilaženja. Mislim da je to i dobro, jer nitko ne mora dijeliti isto mišljenje. Pluralno smo društvo, nismo svi isti i imamo svoja stajališta. Svatko ima pravo izraziti svoje mišljenje i uvažiti tuđe, no smetaju me uvrede i govor mržnje.
Koliko riječka povijest još nudi prostora za istraživanje?
– Rijeka je u tom pogledu neiscrpno vrelo. Istraživanja su danas olakšana s pojavom novih tehnologija. Postoji projekt Europeana koji nudi puno izvora i članaka. Problem je recimo što ovdje malo ljudi govori mađarski. Ima i izvora koji su završili u Francuskoj. Još je mnogo toga što se može istražiti. Nekako ne postoji sustavna briga, nego se riječka povijest istražuje stihijski. Postoji i dosta članaka mladih istraživača, vezanih uz Odsjek za povijest riječkog Filozofskog fakulteta. Ima i dosta istraživača u svijetu koji se bave povijesnom i kulturnom baštinom Rijeke. Međutim uočio sam da svatko piše iz svoje nacionalne točke gledišta i vizure. Trebalo bi napraviti stručnu i znanstvenu sintezu povijesti Rijeke, no to je posao institucija. Vezano uz to, potrebna je jedna osmišljena politika.
