Raditi u ACI marini za mene znači osjećati se dijelom jednog većeg kolektiva, osjećati da pripadam jednoj velikoj obitelji. Puno je marina obuhvaćeno ACI-jem, njih čak 22, i ondje zaista vlada jedno obiteljsko ozračje od prvog dana.
Dubravka Ulemek direktorica je ACI marine Rab i ACI marine Supetarska Draga. U ACI-ju je zaposlena od ožujka 1987. Najprije je počela raditi kao recepcioner, dvije godine kasnije preuzela je funkciju šefa recepcije, a tu je funkciju obnašala do 2022. U međuvremenu je dvaput obnašala funkciju direktorice marine, a na toj se funkciji nalazi i danas, po treći put u svojih 36 godina radnog staža u ACI-ju.
Pouzdani kolege
A što za Dubravku Ulemek znači ACI i kako ona doživljava tvrtku u kojoj radi toliki niz godina?
– ACI je uvijek bio kao jedna obitelj. Raditi u ACI marini za mene znači osjećati se dijelom jednog većeg kolektiva, osjećati da pripadam jednoj velikoj obitelji. Puno je marina obuhvaćeno ACI-jem, njih čak 22, i ovdje zaista vlada jedno obiteljsko ozračje od prvog dana. Svi smo konstantno u međusobnoj komunikaciji, čujemo se svakodnevno, pomažemo jedni drugima… Sve u svemu, u ACI-ju je doista jako lijepo raditi, govori Dubravka Ulemek.
Pitamo ju da nam u kratkim crtama opiše specifičnosti ovih dviju marina.
– U Supetarskoj Dragi, na sjeveru otoka Raba, nalazi se velika godišnja marina s 310 vezova i još 53 suha veza. S druge strane, ACI marina Rab je tranzitna marina, nalazi se nasuprot stare jezgre, u samom centru grada Raba. Ona radi od 1. travnja do 31. listopada i posjeduje 134 stalna veza, govori Ulemek.
Hrabro u dan
Dodaje i da u ACI marini Rab novitet predstavljaju dvije prekrasne smještajne jedinice za goste. Obje su visoke kategorije. Jedna je kapaciteta četiri, a druga dvije osobe. Gosti se mogu služiti i parkiralištem, obje marine posjeduju vrhunske restorane te još čitav niz kvalitetnih i modernih usluga.
A kako izgleda jedan uobičajeni radni dan direktorice dviju marina?
– Ujutro kad se probudiš, najprije sam sebi moraš reći: »Ja to mogu, ja to hoću!«, i onda hrabro kreneš u taj dan. Potom sjednem u auto, odem u Supetarsku Dragu, porazgovaram s ljudima, prođem kroz marinu, vidim što je sa zakupcima, što traže gosti… Kad gost vidi da direktorica dolazi u marinu, on uvijek ima spremno neko pitanje. Nakon što obiđem marinu u Supetarskoj Dragi, vrijeme je za obilaženje marine u Rabu. Ondje sam do 16 sati, ali posao direktora tada ne završava. Ustvari tek onda počinju zvoniti telefoni i dodatno obavljanje rada na računalu, kaže direktorica Ulemek.
– Iako ima dana kada bude poprilično teško i naporno, zaista jako volim svoj posao. U stalnom sam pokretu i posao me drži u nekom duhu mladosti, zaključuje Dubravka Ulemek.
