Bijeli sljez ljekovita je biljka koja se koristi i u pučkoj i u znanstvenoj medicini. Svi njezini dijelovi su ljekoviti, a učinkovitost ovisi o sadržaju sluzi (30 do 35 posto).

Kod bijelog sljeza, koji je višegodišnja biljka, korijen ima slatkast okus i sadrži sluz. Najprije mu se oblikuje lisna rozeta okruglih listova, a zatim uspravna stabljika, visoka i do 2 m. U pazušcu listova stvaraju se bijeli cvjetovi, sastavljeni od pet latica.

Ova biljka najbolje uspijeva na rahlom i vlažnom tlu. Duge suše mu ne pogoduju. Može se posijati u rano proljeće, najbolje u ožujku. Za dobivanje ljekovitog pripravka korijen se vadi u kasnu jesen ili u rano proljeće. Najprije se pere, guli, reže i suši. List i cvijet beru se tijekom vegetacije više puta, ali se ne smije ubrati više od trećine listova kako korijen ne bi izgubio na kvaliteti.

Crni sljez je trajna zelen s dobro razvijenim podzemnim i nadzemnim dijelovima. Korijen je slabo razgranat, mesnat i vretenast. Stabljika naraste i više od metar u visinu, obla je i razgranata, više ili manje dlakava, pri dnu često odrvenjela. Po 2-4 velika pravilna cvijeta izbijaju iz lisnih pazušaca, a sastavljeni su od pet blijedoružičastih ili ljubičastih latica na kojima se ističu tamnije pruge. Biljka cvate od svibnja do rujna.

Od najstarijih vremena sljez je služio kao ljekovita biljka i povrće. Mladi listovi u svježem stanju sadržavaju oko 120 mg C vitamina, 18 mg karotena, bogati su željezom i kalcijem. Mogu se prirediti kao varivo slično špinatu ili dodati juhama od povrća. Cvjetovi se mogu dodavati miješanim salatama ili koristiti za ukrašavanje mesnih i ribljih jela. Sjemenke su se nekad koristile kao afrodizijak.

Kod crnog sljeza ljekoviti su korijen, listovi i cvjetovi. Korijen se vadi u proljeće ili jesen, dok se listovi i cvjetovi skupljaju u vrijeme cvatnje. Listovi se beru sa što kraćom peteljkom, i samo ako su potpuno zdravi, tj. nemaju po sebi smeđe mrlje nastale obolijevanjem sljeza od hrđe. Svi dijelovi biljke sadržavaju sluzi, a u listovima se nalaze još i trjeslovine i flavonoidi. Biljne sluzi lokalno djeluju na kožu i sluznicu te sprečavaju i ublažavaju upale u probavnom traktu. Cijela je biljka bez mirisa, a okus je sluzav. Nakon sušenja listovi baš i nemaju ugodan okus.

Pripravljanje čaja: dvije čajne žlice suhih, usitnjenih listova i cvjetova preliti s 2,5 dl hladne vode i ostaviti nekoliko sati uz povremeno miješanje, a zatim procijediti. Prije uporabe napitak se može lagano zagrijati, i ako se pije za tegobe dišnih organa, zasladiti medom.

Važno je napomenuti da se zbog sluzi, koja je najvažnija ljekovita tvar ove biljke, čaj priprema hladnim postupkom i da jedino na taj način njegova djelotvornost dolazi do izražaja.

Kod promuklosti se grglja mlaki čaj više puta dnevno. Obloge čaja koristimo kod upala na koži, suhe kože te svrbeža kože u starosti. U pučkoj medicini crni sljez se koristi za toplu kupelj kod gangrenoznih rana nastalih zbog proširenja vena. Listovi i cvjetovi preliju se kipućom vodom i ostave poklopljeni pola sata. Kupelji se provode tri puta dnevno, a svaki put se priprema svježi oparak.