Katolički red koji je dobio ime po Isusu Kristu – isusovci – osnovao je Ignacije Loyolski 1540. godine, a njegovi sljedbenici poznati su po predanosti obrazovanju i svojoj duhovnosti.

Upravo visoko obrazovanje u isusovačkim institucijama imalo je veliki značaj za razvoj visokog obrazovanja u Rijeci, koje ove godine slavi veliku 390. obljetnicu, a o značaju isusovaca za razvoj visokoga obrazovanja za naš list govori izv. prof. dr. sc. Marko Medved, istaknuti crkveni povjesničar, profesor na Medicinskom fakultetu u Rijeci i vrsni poznavatelj riječki povijesti.

»Ratio studiorum«

Kako nam je uvodno napomenuo, isusovačke školske ustanove od 1627. do 1773. godine bile su duhovno i intelektualno središte Rijeke, a dosadašnje historiografske sudove o djelovanju Riječkog kolegija Družbe Isusove potrebno je nadopuniti novim spoznajama, izmičući se od dosadašnjih često reduciranih prosudbi o proturefomacijskom i latinaškom kontekstu njihovih škola.

Nastavna osnova isusovačkih škola, »Ratio studiorum«, čija je namjera bila odgovoriti potrebama vremena i idealu vrhunske intelektualne i duhovne formacije, govori, odigrala je važnu ulogu u povijesti školstva, jer nije bila samo teorijski odgojni udžbenik, nego skup praktičnih pravila za organizaciju i odgojno-školski postupak u kolegijima.

– Početkom novoga vijeka visokoškolsko je obrazovanje u Europi bilo organiziranije negoli srednjoškolsko. Općepoznat je silovit rast i razvoj sveučilišta u srednjem vijeku, a ističu se Bologna, Padova, Pariz, Oxford, Cambridge te druga sveučilišta.

Kada je tek uspostavljen isusovački red počeo otvarati svoje kolegije i gimnazije, odlično prihvaćanje mahom civilnih vlasti diljem Europe svjedoči o tome da su naljedovatelji sv. Ignacija Loyolskog bolje negoli drugi odgovorili na nedostatke tadašnjeg obrazovanja.

Bilo je tako i u našem gradu Rijeci, jer je nakon poziva gradskih vlasti koje su u tome prepoznale općedruštvenu korist uslijedio dolazak isusovaca te otvaranje školskih ustanova, ističe Medved.

Katolička obnova

Kako je dalje kazao, razdoblje katoličke obnove u Rijeci dobiva zamah u prvoj polovici 17. stoljeća dolaskom kapucina (1610.), isusovaca (1627.) i benediktinki (1663.). Isusovci pak u Rijeci (1627.-1773.) osnivaju gimnaziju i visoku školu, a iako je u Rijeci crkvenih školskih ustanova bilo i ranije, to nisu bile javne škole.

– U franjevačkom samostanu na Trsatu, koji se nalazi na prostoru koji je u povijesti bio civilno i crkveno odijeljen od Rijeke, djeluju škole filozofije i teologije.

Tek je nedavno podrobnije proučena povijest augustinskog samostana sv. Jeronima s rezultatom da se danas može istaknuti kulturna relevantnost tih redovnika u kasnom srednjem i ranom novom vijeku.

Unutar njihovih zidova djeluje, iako nekontinuirano, visoka škola teologije. Od druge polovice 18. stoljeća benediktinke u samostanu sv. Roka vode prvu javnu žensku školu, a znamo da su poučavali i neki kanonici Zbornog kaptola Uznesenja Marijina, priča Medved.

Bitno je spomenuti, naglašava, da je na blagdan svete Cecilije, 22. studenog 1627. godine, u Rijeci otvorena gimnazija Družbe Isusove, što znači da od svoga dolaska isusovci vode prvu gimnaziju u Rijeci. Nastavnici su u nekim razdobljima, ističe, podučavali i pučkoškolce, odnosno one koji su znali pisati i čitati, ali nisu naučili počela gramatike i latinskog jezika. Isusovci su započeli u Rijeci i s visokoškolskom nastavom, a 1725. i 1726. godine u Rijeci se počela predavati i filozofija.

Riječki kolegij

– O tome koliko je to bilo važno postignuće, govori podatak da je prvu godinu upisalo čak pedesetak polaznika, a iste je godine održana javna rasprava o uvodnim tezama logike.

Troškove tiskanja teza snosio je tadašnji riječki arhiđakon, a završnim ispitima pribivali su plemstvo i društveni odličnici te predstavnici redovnika. Prisutnost na javnim obranama završnih ispita značila je svojevrsnu potvrdu društvenoga statusa. Drugim riječima, bio je to ne samo akademski, već i društveni događaj.

Među sadržajem teza ističe se, primjerice, učestala prisutnost Aristotela, potom Newtonova fizika, logika, matematika. Riječki kolegij u nekoliko je navrata predavao moralnu teologiju. Nakon dva razdoblja u 17. stoljeću, predavanja moralne teologije u stoljeću kasnije bila su trajnija.

Naime, kada je u Riječki kolegij 1727. treći put uvedena moralna teologija, ona se održala sve do kraja djelovanja isusovaca u Rijeci, odnosno do ukinuća reda 1773. godine, pojašnjava Medved te dodaje kako su brojke glede slušača varirale, pa je bilo od dvadesetak pa do pedesetak slušača filozofije i teologije, dok je sveukupan broj onih koji su pohađali isusovačke školske ustanove bio jako velik za tada mali grad, bilo je, recimo, 360 polaznika u 1739. godini.

Od onih koji su završavali riječka učilišta, kaže, dio je ulazio u duhovni stalež, dok su ostali prihvaćali svjetovne poslove, a mnogo ih je pristupalo Družbi Isusovoj, dijecezanskom kleru te ostalim redovima, ponajviše augustincima, franjevcima, kapucinima, dominikancima i pavlinima.

Isusovci su pak, dodaje, odmah po osnutku gimnazije u sastavu riječkog kolegija utemeljili bogatu knjižnicu, što je današnji najstariji fond Sveučilišne knjižnice u Rijeci.

Uz Rijeku, relevantnost isusovaca očituje se i na drugim područjima Hrvatske.

Isusovačke školske ustanove od 1627. do 1773. godine bile su duhovno i intelektualno središte Rijeke – Marko Medved, Foto: Sergej DRECHSLER

Povelja Ferdinanda II.

– U Zagrebu, u koji dolaze 1606. godine, već iduće godine otvaraju gimnaziju, a 1669. otvaraju nastavu visokoškolske razine, a zbog čega Sveučilište u Zagrebu u toj godini prepoznaje svoj početak.

Nastanjuju se i u drugim gradovima Hrvatske gdje otvaraju gimnazije: u Varaždinu 1636., Požegi 1699., Osijeku 1765. godine, a vrlo su rano i na hrvatskome jugu; recimo u Dubrovniku od 1604. godine, gdje 1658. otvaraju poznati Collegium Ragusinum, to jest Dubrovački kolegij, koji je djelovao sve do ukinuća reda 1773. godine, objašnjava profesor.

Rijeka, pak, za razliku od Zagreba, početak fakultetske nastave prepoznaje u trideset godina starijem događaju, točnije 1633. godini, kad je Poveljom kralja Ferdinanda II. Riječki isusovački kolegij dobio građanska prava i povlastice koje su imali članovi drugih akademija i sveučilišta u srednjoj Europi, poput onih u Grazu ili Beču.

Tom poveljom od 31. srpnja 1633. godine Ferdinand II. potvrđuje osnivanje kolegija i pravo davanja titula, povlasticu koju potom potvrđuje i njegov nasljednik.

– Veliki kompleks Kolegija i sjemeništa srušen je sredinom tridesetih godina 20. stoljeća. Ostala nam je jedino crkva svetoga Vida koja upućuje na nekoć važan intelektualni i duhovni centar grada. Veličina te crkve izravno je povezana uz njezinu namjenu.

Naime, bila je to školska, akademska crkva, vezana uz isusovačke škole. Taj se kompleks prostirao od crkve, preko mjesta današnje policijske uprave i škole »Nikola Tesla«. Ovako velika crkva potvrđuje to da je broj onih koji su pohađali gimnaziju i visoku školu bio pozamašan.

U isusovačkim konviktima ne samo Rijeke stanuju i siromašniji učenici za čiji boravak plaćaju dobročinitelji položenim zakladama. Budući da je školovanje bilo besplatno, kolegiji su bili opskrbljeni darovima vladara, plemstva, građana i klera, kazuje Medved te dodaje kako je među velikim dobročiniteljima vezanim za isusovačke ustanove u Rijeci obitelj Thonhausen iz Graza, koja daruje imanja i visoke svote za podizanje i uzdržavanje kolegija u Rijeci, Varaždinu te Zagrebu.

Novo sjemenište

Učenici i studenti toga razdoblja su, pojašnjava, također odigrali važnu ulogu u kulturnom životu grada i to javnim nastupima, školskim raspravama, ispitima, deklamacijama, pjesmom i glazbom na crkvenim i drugim svečanostima te posebice školskim i crkvenim predstavama.

Školske su se drame tako, priča, uglavnom prikazivale na latinskom jeziku, a od sredine 18. stoljeća sve češće i na narodnom jeziku. Za vjerski i moralni odgoj važnu ulogu imaju i đačke Marijine kongregacije, čiji su se članovi isticali u uzornom životu, dobrim djelima i podukama siromašnih i neukih.

Nakon ukinuća Isusovačkog reda 1773. godine, do kojeg dolazi pritiskom mahom burbonskih dinastija na papinstvo zbog izuzetnog utjecaja koji je Družba zadobila, govori, knjižni fond prelazi u vlasništvo riječke općine.

– Osnutak novoga sjemeništa, na što je katoličke biskupe obvezivao Tridentski sabor, bilo je moguće ostvariti tek početkom devetnaestoga stoljeća.

Tako se u Senju osniva sjemenište u kojem nastava započinje akademske godine 1806. i 1807. Preko isusovačke gimnazije i akademije, Rijeka je zakoračila u svijet znanosti i kulture 17. i 18. stoljeća.

Mada danas u Starom gradu više nemamo imena ulica koje bi se pozivale na Riječki kolegij ili sjemenište, uspomena na značaj ovih ustanova ostaje. Naime, kao svoje korijene, na isusovačke se gimnazijske i visokoškolske ustanove danas pozivaju Prva riječka hrvatska gimnazija, Sušačka gimnazija, Sveučilišna knjižnica i samo Sveučilište u Rijeci, zaključuje Medved.