RIJEKA – Izložba »Mi. Ona. Coco«, postavljena u prostoru Stare Name, odnosno Karoline na riječkom Korzu, u riječkoj je kulturnoj, a i široj javnosti izazvala brojne reakcije. Izložba je otvorena u velikom stilu, na otvorenju je govorio gradonačelnik, bio je tamo i direktor Turističke zajednice Rijeka Petar Škarpa te se sve činilo idilično: kultura je dobila lijepi prostor, i fizički, u obliku mjesta za postavljanje izložbe, a i medijski, jer mnogi su izvijestili o rečenom događaju, najavljenom dijelom i kao humanitarnom.

No onda su počeli problemi, kad su krenule kritike na račun sadržaja izložbe, što je još uvijek moglo proći kao zdrava javna rasprava o kulturnom sadržaju uopće, da loptica nije prebačena na pitanje kulture kao javnog dobra.

Naime organizator izložbe je tvrtka IPL Art d.o.o. Ive Piglić, poznate organizatorice izložbi na kvarnerskom području koje su izazivale razne kontroverze, od postavljanja pitanja o izvornosti izloženih umjetnina, preko propitivanja stručnosti organizatora, pa sve do širokog spektra pitanja iz domene povjesničara umjetnosti. No te su izložbe imale i odličan medijski odjek, bile su, i jesu posjećene, pa su, shodno tome, osim kulturnog, donijele i nešto »pravog« kapitala. Ipak, jedan od problema u fokusu jest upravo činjenica da je IPL Art tvrtka, koja za cilj ima i profit, odnosno to samo po sebi nije problem, no prema dijelu riječke javnosti postaje problem kad takva tvrtka dobije javni prostor na upravljanje na način koji, prema kritičarima, ne upućuje na iste kriterije za sve, čime bi se gradska uprava, koja dodjeljuje prostore, trebala voditi.

Vijećničko pitanje

IPL Art i Iva Piglić, treba odmah jasno reći, s time nemaju ništa na način koji bi se ticao neke njihove odgovornosti za postupanje riječke gradske uprave. Naime tvrtka IPL Art, ili Udruga građana za razvoj kulture i umjetnosti Kulturbiro, također Ive Piglić, pripremila je aktivnost koju je označila kao izložbeni projekt humanitarnog karaktera. Piglić je, očito kao uspješan promotor svoga projekta, prikupila dovoljno partnera iz javne sfere koji su se svi upeli da projekt uspije.

Jedan od tih javnih partnera je i riječka gradska uprava, s obzirom na činjenicu da je zbog rečene izložbe prostor Stare Name izuzet iz upravljanja odjela za gradsku imovinu te dan na upravljanje odjelu za odgoj, obrazovanje, kulturu, sport i mlade na razdoblje do 20. listopada 2023. godine, što je bio prvi preduvjet da se tamo može organizirati izložba.

I izložba je, kako smo već rekli, doista i otvorena, no rečeno pitanje kulture kao javnog dobra došlo je tako i do Gradskog vijeća Grada Rijeke. Vijećnica stranke Možemo! Iva Davorija je na 21. sjednici Gradskog vijeća Grada Rijeke, održanoj 13. srpnja 2023. godine iznijela da su pisanim putem zatražili od gradonačelnika Marka Filipovića pojašnjenje okolnosti putem kojih je trgovačkom društvu IPL Art d.o.o. dan na korištenje gradski poslovni prostor na adresi Korzo 9 i 11 bez naknade, a u svrhu postavljanja izložbe s naplatom ulaznica. Ovo čitamo u popisu vijećničkih pitanja.

Foto Vedran Karuza

Zanimalo ju je, kaže dalje tekst sukusa njezina pitanja, je li taj primjer otvorio mogućnost da svaka privatna ili druga organizacija koja preda zahtjev za korištenjem tog prostora bez naknade, može računati da će taj prostor u konačnici i moći koristiti, čak i ako ostvaruje prihod te hoće li isto biti dozvoljeno bez pokretanja natječaja, kao što je bio slučaj s IPL Art d.o.o.

Izuzimanje u kulturu

Iz odgovora gradonačelnika, smatra Davorija, jasno je da je on taj prostor svojim zaključkom od 20. ožujka 2023. izuzeo iz upravljanja odjela za gradsku imovinu te ga dao na upravljanje odjelu za odgoj, obrazovanje, kulturu, sport i mlade na razdoblje do 20. listopada 2023. godine, nakon čega će prostor biti vraćen na upravljanje prvotnom odjelu i ponovno oglašavanje u javnim natječajima za davanje u zakup. Zatim je vijećnica navela i da se na kulturnoj sceni odvija cijela rasprava, temeljem čega trgovačko društvo IPL Art d.o.o. za obavljanje kulturne djelatnosti dobiva ključne resurse u Rijeci, ali i nedavno u Opatiji, a koji su mnogim umjetnicima nedostižni, te da na taj dio pitanja nisu dobili odgovor.

Konačno, vijećnicu Davoriju zanima je li slučaj s IPL Art d.o.o. otvorio mogućnost da svaka privatna ili druga organizacija koja preda zahtjev za korištenje gradskog prostora može taj prostor i dobiti neovisno o njegovoj namjeni i bez obzira ostvaruje li naknadu te hoće li gradonačelnik svojim zaključkom izmještati upravljanje gradskog prostora kako bi se njegova namjera unaprijed uskladila sa zainteresiranim zakupcem, kao što je to bio slučaj s IPL Art d.o.o.

Foto Ana Križanec

Po isteku roka od osam dana koji je gradonačelnik imao da odgovori vijećnici Davorji, nazvali smo je s pitanjem je li joj odgovorio, no ona je rekla da nije. Provjerili smo stoga i u gradskoj upravi je li odgovor išao i hoće li ići, na što su nas uputili da prema Poslovniku Gradskog vijeća Grada Rijeke ako gradonačelnik ne odgovori na postavljeno pitanje u rečenih osam dana, predsjednik Vijeća zatražit će od gradonačelnika da odgovori u sljedećem roku od osam dana.

(Ne)komercijalna kultura

U iščekivanju isteka i toga rečenog roka, molimo Davoriju da nam približi bit njezina pitanja. Ona kaže da prenamjena prostora za obavljanje kulturne djelatnosti predstavlja presedan i da samo po sebi to nije problematično, kad ne bi bilo iznimka. Treba štititi javne interese, kaže Davorija. Istina, prostor nije bio u funkciji, smatra ona, čemu mi dodajemo da je gradonačelnik istaknuo da su imali problema s pronalaskom zakupaca za prostor te da su mu tom izložbom željeli podići atraktivnost. Prema Davoriji to se ne može rješavati tako da gradonačelnik svojim zaključkom izmijeni namjenu prostora i to kao iznimku. Tim više, Davorija smatra da se tim činom još i forsira razvoj elitne kulturne scene, koju mogu konzumirati samo neki. Iznos od 12 eura za ulaznicu nije malen te se po njezinu sudu postavlja pitanje kome onda javna uprava namjenjuje kulturu, odnosno kome je kultura uopće pristupačna.

Foto Ana Križanec

Podsjećamo Davoriju da i gradske kulturne ustanove imaju komercijalne projekte, pa spominjemo izložbu Chagalla u Galeriji Kortil, za koju se također naplaćivala ulaznica, no to se tada nije problematiziralo, možda i zato što se smatralo da nije loše da kultura ponekad zaradi i neki novac, osim što donosi dodanu vrijednost životu u zajednici.

Davorija ističe da je to dio ideološkog prijepora kako uopće razumijevamo kulturu te da se oni kao Možemo! ne mogu zalagati za organiziranje kulturnih sadržaja kojima građani ne mogu pristupiti jer im je preskupo.

– Za koga radimo kulturu? Kultura mora biti javno dobro i dostupna. Kritika se upućuje i poslovnom modelu kao takvom. Bilo je rasprava oko toga treba li kulturu vezivati za poduzetništvo. Mi ne stojimo iza takvih koncepata. Kada Grad daje prostore na upravljanje, moramo osigurati da sadržaji u tim prostorima budu dostupni svima, jer nije isto: korporativno ti možeš odlučiti naplaćivati ulaznice, ali javna uprava je tu za sve građane – ističe Iva Davorija.