U sklopu osamnaestog izdanja Ljeta na Gradini 3. kolovoza trsatsku pozornicu zauzet će poznati zagrebački pop rock sastav Pavel. Od zadnje svirke u Rijeci prošlo je već dosta vremena, a ovom prigodom Pavel dolazi na krilima novih glazbenih ostvarenja, singlova kojima najavljuje sedmi studijski album.

Višestruki dobitnici Porina s više od trideset nominacija, i na uoči ovogodišnje dodjele dobili su tri nominacije za duet »Dani koji sjaje« s ekipom iz Novih fosila kojima potvrđuje svoju svevremensku kvalitetu i reputaciju. Nastao 2007. godine, ispočetka planiran kao soloprojekt Aljoše Šerića, tada pjevača grupe Ramirez, s namjerom da se kroz alter ego predstavljaju pjesme pretežno akustično-kantautorskog izričaja, Pavel danas slovi za jednog od stjegonoša hrvatske pop rock scene ovog milenija.

Više o nastupu, nominacijama i nagradama, novom albumu i singlovima dotaknuli smo se u intervjuu s Aljošom Šerićem.

Album »FM/AM«

Uskoro nastupate na riječkoj Trsatskoj gradini. Kada ste zadnji put svirali u Rijeci i kakav ste repertoar pripremili za nadolazeći nastup?

– Svirali smo davno, prije pet, šest godina u klubu Stereo, bio je krasan koncert. S obzirom na to da nas nije dugo bilo u Rijeci, potrudit ćemo se složiti repertoar koji će biti reprezentativan presjek svih naših albuma; singlovi naravno imaju primat, ali bit će i nekih lijepih albumskih pjesama koje ne sviramo često.

Uz nekoliko novih singlova, nedavno ste predstavili novu stvar »Naopaka pjesma« koja će također biti uvrštena na nadolazeći studijski album. Možete li nam otkriti nešto više o albumu?

– Trenutačna ideja da se album zove »FM/AM«, da zvuči kao radijska playlista pjesama nekog imaginarnog djetinjstva, vjerojatno mog (smijeh). Soft rock, MOR, disco pop, »nesmetajuća«, melodična eskapistička pop glazba.

Pjesmu »Dobra stvar« najavili ste kao vašu jedinu disco pop pjesmu. Djeluje mi kao da je i »Naopaka pjesma« stilizirana u sličnoj maniri. Najavljujete li tim malim zaokretima novu stvaralačku fazu Pavela?

– Dobro ste primijetili, i kao dijete volio sam disco, Bee Geese, Donnu Summer, u nas naprimjer Mirzino jato. Odrastanjem sam postao indie snob, srednja škola je bila samo Radiohead, REM, Smithsi, U2, brit pop, disco nije bio kul.

Sada, pak, kad uopće ne razmišljam o glazbi u smislu je li nešto kul ili nije, ponovo sam zavolio i ABBA-u i Bee Geese, pjesme s najljepšim melodijama na svijetu, i s na to obzirom da Pavel nije kul, niti će ikad biti, s guštom smo i mi počeli stvarati disco.

Volim pohvale

Najnoviji singl predstavili ste na Melodijama Jadrana. Kakvo vam je to bilo iskustvo?

– Jako lijepo, dobro smo se osjećali. Direktor festivala Tomo Mrduljaš je rijetko dobar i ispravan čovjek u glazbenoj industriji koji pazi na izvođače i trudi se da im bude ugodno. Da ne spominjem da smo Tonka i ja odrasli na splitskim festivalima, da su, između ostalog, i te pjesme uvelike odredile moj glazbeni ukus, a time, naravno i utjecale na glazbu koju stvaramo.

Na ovogodišnjoj dodjeli Porina pjesma »Dani koji sjaje« u kojoj su vam se pridružili nekadašnji članovi grupe Novi fosili osvojila je tri nominacije, uključujući i jednu od najprestižnijih, onu za Najbolju pjesmu godine. Kako ste zadovoljni time što je vaš rad kontinuirano priznat i prepoznat?

– Sretan sam zbog toga, imati više od trideset nominacija i nekoliko statua uključujući i onu za Album godine je potvrda i podstrek. Volim kad netko pohvali da sam, recimo, dobro ispekao bržolu na gradelama, a kako ne bi kad je pohvala usmjerena na glazbu koju stvaramo. Hvala kolegama.

Eklektičan ukus

Kad smo već kod suradnji, je li vam izazov surađivati s drugim glazbenicima? Koliko u suradnjama uspijevate ostati dosljedni svome stilu?

– Ne znam imam li svoj stil, nekad me brinulo kad sam shvatio da imam prilično eklektičan glazbeni ukus, nebrojeno puta sam se susreo s upitnicima kad bih rekao da slušam i Olivera i volim neke pjesme Magazina jednako kao i Rage Against The Machine ili The Cure jer to valjda nije normalno. Ne znam gdje je problem, ali znam da sam najviše uživao kad su moje pjesme otpjevali umjetnici poput Tereze ili Massima.

Ne sumnjam da ćete ovog ljeta imati svirki, no uspijevate li realizirati i kakve privatne planove, putovanja i slično? Dopušta li vam radni tempo da se malo opustite i odmorite?

– Naravno da se stignemo i odmoriti, sviramo taman, nije to veliki broj koncerata, što nama zapravo i odgovara jer imamo i dvoje male djece. Svaki odlazak na koncert je mali poduhvat, ekspedicija, jer tu djecu netko mora i čuvati. Uglavnom hvala bakama i didama, cijeloj obitelji koja bude uključena kad Tonka i ja krenemo na svirke. Isto tako, Pavel je mnogočlani bend, sad nas je devetero, uveli smo saksofon, k’o mala čerga smo, disfunkcionalni orkestar koji uživa u svakoj sekundi na svirci.