NOVI VINODOLSKI – Ni u Novom Vinodolskom ovog ljeta ne nedostaje glazbenih i kulturnih događaja, od kojih su neki već toliko prepoznati na regionalnoj i nacionalnoj razini da im nije nikakav problem osigurati dovoljan broj zainteresiranih posjetitelja. Naime 13. međunarodni festival klasične glazbe »Art Novi« još je prošli tjedan otvoren svečanim koncertom mladih umjetnika na violini, violončelu i udaraljkama pod nazivom Ansambl ReVibrant. Budući da smo ovaj odlični ansambl već mogli čuti u Rijeci i budući da smo o njima prethodno pisali, ovoga puta uputili smo se na drugi od ukupno pet predviđenih koncerata u okviru festivala, a koji se, kao i ostala događanja, održao u crkvi sv. Filipa i Jakova u Novom.

Organizator koncerta i cijelog festivala, Umjetnička organizacija Art Novi i njihova umjetnička ravnateljica Maria Mikulić Štimac sa svojim suradnicima se i ove godine pobrinula da se na programu nađu probrani i istaknuti umjetnici, ali i da u organizacijskom smislu sve bude u najboljem redu, počevši od informacija koje su bile vrlo precizne i dostupne. Među umjetnicima koje smo proteklih godina mogli viđati u publici ovoga festivala svakako je i Veljko Glodić, redoviti profesor glasovira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, koji je bio glavni protagonist i recentnog koncerta.

Veljko Glodić / Snimio Marko GRACIN

Glazba je da se izvodi

Nakon završetka akademije 1980. godine u klasi prof. Jurice Muraija, Glodić školovanje nastavlja na Konzervatoriju Nove Engleske u Bostonu, a osam godina kasnije i doktorira na Floridskom državnom sveučilištu. Usavršavao se kod brojnih poznatih pijanista te održao niz koncerata u zemlji i inozemstvu, a dobitnik je i brojnih priznanja. Čest je gost i član ocjenjivačkih sudova na međunarodnim pijanističkim natjecanjima, posebno onima u kojima članovi žirija nemaju samo protokolarne, već aktivne uloge. Tako, primjerice, uskoro očekuje ponovni odlazak u Rusiju na natjecanje »Vera Lotar Ševčenko«, na kojem upravo članovi žirija imaju zadatak održati i solističke recitale u društvu visokih međunarodnih umjetnika. Nije stoga ni čudno da se Glodić i za ovaj koncert u Novom doista iznimno dobro pripremio. U razgovoru nakon koncerta kako s umjetnikom tako i s publikom nekako se implicira da je normalno da jedan profesor na nekom visokom učilištu ujedno i jest vrhunski praktični umjetnik ili znanstvenik. No doista treba reći da ima veliki broj raznoraznih profesora i predavača koji u suštini i nisu previše izloženi javnim nastupima pa tako neokrznuti o sud javnosti brode k završetku pedagoške karijere. Navedeno je još i gore kako se spuštamo po obrazovnoj vertikali pa su zapravo učitelji i nastavnici oni od kojih se ni ne očekuje neki praktični rad, iako je baš u umjetnosti izuzetno važno biti aktivan u okviru svoje struke. Glazba je tu da se izvodi i da se daje, a tek onaj koji tako i čini može doista u punini razumjeti ono što nekome u obrazovnom i odgojnom procesu treba prenijeti.

Pijanist pred publikom / Snimio Marko GRACIN

No kako je rečeno, Veljko Glodić svakako se ubraja u onu prvu skupinu, barem ako je suditi po onome što smo mogli vidjeti i čuti na koncertu u Novom. Ako bi cijeli nastup trebalo opisati u jednoj riječi, onda bi to vjerojatno bila »artikulacija«. Naime unatoč činjenici da je na raspolaganju imao samo uspravni glasovir, tj. pijanino, Glodić je sva djela na programu artikulirao toliko savršeno, da je bilo moguće doista čuti svaki pojedini ton koji je izlazio ispod virtuoznih prstiju. Bez obzira radi li se o akordičkim rastvorbama, ljestvičnim nizovima, figuracijama ili ornamentiranju, ovisno o pojedinom stilu, čulo se sve, precizno, jasno i čisto. Lepeza skladbi na programu krenula je od Sonate u E-duru, W. 62/5 Carla Philippa Emanuela Bacha koja je izvedena s čembalističkom preciznošću, bez pretencioznosti, nepotrebne pompe i danas toliko prisutnih romantičnih afektiranja. Prostor za romantičarsku raskoš, dinamički intenzitet (u okvirima mogućnosti!) i zaokruženu interpretaciju opsežne partiture, Glodić je imao u Sonati u c-molu, D. 958 Franza Schuberta, da bi iskorak prema melankoliji i tankoćutnosti, uz uvođenje djela domaće autorice, došao u skladbama Dva Notturna, op. 50 i Capriccio, op. 47 Dore Pejačević.

Samozatajna prisutnost

Važnost prethodno opisanog školovanja koje je Glodić imao u SAD-u posebno je došla do izražaja u posljednjoj skladbi programa, Jazz sonati za glasovir iz skladateljskog pera L. Schifrin. Prema riječima samog izvođača radi se o skladbi u kojoj su zadane samo osnovne glazbene teme, dok se prilikom izvedbe događa improvizacija pred očima publike. Da je jazz nešto što je Glodiću imanentno bilo je vidljivo od prvog tona nakon kojeg je uslijedila magija bogatih harmonija još uvijek tonalnog jazza, visoke tehničke izvedbene razine i brojnih bravura. Interpretativno snažno, dojmljivo, znalački i začudno fenomenalno, Glodić je publiku do kraja sva tri stavka držao udivljenima. Nakon velikog pljeska i izraza odobravanja uslijedila su čak tri dodatka, sva tri skladatelja Scarlattija, u kojima je opet došla do izraza barokna vještina i već spomenuta artikulacija. Nevjerojatne transformacije koje je Glodić pokazao od početka do kraja koncerta, pravilno interpretirajući zadane glazbeno-stilske odrednice, zapravo govore da se radi o vrhunskom umjetniku, koji je, unatoč tome, na pozornici prisutan jednostavno i samozatajno. Ovo je bio koncert koji je bilo čast slušati.

Na programu festivala »Art Novi« slijede još tri koncerta koje svakako valja preporučiti: duo Pedro Aguiar (gitara) i Zoe Karlikow (violončelo) 25. srpnja, Ansambl Projekt Lazarus (Hrvatska glazbena baština 17. stoljeća) 31. srpnja, te gudački kvartet Noreia uz zatvaranje festivala 8. kolovoza.