Šefica Ureda EP

Maja Ljubić Kutnjak: Iduće godine mogli bismo izravno birati “Spitzenkandidata”

Tihana Tomičić

Maja Ljubić Kutnjak

Maja Ljubić Kutnjak

Ako bi kandidati za predsjednika Komisije bili nositelji izbornih lista svake političke grupacije uvelike bi se ojačala europska demokracija i povećao legitimitet izbora predsjednika Komisije



Ured Europskog parlamenta u Hrvatskoj, koji je godinama vrlo aktivan u promociji europskih tema, ali je ujedno i servis za hrvatske eurozastupnike, medije i javnost, odnedavno ima novu šeficu – to je Maja Ljubić Kutnjak, koja je godinama radila u Europskom parlamentu, a potom i u ovom Uredu u Zagrebu bila šef službe za odnose s javnošću.


Vođenje Ureda preuzima u trenutku kad počinje teći predizborna godina.


Naime, izbori za EP održavaju se u lipnju 2024. godine, a mogle bi im prethoditi brojne promjene u regulativi, koje opet mora izglasati – Europarlament. Stoga smo o svim tim temama razgovarali s Majom Ljubić Kutnjak.


Velike prednosti




Hrvatska je obilježila 10. godišnjicu ulaska u EU, sada smo i dio eurozone i Schengena. Kako bismo okarakterizirali to razdoblje u razvoju Hrvatske.


– Hrvatska je tijekom proteklog desetljeća ostvarila zamjetan rast i razvoj. Članstvo je omogućilo pristup jedinstvenom tržištu i nove prilike za poduzeća i pojedince, otvorilo brojne mogućnosti obrazovanja i novih radnih mjesta i dovelo do rasta životnog standarda. Također je poboljšalo infrastrukturu i prometnu povezanost.


Pristupanje šengenskom prostoru i eurozoni odražava povjerenje europskih institucija u proces reformi u Hrvatskoj, ali i odlučnost koju je Hrvatska pokazala pri dubljoj europskoj integraciji. Hrvati su sada među gotovo 420 milijuna ljudi koji se mogu slobodno kretati diljem 27 zemalja članica u svrhu rada, studiranja i odmora, bez kontrole putovnica.


No tu su i druge prednosti članstva, koje doprinose tome da život Europljana bude lakši. Europski parlament zalaže se za europsku demokraciju, usvaja zakonodavstvo EU-a koje čini svakodnevicu europskih građana kvalitetnijom.


Ti zakoni često postavljaju globalne standarde i štite naš europski način života. Mir, sloboda, vladavina prava, rodna ravnopravnost.


Borba protiv svakog oblika diskriminacije. Solidarnost. Te vrijednosti su temelj našeg zajedništva i za njih se svakodnevno zajednički borimo.


Dojam je da su koristi velike, jer se većina kapitalnih projekata danas financira i uz pomoć EU novca, bilo na državnoj razini, bilo na lokalnima, od obnove od potresa do infrastrukture. Kakav je vaš dojam, jesu li i građani već svjesni tih benefita koje imamo kao članica EU-a?


– Ulaganja u infrastrukturu svakako su oku najvidljivije koristi i građani vrlo često prvo spomenu EU fondove kao prednost članstva, no s godinama je rasla i svijest o svim drugim, manje opipljivim prednostima.


Primarna zadaća Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj je građanima približili rad i ulogu Europskog parlamenta, jedine europske institucije čije predstavnike izravno biraju europski građani.


Surađujemo i realiziramo projekte s obrazovnim ustanovama, brojnim organizacijama civilnog društva i drugim partnerima. U proteklih deset godina organizirali smo više od 200 događanja i konferencija o temama o kojima se donose EU zakoni i koji utječu na našu svakodnevicu.


Zaštita potrošača, sigurniji internet, digitalna i zelena tranzicija, sigurnost proizvoda i hrane, zdravlje i odgovor na zdravstvenu krizu, ekonomski oporavak i otvaranje novih radnih mjesta, migracije i azil, odnosi sa susjednim zemljama i proširenje EU-a – o svemu tome razgovaramo i uključujemo građane u raspravu.


Ipak, odaziv na europske izbore obično je u Hrvatskoj najniži, u odnosu na druge vrste izbora.


– Na prošlim europskim izborima održanim 2019. glasalo je 51 posto birača EU-a, što je najviša razina nakon 1994. godine. U odnosu na izbore 2014. izlaznost je rasla u 19 članica, među kojima je bila i Hrvatska.


Najveći skok zabilježen je u Poljskoj, Rumunjskoj, Španjolskoj, Austriji, Mađarskoj i Njemačkoj, te u Slovačkoj i Češkoj, gdje je inače izlaznost tradicionalno vrlo niska.


U Hrvatskoj je 2014. izlaznost bila 25 posto, a pet godina kasnije 30 posto. Nadamo se da će se uzlazni trend nastaviti, a u tome ohrabruju podaci da sve više hrvatskih građana, njih 62 posto, smatra da EU utječe na njihovu svakodnevicu te pokazuju veći interes za izlazak na izbore nego ranije.


Prepoznati u EP-u


Je li to osvještenje povezano s krizama koje su snašle Europu?


– Točno, moguće je da je to rezultat i vidljivog ujedinjenog odgovora EU-a na nedavne krize, poput mehanizma za oporavak i otpornost, bez kojeg bi teško prebrodili pandemiju, ujedinjenost u rješavanju krize uzrokovane ratom u Ukrajini, tu je i milijarda eura koju je EU osigurao Hrvatskoj za obnovu nakon potresa.


S obzirom na to da je izlaznost hrvatskih birača i na prošlim nacionalnim izborima bila niska, to nam signalizira da općenito moramo više ulagati napora u aktiviranje građana za uključivanje u demokratski život.


Glasanje je najvažniji alat koji građanima stoji na raspolaganju za utjecaj na budući oblik Europe. Naš Ured kroz institucionalnu kampanju Europskog parlamenta pojačano radi na komuniciranju konkretnih rezultata ovog saziva EU parlamenta te važnost izlaska na izbore i veće društvene angažiranosti, osobito u našem radu s mladima.


Imate li dojam da hrvatska javnost prati rad hrvatskih eurozastupnika, da znaju čime se bave i da uočavaju za koje su teme korisni? Neki su za većinu potpuno »nevidljivi« jer u potpunosti izbjegavaju mainstream medije. No, jesu li ipak i oni aktivni, poput Sinčića ili Kolakušića?


– Rad svih europarlamentaraca, pa tako i hrvatskih, detaljno se može pratiti na stranicama Europskog parlamenta. Koliko su aktivni u raspravama u vijećnici, koliko često i koja pitanja postavljaju, kako glasaju za određeni akt ili izvješće – sve je vrlo transparentno i lako dostupno, na svim službenim jezicima EU-a.


Naši zastupnici prepoznati su u Parlamentu, uspješno pregovaraju i pronalaze većinu za teme važne i za Hrvatsku i EU, neovisno o tome što dolaze iz manje države članice.


Tome u prilog ide i činjenica da su neki od naših zastupnika dobitnici EU Oscara ili nominirani za to godišnje priznanje eurozastupnicima za zakonodavni i politički rad. Područja za koje se profiliraju uvelike ovise o tome u kojim su odborima aktivni.


U radu našeg Ureda s organizacijama i dionicima na brojnim javnim događanjima vidimo da građani prepoznaju njihovo djelovanje, primjerice rad Biljane Borzan na temama zaštite potrošača i javnog zdravlja, kao i Tomislava Sokola u tim područjima, aktivnosti Željane Zovko i Tonina Picule u polju vanjske politike, Karla Resslera na temama građanskih sloboda, sigurnosti i migracija, Sunčanu Glavak za teme u okviru Zelenog plana i borbe protiv dezinformacija.


Rad zastupnika Matića građani vežu uz ženska prava i rodnu ravnopravnost, zastupnicu Jerković za teme zdravstva i energetike, Valtera Flegu za područje transporta, osobito željeznice te Ladislava Ilčića za područje ribarstva.


Svi oni pripadaju svojim političkim grupacijama, dok su zastupnici Sinčić i Kolakušić u redovima nezavisnih, nisu članovi određenog kluba zastupnika.


Pripadnost političkoj grupaciji od posebne je važnosti kada se radi o stavljanju tema na dnevni red, raspodjeli ključnih pozicija u političkim i organizacijskim strukturama Parlamenta, kao što su predsjednici ili potpredsjednici odbora i izaslanstava te izvjestitelji o važnim izvješćima.


»Krizni« saziv


Kako biste ocijenili razinu debate u EP-u, u odnosu na hrvatski Sabor? Je li točno da je razina EP-a ipak mnogo viša od našeg parlamenta, ili je politika i politička retorika uvijek svugdje ista? Naši su građani skloni jako kritizirati razinu diskursa u hrvatskom parlamentu.


– Građani su ti koji glasanjem na izborima daju konačnu ocjenu rada i rezultata zastupnika, odnosno povjerenje u predloženi program i viziju.


Bilo da se radi o izboru zastupnika u Sabor ili u Europski parlament. Svaki parlament ima svoje specifičnosti. Europski parlament ima 705 zastupnika koji zastupaju interese građana iz 27 država članica.


Ishod rasprava rezultat je dijaloga i pregovora između različitih paneuropskih političkih skupina, odnosno klubova zastupnika, usmjereni su na konsenzus.


Vijećnica Europskog parlamenta mjesto je i dinamičnog suprotstavljanja različitih mišljenja i prijedloga, osobito oko velikih političkih tema, u čemu se ogleda i sav pluralizam europskih političkih opcija.


Zadnjim izmjenama Poslovnika u pogledu, primjerice, vremena za pitanja, korištenja središnje govornice, nastoji se izbjeći udaljavanje od tema rasprave i neravnoteža političke pripadnosti zastupnika koji sudjeluju u toj raspravi.


No važno je istaknuti da se većina zakonodavnog rada, pregovora i deliberacije odvija u odborima, a na plenarnoj sjednici u vijećnici usvaja konačna odluka i stajalište institucije.


U izbornoj smo godini kad je riječ o radu Europskog parlamenta. Kako biste ocijenili ovaj saziv, ne samo u kontekstu rada hrvatskih eurozastupnika? Zacijelo kao specifičan, s obzirom na krize kojima smo svjedočili, od pandemije do rata u Ukrajini. Koje su teme po vama dominirale kao najvažnije, i je li Europa znala naći odgovore na te krize?


– Neki ga katkad nazivaju i kriznim sazivom, s obzirom na to da se najprije bavio odgovorom na zdravstvenu krizu, potom posljedicama ruske agresije na Ukrajinu i potporom toj zemlji, a prvi put se dogodilo i da jedna država članica napusti EU.


Što se tiče pandemije, ona ni u jednom trenutku nije obustavila rad Parlamenta. Moto je bio kako virus ne smije zaustaviti demokraciju.


Parlament je bio vrlo učinkoviti u prilagodbi, plenarne sjednice i glasanja su se odvijali na daljinu – nimalo lak zadatak sa 705 zastupnika u 27 država članica.


To je bilo iznimno važno kako bi se mogle prihvatiti odluke i zakoni vezani uz odgovor EU-a na pandemiju te potom brzo osigurati prvi paketi pomoći državama članicama, a kasnije i 750 milijardi eura vrijedan program oporavka.


Energetska kriza i inflacija dodatno su u fokus stavile mjere za potporu Europljanima u suočavanju s rastućim životnim troškovima, kao i teme zelene tranzicije i energetske neovisnosti.


Dominirale su i teme reguliranja digitalnih usluga i tržišta, paket klimatskog zakonodavstva, uveden je mehanizam uvjetovanosti isplate EU sredstava državama članicama s poštovanjem vladavine prava, rodna ravnopravnost i transparentnost plaća, potom borba protiv dezinformacija i vanjskog upletanja u demokratske procese.


Tu su svakako i pitanja migracija i azila, proširenja, obrane i sigurnosti u širem smislu riječi. Mnoge od ovih tema zadržat će se na dnevnom redu do kraja mandata.


Bilo je i korupcijskih skandala.


– Da, Parlament se krajem prošle godine suočio i s korupcijskim skandalom što je rezultiralo prijedlogom reforme pravila o transparentnosti, odgovornosti i borbi protiv korupcije.


Treba spomenuti i Konferenciju o budućnosti Europe – niz rasprava koju su predvodili građani iz cijele Europe i svojim idejama pridonijeli oblikovanju budućnosti EU-a.


Zaključke konferencije EU institucije sada ugrađuju u svoje djelovanje. EU nije savršen, ali uspio je odgovoriti na krize i naći zajednička rješenja koje bi teško pojedinačna država mogla iznjedriti sama.


Izborna reforma


Što je još ostalo za zadnju godinu mandata?


– U ovoj izbornoj godini očekuje se rješenje nekoliko dilema na razini EU-a – prije svega, to su izmjene izbornog zakonodavstva, posebno u kontekstu glasanja mladih i rodnih kvota.


Možete li objasniti te prijedloge?


– Da, naravno. Na europskim izborima biraju se predstavnici Europljana na razini EU-a, no kako su izbori organizirani, uvelike se odlučuje na nacionalnoj razini.


To znači da zemlje glasaju na različite dane, samo se nacionalne političke stranke pojavljuju na glasačkim listićima, a dob za glasanje varira – primjerice u Austriji, Njemačkoj i Malti može se glasati sa 16, u Grčkoj sa 17 godina, u ostatku država članica u dobi od 18 godina.


Lani u svibnju Parlament je predložio izmjene izbornog zakona, kako bi 27 odvojenih izbora s različitim pravilima sveo na jedinstvene europske izbore.


Predlaže se uspostava izborne jedinice za cijeli EU. To znači da bi svaki birač imao dva glasa – jedan za izbor zastupnika u nacionalnim izbornim jedinicama i jedan za izbor zastupnika u izbornoj jedinici na razini Unije, koja će dati ukupno 28 dodatnih zastupnika.


Europske političke stranke ili koalicije nacionalnih stranaka mogle bi predlagati transnacionalne liste kandidata na čelu s njihovim preferiranim kandidatom za predsjednika Europske komisije.


Kako bi se osigurala uravnotežena geografska zastupljenost na tim listama, države članice bit će podijeljene u tri skupine prema broju stanovnika.


Liste će biti proporcionalno sastavljene od kandidata iz tih skupina da se ne bi išlo na štetu manjim državama. Parlament želi riješiti i pitanje rodne neravnopravnosti te ističe da, unatoč općenitom poboljšanju na prošlim izborima, neke zemlje nisu izabrale nijednu zastupnicu.


Stoga se predlažu liste s jednakim brojem kandidata i kandidatkinja te da se naizmjenično navode na glasačkom listiću. Također, predlaže se da svi Europljani stariji od 16 godina imaju pravo glasa i da svaki građanin EU-a stariji od 18 godina treba imati pravo kandidirati se na izborima.


Prijedlog uključuje i minimalni izborni prag od 3,5 posto u velikim izbornim jedinicama koje daju najmanje 60 zastupnika, mogućnost glasanja poštom te 9. svibnja kao jedinstveni datum za europske izbore.


Prijedlog Parlamenta je sada na razmatranju u Vijeću, države članice se trebaju izjasniti o njemu. No, datum sljedećih izbora Vijeće je odredilo ne slijedeći ovaj prijedlog te će hrvatski građani izaći na birališta 9. lipnja iduće godine.


Posebna je tema i izbor Spitzenkandidata – po vašem mišljenju, bi li bilo dobro uvođenje takve prakse kojom bi se praktički u startu nominiralo kandidata za šefa Europske komisije kao europske vlade? Kakve su šanse da aktualna šefica EK-a Ursula von der Leyen krene po još jedan mandat, bi li njoj pogodovao takav sustav?


– Sustav vodećih kandidata (tzv. Spitzenkandidaten) također je sadržan u prijedlogu izborne reforme, u smislu da se to načelo formalizira.


Parlament smatra da bi se uspostavom izborne jedinice na razini Unije, u kojoj bi kandidati za predsjednika Komisije bili nositelji izbornih lista svake političke grupacije uvelike ojačala europska demokracija i povećao legitimitet izbora predsjednika Komisije.


To bi omogućilo svim europskim biračima da glasaju za željenog Spitzenkandidata i da budu svjesni tko su kandidati za predsjednika Komisije i kako su ih europske političke stranke birale te da se više govori o europskim temama u izbornoj kampanji.


Ideja je prvi put zaživjela 2014., kada je za predsjednika Komisije imenovan Jean-Claude Juncker, vodeći kandidat iz Europske pučke stranke koja je osvojila najviše glasova na tadašnjim izborima.


No, izbori 2019. nisu kulminirali izborom predsjednika Komisije po tom načelu. Europsko vijeće imenovalo je sadašnju predsjednicu, koja nije bila među vodećim kandidatima.


Što se tiče sljedećih europskih izbora, puno je još pretpostavki oko primjene načela Spitzenkandidata, imena vodećih kandidata još nisu poznata, no to pitanje će se iskristalizirati krajem ove ili početkom iduće godine.


U slučaju da se Ursula von der Leyen odluči na utrku za drugi mandat te je njezina stranka nominira za svog vodećeg kandidata, bio bi to prvi put da aktualni predsjednik, odnosno predsjednica Komisije vodi kampanju kao Spitzenkandidat, što bi postupku moglo dati dodatnu vidljivost.


Mladi i vještine


U jednom trenutku, važna tema za EP bila je i izmjena europskog »ustava«, odnosno unutarnjih odnosa, na način da se ubrza donošenje odluka, a za što je povod bilo izbijanje rata u Ukrajini. Što je s tom inicijativom, i što bi to značilo za manje zemlje poput Hrvatske?


– EU je pokazao sposobnost odlučnog djelovanja u rješavanju određenih izazova. Međutim, Parlament smatra da je u brojnim slučajevima odgovor Unije bio usporen ili blokiran zbog načina na koji se donose odluke.


Konkretno, Parlament je prije više od godinu dana usvojio rezoluciju kojom poziva na sazivanje konvencije radi revizije Ugovora kako bi Unija imala nadležnost za učinkovitije reakcije u budućim krizama.


Parlament predlaže da se u Vijeću odlučuje kvalificiranom većinom umjesto jednoglasnog odlučivanja u relevantnim područjima, kao što je donošenje sankcija te u hitnim slučajevima. To je, uostalom, navedeno i u zaključcima Konferencije o budućnosti Europe.


Zastupnici pozivaju i da se Parlamentu dodijeli pravo predlaganja zakona i izmjene ili stavljanja izvan snage zakonodavnih akata. Da bi se ove izmjene provele u djelo, potrebno ih je jednoglasno odobriti u Vijeću.


Prošla godina bila je Europska godina mladih, a ova godina je Godina vještina s ciljem da se smanji nezaposlenost mladih. No, baš mladi najčešće odlaze iz Hrvatske.


– Mladi iz Hrvatske imaju priliku ravnopravno s mladima iz drugih država članica sudjelovati u svim programima EU-a za studiranje i studentske razmjene, volontiranje i usavršavanje.


Kako Ured EP-a susreće brojne mlade diljem Hrvatske kroz program Škole ambasadori EP, imamo priliku čuti i da mladi žele iskoristiti prilike koje im se nude, no da su se potom spremni vratiti.


Žele primjenjivati stečena znanja i vještine za razvoj svoje lokalne zajednice ako im se pruže primjereni uvjeti i društveno okruženje te mogućnosti za profesionalni razvoj.


I druge države članice doživjele su odljev stanovništva, osobito mladih, tijekom prvih godina članstva, no bilježi se i trend vraćanja.


Uzmimo za primjer Poljsku, nekoć poznatu po broju ljudi koji su zbog posla napuštali zemlju i odlazili u Veliku Britaniju, Italiju…


Ali nakon godina gospodarskog rasta u toj zemlji, Poljaci se u velikom broju vraćaju. Konačno, 2023. proglašena je Europskom godinom vještina, među ostalim i zato da bi se preispitali načini na koje razvijamo ljudski kapital te pronašla nova rješenja za potrebe modernog tržišta rada.


Hrvatima najvažnije plaće, ali i borba protiv korupcije


Kad je riječ o Hrvatskoj, podaci Eurobarometra uvijek pokazuju da kod naših građana mnogo veći interes izazivaju teme gospodarstva, radnih mjesta i plaća, nego je to slučaj kod građana drugih država. Što još osim standarda zanima naše građane u kontekstu rada europskih institucija? Primjerice, je li to i problem korupcije ili nefunkcionalnog pravosuđa?


– Posljedice nedavnih kriza vidljive su u stanju gospodarstva i financijskoj situaciji građana. Posljednje istraživanje, rađeno proljetos, ukazuje na to da je u Hrvatskoj borba protiv siromaštva prepoznata kao gorući problem i to u još većoj mjeri nego na razini EU prosjeka pa tako 45 posto Hrvata navodi da bi za Parlament to trebala biti prioritetna tema.


Ali jednako važnim drže i potporu gospodarstvu i otvaranju novih radnih mjesta. Važna im je i tema javnog zdravlja i budućnosti Europe, a potom i borba protiv terorizma i organiziranog kriminala. Kada je riječ o vrijednostima EU-a, u Hrvatskoj je 53 posto građana zadovoljno načinom na koji demokracija funkcionira u EU-u.


Najbolje ocjenjuju područje slobode govora te poštovanje temeljnih prava, a najmanje su zadovoljni time koliko političke stranke uzimaju u obzir interes njih kao građana te borbom protiv korupcije.


Umjetna inteligencija u procesu reguliranja


Uz digitalnu i zelenu tranziciju, jedna od aktualnih tema u zadnje vrijeme je i AI – u kojoj fazi je stvaranje europske regulative za zaštitu od AI-a? Za očekivati je da će i hrvatski zakonodavci onda tu temu regulirati na sličan način, nakon što se ona obradi i u EP-u.


– EU institucije trenutno rade na zakonu o umjetnoj inteligenciji, očekuje se da će ga donijeti do kraja godine. Bit će to prva pravila o umjetnoj inteligenciji u svijetu, koja bi trebala osigurati njezinu etičku primjenu.


Mnogo se govori o koristima umjetne inteligencije, primjerice u zdravstvu, istraživanju i znanosti, te mnogim industrijskim granama. Raspravlja se i o zanimanjima koja će potencijalno postati suvišna. Trebamo biti svjesni svih izazova i raditi na tome da novi alati ne stvore dodatne podjele u društvu. EU želi osigurati da sustave umjetne inteligencije nadziru ljudi.


Da su ti sustavi sigurni i transparentni, da ne koriste manipulativne tehnike i općenito da ne predstavljaju rizik za sigurnost građana. Da budu na dobrobit društva i pojedinca. Primjerice, Europi je primjena AI-a u svrhu društvenog vrednovanja, odnosno klasifikacije ljudi na temelju njihova ponašanja ili osobnih karakteristika, neprihvatljiva.


Na popisu visokorizičnih područja nalaze se, među ostalim, i sustavi umjetne inteligencije za utjecaj na birače u političkim kampanjama, što izravno utječe na zdravlje naše demokracije. Istodobno, Unija radi na stvaranju okruženja koje će biti poticajno za inovacije kako bi Europa bila globalno konkurentna, jer je umjetna inteligencija motor digitalne transformacije.