Ratko Rudić, Ivica Tucak i Perica Bukić slave europsku titulu u Splitu 10. rujna 2022./Foto PIXSELL
Ništa se ne mijenja. Kada vidite da obrana dobro djeluje, da ona počinje funkcionirati, to daje stabilnost cijeloj igri - kaže vaterpolski Profesor Baltazar nakon 13 primljenih hrvatskih golova uz 15 Bijačevih obrana
povezane vijesti
- Zlatne kapice zajedno nakon četiri desetljeća. Okupljaju se olimpijski pobjednici iz Los Angelesa
- Hrvatski vaterpolski zlatnici iz 2012. i reprezentacija Svijeta odigrali bez pobjednika na Korčuli
- Vaterpolska Hrid s Kvarnera i srebrni olimpijac iz Pariza: “Doček nakon londonskog zlata moja je motivacija”
RIJEKA Iza najboljih hrvatskih vaterpolista je koban neuspjeh s Crnom Gorom koji je odmah na startu nokaut faze Svjetskog prvenstva u Fukuoki planove o visokom plasmanu, čak i o spominjanom finalu, pretvorio u najbanalniji »račun bez konobara«.
Ovako, osmina finala je ispala krajnjim dometom izabranika razočaranog izbornika Ivice Tucka, momčadi koja protiv Crnogoraca iz zaveslaja u zaveslaj nikako nije uspijevala prikazati onakvo izdanje kakvo su priželjkivali njezini simpatizeri te je naravno radi toga adekvatno kažnjena porazom koji joj je pred nosom zalupio vrata za ulazak u krug »osmorice veličanstvenih« svjetskog vaterpola.
Naravno da je puno više onih koji itekako procjenjuju kako joj je mjesto u tom krugu, a zbog čega se nije uspjela uhvatiti u kolo u kojem se pleše za svjetska odličja u Japanu, bit će idućih dana tema za diskusije u ovdašnjim vaterpolskim krugovima u kojima ima niz imena s najvećim međunarodnim pedigreom, čije se mišljenje jako cijeni.
Bez da se uvrijede razni drugi odličnici, ali najveću težinu ipak ima stav Ratka Rudića, pravog pravcatog sportskog »Profesora Baltazara«, koji je kao nezaboravni junak iz onih crtića kao nekom magijom s raznim reprezentacijama, počevši od one bivše Jugoslavije te onda s Italijom te na naše veliko zadovoljstvo i s Hrvatskom, toliko puta osvajao sve što se može u vaterpolu.
Kao što je na klupi bio poslovično staložen i koncentriran i u najstresnijim situacijama, tako i u komentarima za naš list »Rudić ne leti pred rudu«, ne žuri s preranim globalnim ocjenama »dajući vremena vremenu«, koliko god žalio nakon poraza s Crnom Gorom, kao uostalom i svi drugi hrvatski vaterpolski tifosi. I na TV prijenosu iz Japana bilo je vidljivo kako Hrvatska u tom nokaut-susretu stalno plovi, a nikako ne uspijeva razviti jedra onako kako treba, od te činjenice ne bježi ni slavni »šjor Ratko«.
Slabija igra
– Nema se tu što posebno pametovati, jednostavno, nismo odigrali onako kako treba – sumirao je Ratko Rudić poražavajući hrvatski nastup s Crnogorcima. – Izgubili smo pritom jednu vrlo bitnu utakmicu koja je odlučivala o ulasku u četvrtfinale, plasmanu među osam najboljih. Jasno je da je to bila psihološki vrlo teška utakmica. Osim toga, Crnogorci su jedna jako dobra momčad, isto tako i dobro pripremljena te ih se nikako ne može podcijeniti.
Mi čak nismo odigrali na najboljoj razini. Imali smo pritom određenih grešaka u obrani, isto tako i realizacija igrača više nam nije bila baš najbolja. U biti, nije se pokazala ona igra koju sam vidio na pripremama u Sjedinjenim Američkim Državama gdje smo imali te neke bolje pokazatelje. No, teško mi je sada nešto dodatno kazati na brzinu i izvoditi bilo kakve zaključke, a za to uostalom i uopće nema potrebe.
Neke detaljne analize i određeni konkretni zaključci ovdašnjoj široj sportskoj javnosti nisu ni potrebni, ona je jednostavno rečeno razočarana s obzirom na to da već tradicionalno puno očekuje od svoje reprezentacije. Svjestan je toga i Rudić koji u svemu vidi i nešto pozitivno.
– Naravno da se od vaterpola puno očekuje, pa mi donosimo medalje praktički svake godine, a i ne postoji nitko tko tako svake godine donosi uspjehe. Uostalom, naravno da i mi sami iz vaterpola uvijek mnogo očekujemo. S druge strane gledajući, jedan ovakav rezultat može biti i mobilizirajući za cijelu našu vaterpolsku organizaciju.
Hrvatska je u Japanu samo »peškala plavice« kalibra Argentine i Japana, krupne ribe, Mađarska pa onda Crna Gora su pobjegle s ješke, to su bjelodane činjenice, ali što se tiče igre Hrvatske u Japanu, slavni stručnjak nije bio raspoložen za konkretnija izjašnjavanja dok Hrvatsku očekuje susret s Kanadom i borba za plasman od 9. do 12. mjesta.
– Sada ne mogu iznositi nikakve konkretne analize s obzirom na to da ih nisam ni radio. Ima vremena, napravit će se analiza, mi ćemo o tome razgovarati i najbolje je da se nakon svega pripremimo kako bismo prošli kvalifikacije za Olimpijske igre. To je naš cilj, a ovo što je bilo, bilo je, ja se na to više ni ne želim vraćati. Kada mi unutar Saveza budemo pričali o svemu, onda ćemo govoriti. Ponavljam, cilj nam je plasman na OI, to je jedino što nas sada zaokuplja.
Živa riznica trofejaRatko Rudić je doslovno živa riznica trofeja, praktički jedinstvena u svjetskom sportu. U toj višedesetljetnoj igračkoj, a onda pogotovo u trenerskoj karijeri, skupio je čak 64 trofeja, od čega 19 klupskih i 45 reprezentativnih medalja, od čega osamnaest zlatnih. Na europskim i svjetskim prvenstvima te Olimpijskim igrama ima 21 medalju, skoro pola od toga su zlatne, osvojio ih je deset. Inače, na OI je više nego doma, kao igrač i trener je čak jedanaest puta sudjelovao na Igrama i rekord je to hrvatskog sporta. One davne 1984. godine, kada je za kormilom one SFRJ osvojio olimpijsko zlato, započeo je izborničku priču, neponovljivu u povijesti svjetskog sporta u kojima je s tom ekipom obranio olimpijski naslov i bio svjetski prvak, da bi potom s Italijom, a onda s Hrvatskom, nastavio obilnu žetvu u kojoj su 2 olimpijska zlata i jedna bronca. Na SP-ima s još dva zlata i dvije bronce, a sve je kompletirano još s tri zlata, dva srebra i jednom broncom na EP-ima. Samo je francuski rukometni izbornik Claude Onesta s jednom reprezentacijom osvojio uzastopno tri najveća natjecanja (OI, SP, EP) kao što je to Rudić postigao s Italijom (OI 92’, EP 93’ SP 94’), ali je naša legenda uspješnija jer u tom ciklusu ima i trijumf na Svjetskom kupu i na Mediteranskim igrama, u biti na svim najjačim tadašnjim vaterpolskim turnirima. |
Vatromet golova
U poražavajućem susretu s Crnogorcima viđen je vatromet golova u kojem ih je sjajni Bijač, unatoč 15 obrana, primio čak 13. Rudić nije u koru onih koji uzrok tolikim golovima vide u ovom modernom vaterpolu s drukčijim sudačkim kriterijima.
– Ma ne, ništa se ne mijenja, vaterpolo se dobiva obranom, a ne golovima. Kada, naime, vidite da obrana dobro djeluje, da ona počinje funkcionirati, to onda daje stabilnost cijeloj igri. Kada se pak priča o modernom vaterpolu, naravno da se vaterpolo mijenja, kreće se u određenom smjeru, no što se tiče stvarnosti obrane, ona je uvijek ista.
Kao što nije suglasan da moderni vaterpolo toliko djeluje na obrambene učinke, isto tako ne vidi niti spominjane probleme oko zgusnutog međunarodnog kalendara u idućem razdoblju, u kojem se u kratkom razdoblju igraju i Svjetsko i Europsko prvenstvo te kvalifikacije za Olimpijske igre, a uz to su tu i klupski nastupi. Smatra, naime, da su Igre itekakav motiv svakom sportašu.
– Ne vidim uopće koji je problem da kalendar bude zgusnut i da reprezentativci imaju motiv za nastup na Olimpijskim igrama. To nije motivacija samo za olimpijce, nego za cijeli vaterpolo. Mi ćemo napraviti ono što je najbolje za reprezentaciju. Inače, kada je riječ o sutrašnjici našeg vaterpola, mi moramo uvesti određene novine, pogotovo kada je riječ o mlađima. Već smo o tome i razgovarali.
Moramo tako raditi da naši mlađi igrači dobiju bolju tehničko-taktičku i fizičku obučenost, isto tako i to je naša budućnost. Osim naravno A reprezentacije, okrenut ćemo se i svim mlađim selekcijama. Naravno da možemo očekivati uvijek lijepe vijesti iz našeg vaterpola, mi imamo velik potencijal i bit će lijepih vijesti.