Župnik iz Cernika mons. Petar Zeba: Duša ljudi ovoga kraja je krasna, a srce plemenito

Foto M. Gracin

Uvijek zahvaljujem onima koji su djelovali prije mene, u Cerniku posebno dobrom svećeniku pokojnom mons. Vjekoslavu Sučiću. U Cerniku sam 19 godina bio sretan među dobrim ljudima, a te ljude i njihov odnos prema Crkvi je netko gradio i njegovao, kaže mons. Petar Zeba

Jedini svećenik Riječke nadbiskupije koji ove godine odlazi u mirovinu je mons. Petar Zeba, poštovan i omiljen među vjernicima u župama u kojima je služio, a isto tako cijenjen u široj društvenoj zajednici. Sa zahvalnošću mnogih, u mirovinu odlazi iz Cernika gdje je gotovo dva desetljeća bio župnik, a prethodno je bio, isto tako, dugogodišnji župnik Klane i mnogih drugih župa. Narušenog zdravlja, nakon 45 godina revnoga svećeništva, odlazi u zasluženu mirovinu. »Naš župnik je pravi prijatelj, učitelj, prosvjetitelj i pravi brat. I kada ode u mirovinu, mi ostajemo povezani«, čuli smo ovih dana o njemu u Cerniku.

Mons. Zeba je dobitnik više priznanja, i lokalnih i državnih. U povodu obnove cerničke crkve sv. Bartola i puno toga drugoga dobio je priznanje Općine Čavle za zasluge u toj sredini; kao zaslužnom svećeniku riječki nadbiskup Ivan Devčić dodijelio mu je čast kanonika i monsignora, a pokojni predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman odlikovao ga je za veliki humanitarni rad u Domovinskom ratu i nakon rata.

– Odlazeći iz jedne župe, svećenik ne nestaje iz te sredine – ostaju njegove molitve, žrtve i njegov rad. Stariji su nas uvijek učili – jedan sije, a drugi žanje. Zato ja uvijek zahvaljujem onima koji su djelovali prije mene, u Cerniku posebno dobrom svećeniku pokojnom mons. Vjekoslavu Sučiću. U Cerniku sam 19 godina bio sretan među dobrim ljudima, a te ljude i njihov odnos prema Crkvi je netko gradio i njegovao, kaže mons. Zeba koji mladim svećenicima u Cerniku ostavlja na svim poljima uređenu župu.

mons. Petar Zeba / Foto M. Gracin

Možete nam ponešto reći o svom svećeničkom putu?– U Rijeku sam u gimnaziju došao kao bosansko dijete iz Dervente – Bijelo brdo. Došao sam 1963. godine u generaciji nadbiskupa Ivana Devčića. Tri godine smo završili u Rijeci, a četvrtu i maturu u Pazinu. Zatim sam studirao teologiju u Rijeci i Zagrebu, i diplomirao u Zagrebu. Ređen sam 1974. godine uoči sv. Vida u katedrali u Rijeci, a zaredio me je dobri nadbiskup Josip Pavlišić. Svećenički put započeo sam u župi na Vežici, gdje sam par godina bio kapelan, a 1974. sam u toj župi slavio i mladu misu. Zatim me je 1976. godine nadbiskup poslao za župnika u župu sv. Antuna u Šapjane, župu sa sedam sela uz granicu sa Slovenijom. Potom sam postao župnik Muna i Vodica, a kada se srušila crkva u Zvonećima nadbiskup mi je dodijelio i tu župu. Kad sam to završio, srušio se krov crkve sv. Josipa u Brešcima i nadbiskup me je i tamo postavio za župnika. Kasnije je rekao da u Klani ima župna kuća te da ću iz Klane moći lakše upravljati župama Šapjane, Mune, Vodice (zaleđe Ćićarije), da mi je domicilna Klana, ali da mi uz ta mjesta još u službu ulaze sela Studena i Breza. Tada sam kao upravitelj imao oko 16 sela i tako je ostalo niz godina.

Župnik iz Cernika mons. Petar Zeba: Duša ljudi ovoga kraja je krasna, a srce plemenito

Opširnije u tiskanom izdanju