Nekako ispod medijskog radara prošla je važna objava Državnog zavoda za statistiku. Moram se ograditi, informacija je sigurno objavljena u nekim medijima, ne čitam sve. A tko uopće čita… U sklopu svojih redovnih objava DZS je prezentirao poslovne rezultate hrvatskog ribarstva u prošloj, 2022. godini.

Odmah istaknimo, rezultati su na razini očekivanja – manji ulov i veći financijski prihodi u odnosu na godinu ranije. To, međutim, ne znači i veći profit za ribare, odnosno one koji su uključeni u ribarsko poslovanje. Veći su prihodi jer su porasle cijene, ne samo ribe i proizvoda ribarstva, nego generalno. Inflacija je učinila svoje!

Ukupan ulov i uzgoj morske ribe i drugih organizama u 2022. godini bio je 85.185 tona, što je 156 tona manje nego u 2021. godini.

Tu količinu moglo bi se smatrati zanemarivom, ali nije, jer ne otkriva stvarne uzroke smanjenja. Ono nije rezultat slabijeg rada naših ribara, već odraz raznih restrikcija i limita.

Kao što reče jedan ribar: »Što će mi veliki i skupi brod kada imam ograničen broj radnih dana u godini i mjesecu, kada svake godine moram smanjivati ulov?« To smanjenje prvenstveno se odnosi na malu plavu ribu, a ona je dominantna u ukupnom ulovu hrvatskog morskog ribarstva.

Na prvom mjestu srdela

Raščlamba ukupnog prošlogodišnjeg rezultata kazuje da je ulov ribe i ostalih morskih organizama iznosio 62.147, a proizvodnja marikulture 23.038 tona.

Od navedenih količina ribe ulovljeno je 60.214 tona, dok je s ribljih farmi došlo 21.926 tona. Među brojkama ulova i uzgoja posebno odskače podatak za tune, smanjenje je veliko.

U 2022. ukupno 4.072 tone, od kojih iz uzgoja 3.270. Godinu ranije bilo je znatno više – 6.002 tone. Uz saznanje da je ulovna kvota limitirana i iznosi oko 800 tona, zaključak je jasan.

Kao i uvijek, na prvom mjestu je srdela, njezin je ulov znatno veći nego ostale ribe zajedno. Ništa novoga! Brodovi plivaričari – dominantno oni, ulov ostalim alatima praktički je zanemariv – ulovili su lani 39.194 tone.

Opet manje nego u 2021. Razlika od 1.291 tone samo je potvrda administrativno nametnutog smanjenja ulova. U statističkom izvješću nema podatka o ulovu inćuna što bi, zacijelo, potvrdilo te brojke.

Ulov inćuna uvijek je manji, a ribarima je on značajniji, zbog potražnje i cijene na izvoznom tržištu. I takav trend se nastavlja, do donošenja nove uredbe na razini EU-a, ili Komisije za ribarstvo Mediterana, o čemu sada politika vodi teške rasprave.

Tko zna, možda se nešto prelomi, pa će se povećati kvote za ulov male plave ribe, skratiti lovostaji..? Sa svih strana konstantno slušamo priče o pretjeranom izlovu i daljnjem osiromašenju ribljih stokova. Zar se baš ništa nije popravilo tijekom svih godina lovostaja i ostalih ograničenja?

Povećanje u odnosu na prethodnu godinu iskazano je u rubrici »ostala riba«, koju najvećim dijelom diže marikultura, a u ulovu koćari.

Lani su ulovljene 3.674 tone ribe, dok je iz uzgoja došlo 18.656 tona. U 2021. ukupan ulov i uzgoj dali su 21.497 tona, 833 manje. Razlika je značajna s obzirom na apsolutne brojke.

Zanimljivo, statističari od vrsta izdvajaju samo lubena i podlanicu. Razumljivo, s obzirom na to da su to dvije glavne ribe koje se uzgajaju na farmama.

Ipak, dobro bi bilo znati koliko je ulovljeno oslića, trlje, lista, šaruna, landovine… Pretpostavljam da će se te brojke naći u konačnom statističkom izvješću. Ovo sadašnje je privremeno. A uvjerio sam se upravo na primjeru ribarstva da se konačni rezultati razlikuju.

Dobra ostvarenja marikulture

Luben iskazuje rast u odnosu na prethodnu godinu, a podlanica (orada, lovrata, komarča) neznatno smanjenje. Ali su brojke zanimljive!

Ulov lubena više je nego skroman – samo 13 tona. Osobno, vjerujem da veći ali, očito, nije evidentiran. Uzgoj je istodobno dao 10.034 tone.

Ulov podlanice višestruko je veći – 229 tona, dok su u marikulturi uzgojene 7.462 tone. Dobra ostvarenja, zaključit će mnogi, uz napomenu da imamo uvjeta za puno više. Ovu konstataciju godinama slušam. Generalno, možemo reći da proizvodnja raste, ali u malim koracima.

Ukupan ulov rakova i glavonožaca u blagom je porastu, s time što brojke nisu velike. Rakova su ulovljene 1.074 tone, pedesetak više nego godinu ranije.

Opet nema specifikacije za škampa, gospodarski najvažnijeg raka u hrvatskom ribarstvu. Glavonošci su skromna stavka – lani 665, a preklani 656 tona.

Izlov školjkaša još je manji – 194 tone. Ipak, ukupna proizvodnja znatno je veća, zahvaljujući marikulturi u kojoj je proizvedeno 1.112 tona, dagnji i kamenica. I opet, ponavljam, trebalo bi više!

Manje ribara i brodova

Veliki hrvatski ribarstveni stručnjak i prosvjetitelj Petar Lorini, koji je umro prije više od stotinu godina, na početku 20. stoljeća postavio je pitanje: »Zašto ribarstvom idemo nagore u Jadranskom moru?«

Kako bi tek danas komentirao navedene brojke? Jer nisu manji samo ulovi, u silaznoj su putanji i ostali pokazatelji. Iako, ondašnji i današnji ulovi ne mogu se uspoređivati.

Hrvatsko ribarstvo lani je imalo 6.510 ribara, od kojih 2.992 profesionalna i 3.518 u malom obalnom ribolovu. Svih manje nego godinu ranije.

Brojke su manje od jedan posto, ali pokazuju negativan trend. Također, plovila – lani ukupno 7.501, a 2021. – 7.757. Brodova je bilo 326, tri manje, a ukupno većih i jačih po bruto tonaži i snazi pogonskog stroja. Značajno je smanjen broj ribarskih brodica – 7.175 u odnosu na 7.428.

U skladu sa svim navedenim, manje je i ribolovnih alata, konkretno mreža, za koje je iskazana statistika. Ribari su imali 854 povlačne mreže – koće, 680 okružujućih mreža – plivarica, 526 potegača te, najviše – 5.830 jednostrukih trostrukih mreža stajačica.

Veća prodaja i prihodi

Na tržištu, više izvoznom nego domaćem, lani je prodano 88.119 tona ribe i ostalih morskih organizama u vrijednosti od 1,8 milijardi kuna. U tom dijelu poslovanja ribarstvo je uspješnije od 2021. godine.

Tada je prodano 86.506 tona, a vrijednost je bila 1,63 milijarde kuna. Na morsko ribarstvo otpadaju 83.893 tone, odnosno 1,73 milijarde kuna. Količinski na prvom mjestu je srdela – 39.222 tone, a po vrijednosti »ostala riba« – 1,05 milijardi kuna.