Zahvaljujući ranom početku zanimanja gostiju za dolazak na ovo područje Gorskog kotara, Fužine se svrstavaju među najstarija hrvatska kontinentalna turistička odredišta i među najstarija na Kvarneru, a to znači i u srednjoj Europi, gdje je turizam počeo vrlo rano, točnije u drugoj polovici 19. stoljeća

Svojom bogatom poviješću i predivnom prirodom, Gorski kotar je postao jedno od najprivlačnijih turističkih odredišta u Republici Hrvatskoj. Ovaj planinski krajolik, smješten između sjevernog Jadrana i Panonske nizine, nudi posjetiteljima jedinstveno iskustvo koje obuhvaća kulturne spomenike, tradicionalnu gastronomiju, aktivnosti na otvorenom i prekrasne krajolike.

Gorski kotar ima dugu povijest naseljenosti koja seže unatrag tisućama godina. Prvi tragovi ljudske prisutnosti datiraju još iz prapovijesnog doba, dok su Rimljani ostavili svoj pečat kroz izgradnju cesta i naselja. Rimljani su to područje nazivali »Vražjim vrtom« zbog vrlo gustih i nepristupačnih šuma i vrlo teških uvjeta života. Anton Rački navodi da se Delnice, Lokve, Brod na Kupi, Moravice, Vrbovsko i Lukovdol spominju već 1481. godine u povijesnim izvorima. U srednjem vijeku, kotar je bio dio Hrvatskog Kraljevstva te je bio ključna regija za trgovanje i komunikaciju između kontinentalne Hrvatske i primorskih gradova.

Vlakom u Fužine

U 19. stoljeću, jačanjem prometne povezanosti, dolazi do jačeg razvoja turizma u Gorskom kotaru. Klima i prirodne ljepote ovog područja privukli su brojne posjetitelje koji su ovdje dolazili radi rekreacije, oporavka i uživanja u prirodi. Izgradnja prvih planinarskih staza, vikendica i gostionica postala je sve češća, a razvoj prometne infrastrukture u obliku željezničke pruge i cesta olakšao je pristup kotaru.

U goransko mjestašce Fužine, tek koji mjesec nakon što je u promet puštena pruga Rijeka – Zagreb, počeli su organizirano dolaziti izletnički vlakovi s gostima iz obližnjeg Primorja – Rijeke, Bakra, Kostrene, Drage… Tako riječki list »Primorac« piše 29. srpnja 1874. godine kako se nakon prometnog otvaranja željeznicom »pojavljuju sve češće stranci u Fužinama«. Upravo stoga, pišu novine, u mjestu je postavljeno 14 svjetiljki koje rasvjetljavaju pristupni put od željezničke stanice do naselja. Ubrzo se uređuju parkovi, putovi i šetališta, a upravo tu godinu Fužinarci danas smatraju početnom godinom organiziranog bavljenja turizmom u Fužinama.

Zanimanje Primoraca za Fužine nije ništa neobično, a potaknule su ga dvije stvari – mondeno i »in« bilo je tada putovati željeznicom i o tome pričati u društvu, a uz to ljeta su i onda bila vruća kao i danas pa je itekako ugodno bilo pobjeći s vrelih 35 stupnjeva uz more na desetak stupnjeva manje u šumovito zelenilo Fužina.

No, nakon što željeznica više nije bila opći hit, dolasci u Fužine se nastavljaju pa već 1895. naselje dobiva Društvo za poljepšanje mjesta, kasnije nazvano Odbor za promet stranaca što je, u stvari, zametak budućih turističkih organizacija, koja su bila ili su znana pod imenima turističko društvo i turistička zajednica. Zahvaljujući tako ranom početku zanimanja gostiju za dolazak na ovo područje Gorskog kotara, Fužine su danas turističko mjesto koje se svrstava među najstarija hrvatska kontinentalna turistička odredišta i među najstarija na Kvarneru, a to znači i u srednjoj Europi, gdje je turizam počeo vrlo rano, točnije u drugoj polovici 19. stoljeća.

Prepoznati potencijali

Tijekom 20. stoljeća, Gorski kotar doživljava daljnji turistički rast. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije, mnogi bogati građani iz Zagreba i drugih većih gradova koristili su kotar kao izletište i mjesto za odmor. Razvijaju se prva odmarališta, lječilišta i sportski objekti, što posjetiteljima nude mogućnost da uživaju u brojnim aktivnostima.

Nakon Drugog svjetskog rata, turizam u Gorskom kotaru nastavlja rasti, s naglaskom na očuvanju prirodne i kulturne baštine tog područja. Nacionalni parkovi Risnjak i Sjeverni Velebit postaju popularne destinacije za istraživanje prirode, dok se tradicionalna sela poput Fužina i Mrkoplja otvaraju za turizam i nude autentično iskustvo ruralnog života. Pedesetih se u Fužinama gradi jezero Bajer koje uskoro, iako je stvoreno ponajprije u privredne svrhe, odnosno za proizvodnju energije, predstavlja zaštitni turistički znak Fužina, a obale ovog modrog jezerca, kao i susjednog još i većeg Lepeničkog jezera, i danas su okosnica turističkog razvoja cijelog ovog kraja.

Činjenica da su Fužine nepun sat vožnje vlakom do Rijeke te da nude idealne uvjete za odmor motiviraju krajem šezdesetih mnoga tada jaka riječka poduzeća da upravo u Fužinama grade svoja odmarališta. Nastaju tako odmarališta Vulkana, »Viktora Lenca«, Jadrolinije i Sindikalno odmaralište, a ponajviše zahvaljujući tim smještajnim objektima Fužine su sedamdesetih godina 20. stoljeća imale više od 50 tisuća noćenja.

Posljednjih desetljeća, Gorski kotar doživljava snažan poticaj u razvoju turizma. Vlada Republike Hrvatske prepoznala je potencijal tog područja te su uloženi znatni napori u promociju i razvoj turizma. Poboljšana infrastruktura, obnova kulturnih spomenika i ulaganje u razne turističke projekte pridonijeli su rastu broja posjetitelja.

Jedan od ključnih elemenata turističkog razvoja Gorskog kotara je njegova prirodna ljepota. Ljubitelje prirode, planinare, bicikliste i fotografe privlače šumske površine, planinski vrhunci, jezera i rijeke koji stvaraju slikovite prizore… Nacionalni park Risnjak, s bogatim biljnim i životinjskim svijetom, nudi nevjerojatno iskustvo istraživanja netaknute prirode. Također, planinski vrhunci poput Bjelolasice i Velikog Risnjaka privlače posjetitelje željne aktivnosti na otvorenom, poput planinarenja, skijanja i penjanja.

Autentični doživljaji

Kulturna baština također igra važnu ulogu u turističkom razvoju Gorskog kotara. Tradicionalna sela s drvenim kućama, crkvama, mlinovima i spomenicima iz prošlosti pružaju uvid u život ljudi koji su nekada naseljavali ovo područje. Doduše, kulturno-povijesna baština Gorskog kotara još uvijek nije dovoljno proučena i u potpunosti valorizirana te prema dostupnim podacima Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine, na ovom je području evidentirano otprilike stotinu spomenika kulture dok je u Registar nepokretnih spomenika kulture upisano dvadeset pojedinačnih spomenika, spomeničkih i prostornih cjelina.

Valja navesti neke od vrednijih poput arheološke zone u Prezidu, seoske cjeline Colnari i Delači, zatim etnozone Velika Lešnica i Delači-Maklen. Usto, prisutni su i etnospomenici poput kuća Delač, kuća Ožanić i kuća Mance u Kutima. Tu su i memorijalne građevine, a jedna od najpoznatijih je Matić poljana kraj Mrkoplja. Uz sve navedeno bitno je spomenuti obrambeno-stambene tvrđave zrinsko-frankopanskih gradova, izgrađenih u razdoblju od 15. do 17. stoljeća u Brodu na Kupi, Severinu na Kupi, Čabru, Bosiljevu i Staroj Sušici. Važna je i sakralna arhitektura jednostavnih tlocrtnih i oblikovanih značajki koje imaju specifične masivne zvonike s fortifikacijskim obilježjima.

Uz prirodne ljepote i kulturnu baštinu, gastronomija Gorskog kotara postaje sve važnija turistička atrakcija. Restorani i kuće za odmor nude autentične gastronomske doživljaje koji posjetiteljima omogućuju kušanje lokalnih specijaliteta i uživanje u tradicionalnoj kuhinji, od šumskih plodova, meda, sireva do domaćih proizvoda od divljači.