RIJEKA – Uz Tonija Fruka u ofenzivnom dijelu momčadi, Bijeli su najveće pojačanje u ljetnom prijelaznom roku, koji još uvijek traje, dobili u Stjepanu Radeljiću. I to u onom defenzivnom dijelu, iskusni branič iz Novog Travnika u tandemu s Dilaverom sigurno će predstavljati jedan od najbolji stoperskih parova u HNL-u. Radeljić je doveden ciljano jer Rijeku čeka borba na tri fronta, a koliko god obrana bila dobra pod Sergejem Jakirovićem, uvijek može biti bolja. Radeljić je jamac kvalitete i sigurnosti, u nogama kao 25-godišnjak ima već jako puno utakmica. Pa i onih iz Lige prvaka. Osim toga, plijeni i visinom od više od dva metra.

– Nekako sam još od zime bio u kontaktu s Jakirovićem, a kako se približavao kraj sezone, sve smo češće bili na vezi – kaže Radeljić. – Na kraju je sve dogovoreno na obostrano zadovoljstvo. Znamo li se od ranije? Pa i ne toliko, Jakirović me sigurno zapazio kada sam odigrao dvije utakmice protiv Zrinjskog u Europi. Ali znam kakav je trener. Prvi dojmovi u Rijeci? Odlični. Od kluba, suigrača, stožera do grada. Svi su me stvarno jako dobro prihvatili. Osjećam se kao da sam na Rujevici već jako dugo. Odmah sam riješio i pitanje smještaja, tako da je sve OK.

Moldavija je poprilična nepoznanica za Hrvate. A u klubu su trag svojevremeno ostavili i Zoran Zekić te Goran Sablić. Tiraspol je pak glavni grad Pridnjestrovske Moldavske Republike, autonomne pokrajine Moldavije.

– Istina, specifična je zemlja. Tiraspol je odvojen od ostataka države, proruski orijentiran. Slave ruske praznike, imaju svoj novac, nekako su kao država u državi. I dosta je siromašan grad, ljudi često rade dva, tri posla za preživljavanje. No klub je odličan, ima svoj kamp, hotel, restoran… Bilo je tamo i nas četiri, pet s Balkana, tako da nije bilo nikakvih problema s prilagodbom i tamošnjim životom.

Iskustvo iz Stuttgarta

Prije dvije godine Tiraspol je tresla nogometna euforija kojoj je svjedočio i sam Radeljić. Sheriff je u pretkolima Lige prvaka izbacio zagrebački Dinamo i Crvenu zvezdu, potom uletio u skupinu s Real Madridom, Interom i Šahtarom. I napravio senzaciju pobijedivši na Santiago Barnabeu 2:1. Zapravo, bio je to možda i najveći podvig u povijesti elitnog europskog natjecanja.

– Bila je to sezona iz snova, od kvalifikacija pa do te čuvene utakmice u Madridu. To ostaje za cijeli život. Ipak je riječ o klubu i momčadi koja je za većinu drugi svijet, a mi smo vjerovali i napravili čudo. Sve smo odradili baš vrhunski, bilo je nezaboravno. Pamtim li još nešto posebno? Pa, izdvojio bih da sam razmijenio dresove s Modrićem i Brozovićem, popričao s njima. Super su osobe i igrači, pravi profesionalci. Za mene je to bio istinski doživljaj.

Stjepan je put Moldavije krenuo iz Osijeka, a nakon što je igrao na posudbi u Širokom Brijegu. Nogometni počeci vezani su mu uz rodno mjesto, Vitez i omladinsku školu Zrinjskog. Potom je u drugoj momčadi Stuttgarta odigrao popriličan broj utakmica kaleći se kao mladi igrač.

– Stuttgart je bio stvarno dobro iskustvo. Igrali smo u četvrtoj ligi, ali to je bilo jako natjecanje. Skupio sam tamo pedesetak nastupa i to mi je uistinu pomoglo. Jako dobra škola za dalje. Osijek? Pa nemam previše što reći na tu temu. Brzo sam otišao na posudbu u Široki Brijeg i odigrao za sebe savršenu polusezonu, na ljeto dogovorio još suradnju od još jedne godine. Ali potom je došao poziv iz Sheriffa i nisam pogriješio. Bilo je to bitno za moj iskorak u karijeri.

S Rijekom je potpisao ugovor na tri godine. Rujevica mu još uvijek može biti dobra odskočna daska za daljnju karijeru.

– Zadovoljan sam što sam odabrao Rijeku. Mlada smo, ali perspektivna momčad. Dečki imaju talent, kvalitetu i znanje. Stvarno smo super ekipa. Stručni stožer nam je predstavio neke svoje ideje i mi smo sada tu da ih realiziramo. Vjerujem da ova momčad to može. Prošla sezona? Pratio sam je i početak je stvarno bio katastrofalan. Mnogi to nisu mogli vjerovati. Takav ulazak u sezonu bio je potpuno neočekivan za sve, posebno navijače. Jakirović je potom posložio stvari i svaka čast njemu i dečkima na izborenoj Europi. Izvukli su maksimum, a treba paziti da se takve stvari više ne događaju klubu.

Hrvatska nogometna liga nije nikakva nepoznanica novom braniču Bijelih. Naprotiv.

– Očekujem neizvjesno prvenstvo, a to su pokazale i prve utakmice. Ali nije tu samo u pitanju Velika četvorka, ima još tu dobrih i konkurentnih momčadi. Treba puno raditi i dobro se pripremati za svakog protivnika. Ali mislim da je sve to jako dobro za Ligu. I za igrače i za navijače.

Debi i Dilaver

Radeljić je debitirao u prvoj utakmici drugoga pretkola Konferencijske lige u Prištini. Očekivano, u paru s Dilaverom. Domaćini praktički nisu imali niti jednu šansu.

– Zadovoljan sam debijem. A da ne govorim kako je super igrati s Emirom. Znalac je i profesionalac. Konkurencija u obrani je dobra, svi radimo, treniramo i borimo se… A trener odlučuje. Kadar je širok, utakmica je puno i vjerujem da će svi dobiti priliku. Bilo tko da igra, bit će to zasluženo jer svi jako dobro treniraju.

U Jadranskom derbiju Stjepan se našao na klupi. Nije ulazio u igru, Jakirović se odlučio za formaciju s tri stopera, a, kako je momčad upala u minus, prednost su dobivali igrači u napadu. Na kraju se nije uspjelo…

– Ostaje žal da nismo nešto uzeli. Barem bod. Ali treba reći i da nismo bili baš pravi, da je pobjeda Hajduka zaslužena. Atmosfera je stvarno bila sjajna, ali tek je počelo. Bit će još velikih i dobrih utakmica. Hajduk i Dinamo? Vidi se da su Splićani ojačali napad s Odjidjom Ofoeom, pojačali su i obranu, a bitnu ulogu igra i mladi Pukštas. Igramo još tri puta i bit će prilike da im uzvratimo. Dinamo je pak konstanta hrvatskog nogometa. Bili su bolji od Splićana u prvoj utakmici, ali događaju se i takvi porazi. Protiv Astane su pak prezentirali svu kvalitetu. Momčadsku, ali i individualnu. Dinamo je Dinamo. Mi ćemo dati sve u svakoj utakmici pa tako i da Modrima na neki način pokušamo pomrsiti račune.

Rijeka je ušla u mlin ritma četvrtak – nedjelja. Na Rujevicu prvo stiže Dukagjini. Bijele svi već vide u trećem pretkolu…

– Veliki smo favoriti, ali to trebamo potvrditi i u drugoj utakmici. Bitno je zabiti jedan, dva gola i potpuno ih primiriti. Bitna je ozbiljnost i koncentracija. Oni će sigurno vrebati na kontre, a pokazali su da mogu biti opasni i iz prekida – zaključio je Radeljić.

Supruga je iz Širokog pa moram za njih navijati

Stjepan Radeljić očekivano prati i sve što se događa u Premier ligi BiH.

– Pratim sve lige pa tako i bosansko-hercegovačku. Zrinjski je favorit broj jedan, Sarajevo je malo loše startalo, tu su Široki Brijeg, Željezničar… Bit će i tamo neizvjesno, ali tipujem na Zrinjski. Zrinjski ili Široki Brijeg? Bio sam u oba kluba. Malo više Široki, a i supruga mi je od tamo tako da moram, ha, ha… – kaže Stjepan.

Nije 198 nego 201 centimetar

Radeljić plijeni visinom od službeno 198 centimetara. To je često velika prednost pri ubačajima i kornerima. Koliko može biti mana u trci na otvorenom prostoru s nižim brzancima?

– Nije 198 nego 201 centimetar. Još sam narastao, ha, ha… Dosad mi ta košarkaška visina nikad nije stvarala probleme. Jako je bitno postavljanje u određenim situacijama i da se stekne ta početna prednost u odnosu na protivnika. Forma? Krenuo sam u pripreme sa Sheriffom, odigrao dvije, tri utakmice, a sada sam na Rujevici samo nastavio s treninzima. S utakmicama će sprema biti samo bolja – dodaje Stjepan.

Novi Travnik i Ilinković

Radeljić će 5. rujna navršiti 26 godina. Rodom je iz Novog Travnika, srca Bosne i Hercegovine.

– Kad god imam vremena odem doma. A i Silvio Ilinković, koji je sada došao iz Zrinjskog, iz istog je mjesta. Slobodno vrijeme? Ništa posebno, odem sa suigračima ili prijateljima na kavu. Kad dođe supruga, izađemo u grad, želimo ga što bolje upoznati – dodao je Radeljić.