NOVI VINODOLSKI – Na četvrtom, pretposljednjem koncertu 13. Međunarodnog festivala klasične glazbe Novi Vinodolski 2023., što se odvija u organizaciji ART NOVI i pod umjetničkim vodstvom Marije Mikulić Štimac, predstavio se ansambl Projekt Lazarus. Djeluje u sklopu Hrvatskog glazbenog centra, a osnovan je s ciljem oživljavanja hrvatske glazbene baštine s kraja 16. i 17. stoljeća. Fokus ansambla je na rijetko izvođenim djelima, odnosno na onima koja do sada nisu javno izvođena.

Hrvatski barokni skladatelji poglavito djeluju u inozemstvu, najviše u Italiji, ali i u Engleskoj, i svojim djelima staju uz bok onodobnim majstorima glazbe, a imenom i stvaralaštvom potvrđuju pripadnost hrvatske glazbe europskoj glazbenoj kulturi. Osim skladbi kasne renesanse i baroka, ansambl Projekt Lazarus u svom programu ima i vrijedna glazbeno-umjetnička ostvarenja suvremenih skladatelja. Uspješno nastupa na mnogim međunarodnim i domaćim festivalima, a izdvojimo sudjelovanje na 12. Festivalu hrvatske glazbe 2016. u crkvi sv. Petra u Beču te na 7. Međunarodnom festivalu »Gaetano Gallido« u Veneciji.

Ambiciozan program

Umjetnički voditelj i dirigent ansambla Darijan Ivezić (1970.) studij dirigiranja završio je 2010. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Uroša Lajovica, a za posebna ostvarenja dobitnik je Rektorove, a tri godine kasnije i Dekanove nagrade. Od 2016. na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji djeluje kao asistent na Odsjeku za dirigiranje, harfu i udaraljke, a u HNK-u u Zagrebu dirigira opernim predstavama. Sudjelovao je na više međunarodnih natjecanja, a prije četiri godine u Beogradu je osvojio nagradu za najbolju izvedbu opernih arija. Svoj talent, svestranost i muzikalnost potvrdio je i na ovom koncertu. Članovi vokalnog ansambla Projekt Lazarus, koji ove godine obilježava 10. obljetnicu uspješnog djelovanja, uz umjetničkog voditelja D. Ivezića jesu Daniela Perosa – sopran, Nikolina Virgej Pintar – mezzosopran, tenor Josip Čajko, Robert Palić – bas te dr. sc. Martina Mičija Palić, umjetnička suradnica i korepetitorica.

Nedvojbeno, glazbeno zanimljiv i ambiciozan cjelovečernji program koncerta našao je u ovom ansamblu vrlo motivirane i autentične interprete. Među mnogim baroknim umjetnicima naše prošlosti koji su stekli ugled u svijetu je Ivan Lukačić (1584. – 1648.), najznačajniji glazbenik što ga je u 17. stoljeću dala Dalmacija. Rođen je u Šibeniku, a već zarana na glazbenom području pokazivao je svoj talent i u Italiji dobiva naslov magistra. Kao franjevac i dugogodišnji gvardijan samostana u Splitu tri je desetljeća vršio kapelničku i orguljašku službu u splitskoj katedrali, što je ostavilo neizbrisiv trag u tadašnjim glazbenim zbivanjima ovoga podneblja. Lukačićev skladateljski opus nije obiman, ali njegovi duhovni koncerti golemi su doprinos duhovnoj i ukupnoj glazbenoj riznici hrvatske i europske glazbe.

Blistava kreacija

Naglasimo da je Lukačić svoj glazbeni talent stavio u službu naroda, a njegovi interpretativno zahtjevni višeglasni napjevi pisani su za svakodnevnu liturgijsku uporabu u splitskoj katedrali, što ukazuje na razinu reproduktivnog i produktivnog glazbenog života u Dalmaciji koji je držao korak sa suvremenim talijanskim stremljenjima toga vremena. Lukačićeve zbirke duhovnih koncerata objavio je 1620. u Veneciji ugledni talijanski skladatelj i njegov prijatelj Giacomo Finetti pod naslovom »Sacrae Cantiones«. Zbirka sadrži 27 vrlo lijepih i za ono vrijeme glazbeno zanimljivih moteta koji nastaju prestankom epohe renesanse, a na početku baroka kada se umjesto izrazite polifonije pojavljuje između ostaloga i monodija. Lukačić poput svojih talijanskih suvremenika prihvaća novi stil, čime je dao vrijedan doprinos ranoj solističkoj literaturi moteta. Jedini primjerak tog nedvojbeno značajnog djela hrvatske glazbene povijesti pronašao je istaknuti muzikolog i skladatelj Dragan Plamenac (1895. – 1983.) u Državnoj biblioteci u Berlinu.

Iz ove Lukačićeve zbirke na početku koncertne večeri čuli smo motete »Canite et psallite«, »Sancta et immaculata«, »Nos autem« i »Quam pulchra es«, za jedan, dva, tri i četiri glasa i orgulje. U svim izvedbama i kombinacijama interpreti su bez iznimke demonstrirali izuzetnu strastvenu predanost, suptilnost izbalansiranih glasova, istančanost u razradi detalja glazbene građe i izraziti smisao njegovanja zajedničkog vokalnog muziciranja te ostvarili stilski uvjerljivu izvedbu plemenitog odsjaja i kompaktne sonornosti. No valja ipak izdvojiti tumačenje antologijskog moteta »Quam pulchra es«, u kojem su četiri vokalna solista ansambla koncentriranim zajedničkim pjevanjem, prikladnom dinamikom i agogikom te bezprijekornom dikcijom, pod sugestivnim elegantnim i preciznim vodstvom Darijana Ivezića, svirajući istodobno na orguljama kao i u svim ostalim izvedbama, ostvarili blistavu kreaciju.

Hrvatsko primorje dalo je u 17. stoljeću značajnog skladatelja koji po kreativnosti i izražajnosti nimalo ne zaostaje za Lukačićem. Bio je to Riječanin Vinko Jelić (prvobitno se zvao Jelicich) koji je rano pobudio pažnju glazbenih pisaca, koji doduše škrtim riječima pišu o njegovoj glazbenoj darovitosti, no mnogo veći interes pobudila su njegova djela. Jelićeva glazbena ostavština sastoji se od tri tiskana djela: »Parnassia militia« (1622.), »Arion primus« (1628.) i »Arion secundus« (1628.). Dok u drugoj i trećoj zbirci nedostaju tenorske dionice, jedini primjerak kompletno sačuvanog djela jest zbirka »Parnassia militia« (Strasbourg, 1622.). Ona sadrži 24 duhovna koncerta za 4 glasa i continuo te 4 ricercara, a čuva se u sveučilišnoj knjižnici u Frankfurtu na Majni. U ovim koncertima, koji su odraz ranobaroknih monodijskih težnji, Jelić se u općim crtama oslanja na uzore novog stila, ali u svom stvaranju pokazuje mnogo samostalnosti u melodici i skladu između teksta i glazbe. Iz ove zbirke umjetnici su izveli koncerte »Audivi vocem«, »Domine Dominus noster« i »Bone Jesu«. Svojom intonativnom preciznošću, pedantnom baroknom dinamikom plijenili su autentičnom stilskom kulturom te oduševili prisutnu publiku.

Nadahnuta interpretacija

Dominik Ivan Šibenčanin (1640. – 1705.) rođen je u Šibeniku, a kao svećenik, skladatelj, orguljaš i kapelnik djelovao je u Italiji i Engleskoj. Napisao je opere, instrumentalna i vokalna duhovna djela. Iz njegova glazbena opusa na koncertnoj večeri u Novome izražajno je izveden melodiozni duhovni stavak »Laudate pueri« (Torino, 1670.), što je upozorilo slušatelja na talent autora. Skladatelj Francesco Sponga Usper (1641. – 1561.) rođen je u Rovinju ili Poreču, djelovao je u Italiji kao skladatelj i orguljaš, a umro je u Veneciji.

Iz njegova djela »Salmi vespertini« (Venecija, 1627.) ekspresivno i dojmljivo interpretiran je stavak »In Convertendo«. Hrvatsko-talijanski skladatelj, Hvaranin Damjan Nembri (1584. – 1648.) živio je i djelovao u Veneciji. Bio je majstor polifone tehnike, a njegovo glavno djelo je zbirka moteta »Brevis et facilis psalmorum« za 4 glasa i continuo. Na kraju koncertne večeri iz zbirke je predstavljena skladba »Magnificat«, čiju je nadahnutu interpretaciju s osobito razrađenim polifonim elementima u crkvi sv. Filipa i Jakova brojna publika pratila posebnim zanimanjem. Na njihovo traženje kao dodatak programu izvedena je milozvučna i melodiozna skladba »K suncu prosi vsaka roža« R. Matza i D. Domjanića. Bio je to efektan i atraktivan završetak ove sjajne glazbene večeri, a brižljivo sastavljen program svakako svjedoči o znatiželji, mogućnostima, širini i stilskoj kulturi izvrsnih vokalnih interpreta ansambla Projekt Lazarus i njihova umjetničkog voditelja Darijana Ivezića.