Foto: NME
U NME-u se nadaju da bi se s glazbenim novinama u fizičkom izdanju moglo dogoditi ono što se desilo s gramofonskim pločama koje su doslovno „umrle“ sredinom 90-ih. Četvrt stoljeća kasnije svjedočimo pravoj renesansi vinila
U danima beatlemanije sredinom 60-ih glazbeni tjednik New Musical Express, odnosno skraćeno NME, prodavao se u preko 300 tisuća komada po broju. To su uspjeli ponoviti samo još jednom u kratkom razdoblju 2015. godine kad je vlasnik strateški odlučio da se NME dijeli besplatno. No, ta odluka nije bila odraz snage nekad beskrajno utjecajnog glasila u svijetu glazbe, već slabosti. Nagriženi nadolazećim online portalima, spori u prilagodbi, NME je dijeljen u tiskanom izdanju iz očaja, računajući da će tako barem zaraditi veliki novac od reklama.
Nije se održalo, početkom 2018. NME je nakon punih 66 godina prestao izlaziti u tiskanom izdanju i prebacio djelovanje na Internet. No, uz veliku konkurenciju, postali su tek jedni od mnogih, ni blizu utjecajni da bi mogli nekoga pokopati ili dignuti u zvijezde kao nekad, niti kreirati nove trendove.
No, pet godina kasnije, novi vlasnik NME-a (od 2019.), singapurska kompanija BandLab Technologies koja u vlasništvu drži i britanski glazbeni časopis Uncut okrenut starom rocku, te 49 posto vlasništva u tvrtki koja posjeduje američki Rolling Stone, odlučila je ponovno pokušati s tiskanim izdanjem.
Novi NME bit će globalni glazbeni dvomjesečnik i prvi broj za srpanj/kolovoz samo što nije stigao. No, koliko se može shvatiti, poanta časopisa nije dohvatiti masovnu publiku, pa vjerojatno NME neće biti moguće nabaviti na svakom kiosku širom svijeta već u određenim trgovinama vezanim uz glazbu, poput lanca trgovina glazbenim instrumentima i audio tehnikom Dawsons.
“Ne pokrećemo ponovno časopis da bismo izgradili publiku od stotina tisuća čitatelja tiskanih izdanja, pa čak ni da bismo potaknuli značajne prihode s kioska. Umjesto toga, radit će se o super usluzi za naše super obožavatelje kroz fizički medij i stvaranju neke vrste biblije pop-kulture za bilježenje trenutka u vremenu” – objasnila je za Variety direktorica NME Networksa Holly Bishop, oslanjajući se na psihološku stranu cijele priče. To što novine će novine biti štampane u ograničenom broju primjeraka i što neće biti opće dostupne bi na neki način trebalo postati „hype“, kolekcionarska roba. Zapravo, u NME-u se nadaju da bi se s glazbenim novinama u fizičkom izdanju moglo dogoditi ono što se desilo s gramofonskim pločama koje su doslovno „umrle“ sredinom 90-ih uz konsenzus da nikad neće oživjeti. Četvrt stoljeća kasnije svjedočimo pravoj renesansi vinila.
Slično je i sa sadržajem, i tu novi NME želi biti avangarda. Novi NME se neće baviti sadašnjim zvijezdama, već potencijalnim budućim. U skladu s tim, na naslovnici povratničkog broja malo je nepoznati američki indie-rock kantautor u usponu D4vd. Usput, prema objavljenim fotografijama prvog povratničkog broja, NME će biti potpuno drugačiji od starih izdanja koja su izgledala do pred kraj kao “obične” dnevne novine. Dizajn je moderniji, a novine izgledaju raskošnije s tvrđim ukoričenjem.
Nepoznati izvođač na naslovnici očito je pokušaj povratka NME-a njegovim korijenima, kad je bio poznat po tome da je sljedećom velikom stvari nazivao bendove na osnovu njihovih demo snimki, jednog koncerta ili singla, a još poznatiji po tome da je vrijeme pokazalo da su njegovi autori i urednici često i bili u pravu u svojim „proročanstvima“.
Vlasnicima NME-a povratak tiskanom izdanju nije potpuna nepoznanica. Naime, postoji NME Australia koji je pokrenut 2019. godine kao web stranica posvećena bogatoj australskoj rock sceni. Godinu dana kasnije donesena je odluka da se ide u tiskano izdanje dvomjesečnika. Dvomjesečnik se održao, pa je vjerojatno i to bi poticaj da se ista stvar pokuša na globalnoj razini.