Foto Ana Križanec
Izlažu Kristina Kinkela, Edi Gustin, Dora Bakek i Matea Rusak
povezane vijesti
U Galeriji »Juraj Klović« otvorena je izložba pod naslovom »Grad«, na kojoj izlažu Kristina Kinkela, Edi Gustin, Dora Bakek i Matea Rusak.
Kako u popratnom tekstu podsjeća Kristina Kinkela Valčić, autori su se sreli na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci.
Upisali su smjer Likovne pedagogije 2008. te diplomirali 2013. Godina 2023. simbolički određuje desetljeće »postriječkog« stvaranja u kojem su se formirali kao individue, obiteljski ljudi, stručnjaci, radnici i umjetnici.
– Za nekoga Rijeka, za nekoga Fiume ili pak na lokalnom čakavskom narječju Reka i Rika, mjesto je koje ovim umjetnicima predstavlja GRAD. To je mjesto gdje su studirali i gdje su proveli vrijeme koje ih je odredilo kao umjetnike.
Edi Gustin, u svijetu grafitera poznat kao Maska, umjetnik je kojeg su formirale riječke ulice, a njegovi murali i grafiti žive i formiraju urbanu vizuru Rijeke.
U sklopu izložbe »Dijalog na kvadrat« Gustin predstavlja akrile na platnu koji jasno ocrtavaju njegov senzibilitet, automatizirani pokret kistom i nevjerojatan osjećaj za kolorit.
Njegove su boje jarke poput najsnažnijih gradskih zvukova u podne sunčanog ljetnog dana. Iz apstraktnih oblika debelo nanesene boje vrišti multikulturalna i suvremena Rijeka.
Kristina Kinkela Valčić stvara apstraktne prikaze u ekspresionističko-emocionalnoj maniri. Snažno osjeća prostor oko sebe koji joj služi kao inspiracija i pokretač za stvaranje.
Iz njezinih višeslojnih namaza raznih medija koji se međusobno prožimaju, negiraju, nadopunjuju i koketiraju rađaju se harmonični prikazi koje naziva krajolicima.
Upotrebljavajući nekonvencionalne slikarske tehnike poput epoksi-smole, koje do izražaja dolaze na monokromatskim radovima, dozvoljava gradu da postane dio njezinog rada i živi svoju stvarnost u odrazu zrcalne površine slike.
Mateja Rusak, umjetnica nevjerojatnog senzibiliteta za teksturu, propituje snove i svoju inspiraciju crpi iz nesvjesnog. Sjećanja je uvijek odvuku u Rijeku prema kojoj gaji posebne osjećaje.
Te osjećaje pretače u grafike i kolaže koji svojom nježnom prozračnom estetikom djeluju poput neke opne, poput najnježnijeg oblaka i krhke linije između sna i jave.
Iz njezinih radova vidimo neku drugu Rijeku, Rijeku kao mjesto susreta i mjesto čiji zagrljaj nikad ne zaboravljaš.
Dora Bakek u svojim semantičkim i pomalo melankoličnim prizorima riječkih gradskih vizura propituje identitet grada, ali isto tako i svoj vlastiti.
Kako identiteti nisu stalni već promjenjivi i fluidni, tako je i njezina tehnika slojevita, neponovljiva i svojstvena samo njoj. Izražava se kombiniranjem fotografije i grafike unoseći svoju esenciju u svaku poru svojih radova iz kojih učimo o Rijeci kao gradu mnogih dimenzija.
Izložba je otvorena do 20. srpnja.
