Osim što su parni brodovi učinili Lošinj pristupačnijim nego ikad prije, jedna je važna osoba svojom ambicijom i strašću uvelike pridonijela uzletu turizma. Možete ga pozdraviti šećući šetnicom uvale Čikat podno vile Captain Rouge. Skulptura Ambroza Haračića gleda u zeleni krajolik alepskih borova koje je upravo on posadio prije više od stotinu godina.

Rođen sredinom 19. stoljeća u obitelji pomoraca i brodograditelja, Haračić pak postaje botaničar, meteorolog i učitelj. Kao mlad student počinje bilježiti atmosferske karakteristike otoka, kao što su temperatura i tlak zraka, vlažnost, oborine i naoblaka, brzina vjetra i temperatura mora.

Te je podatke Haračić slao središnjemu meteorološkom institutu u Beču koji ih uskoro počinje objavljivati u časopisima i dnevnim novinama. Uz pomoć svojih bečkih kolega, mladi botaničar osniva prvu meteorološku stanicu na Lošinju, u kojoj još desetljećima prati navedene parametre.

Nova turistička zvijezda

Na samome kraju 19. stoljeća, ispijajući jutarnju kavu i čitajući novine, bečki je liječnik primijetio neuobičajenu, ali povoljnu kombinaciju klimatskih obilježja na otoku Lošinju. U to su vrijeme liječnici često svoje pacijente slabijega zdravlja slali na francuske i talijanske rivijere na oporavak.

Ta su putovanja bila prilično skupa i priuštiva malomu broju pripadnika aristokracije i imućnijih građana iz visokoga društva, no razvoj željezničkih linija od Beča do Trsta te desetak parobrodskih linija pretvorili su Lošinj u novu zvijezdu tadašnje austrijske rivijere.

Doktor Conrad Clar, čitajući Haračićeve izvještaje o stalnoj količini vlage, minimalnim dnevnim amplitudama temperature zraka i toplim zimskim mjesecima, domislio se da bi to moglo biti idealno mjesto za njegova sina rekonvalescenta, s kojim na Lošinju zatim provodi nekoliko tjedana. Dječak se kući vratio potpuno zdrav, a doktor Clar s oduševljenjem je svoje iskustvo podijelio s kolegama.

Dobar glas o lošinjskoj klimi brzo se proširio uglednim bečkim krugovima. Otok Lošinj pomalo je postajao turističko središte za oporavak i rekuperaciju, mirna i tiha alternativa razvikanim mondenim odredištima na obalama Mediterana. Svoj dodatni uzlet Lošinj je doživio nakon posjeta članova habsburške carske obitelji.

Upravo vjenčani nadvojvoda Karlo Stjepan i Marija Terezija Austrijska na otoku su proveli svoj medeni mjesec, a kasnije i ljetni odmor, dok je ljekovita klima pomogla nadvojvodi Franji Ferdinandu da popravi svoje zdravlje narušeno tuberkulozom. Dane je provodio ležeći na ležaljci i promatrajući hipnotizirajuće ljeskanje mora u uvali Čikat, jašući magarca otokom i navijajući za lokalne ribare u ribarskom natjecanju koje je sam organizirao u uvali Augusta. Sve ono što danas možete i vi raditi, čak i ako niste prva osoba u redu za prijestolje.

Među očaranim članovima habsburške obitelji našao se i sam car Franjo Josip, koji je odlučio izgraditi jednu od i danas najljepših vila Čikata, vilu Carolinu, za svoju tadašnju navodnu ljubavnicu. Bečka aristokracija krenula je stopama carske obitelji sve do početka Prvoga svjetskog rata.

Historicističke vile otoka srećom su uglavnom izdržale test vremena, preživjevši sve nevolje 20. stoljeća, kao i razdoblja zanemarivanja i propadanja zbog gospodarski nepovoljnih prilika, a u četiri certificirani batleri, conciergei i privatni chefovi iz Lošinj Hotels&Villas u svakome trenutku stoje na raspolaganju gostima i brinu o tome da imaju vrhunsku uslugu tijekom boravka te ih potiču na hedonistički odmor prepun personaliziranih aktivnosti.

Očaravajući vrt

​Captain’s Villa Rouge, djelo poznatoga bečkog arhitekta Friedricha Sigmunda, jedna je od najluksuznijih vila sačuvana u svojemu izvornom obliku, uključujući i njezin očaravajući vrt. Historicistička vila koju možete vidjeti danas isti je onaj prizor kojemu se nadao njezin prvi vlasnik, da je doživio njezin dovršetak 1895. godine.

Willibald Reidel, poduzetnik iz Graza slaboga zdravlja, odlučio je ostatak života provesti u tišini i umirujućoj atmosferi lošinjske klime, no umire netom prije preseljenja. Vila je otad imala nekoliko zanimljivih vlasnika, poput mađarske barunice i grofice Adelme, koja je bila poznata kao kontroverzna europska spiritualistica, među prvima u to vrijeme kasnoga 19. stoljeća.

Kao homeopatkinja i iscjeliteljica s velikim zanimanjem za ono što bismo danas zvali holističkom medicinom, prepoznala je ljekovite moći Čikata. Početkom 20. stoljeća najdugovječniji vlasnik vile postaje kapetan i tadašnji gradonačelnik Maloga Lošinja, Antonio Tarabocchia.

​Captain’s Villa Rouge prva je vila koja je ikada izgrađena u uvali Čikat, na njezinu južnom kraju. Vila na ovoj lokaciji nije izgrađena slučajno, već se nalazi na jedinstvenom mjestu uvale zaštićenom od vjetra iz svih smjerova.

Osim 24-satnog videonadzora, vila je pod budnim okom kipa Ambroza Haračića na šetnici, koji putem do plaže možete potapšati po leđima u znak zahvalnosti za uložen trud koji je rezultirao ovom divnom šumom. Izlazeći iz jednoga od apartmana u prizemlju, gosti jutro mogu provesti na ležaljci uz dobro štivo, baš kao što je jutra provodio i Franjo Ferdinand prije više od stoljeća.

Ulazeći u vilu, teško je ne primijetiti stari kameni pod bogat uzorcima, upravo onaj isti terrazzo iz vremena nesretnoga Willibalda i avangardne Adelme, studiozno restauriran i dopunjen replikama u zoni dnevnoga boravka.

Ispolirani podovi osvijetljeni su toplim svjetlom ništa manje impresivnih i koloritnih lustera od stakla Murano – trofeja iz potrage za blagom kroz brojne antikvarnice i talijanske vile, kao reminiscencija na vrijedne poklone koje su pomorci i kapetani nekoć donosili sa svojih dalekih putovanja.

Posebnu pažnju plijeni ostakljena blagovaonica iz koje se među isprepletenim granama borova i palmi nazire tirkizno svjetlucavo more, dok cigleno crvene stolice od ratana pomalo prizivaju kolonijalni stil vila iz dalekih egzotičnih zemalja.

Raskošno i elegantno

Predivna vila Hortensia na tri etaže s otvorenom fasadom seže iz daleke 1912. godine, kada je bila poznata kao pansion Bellevue. Tadašnje ime vjerno dočarava posebnost ove vile – najbolji pogled na uvalu Čikat! Vanjski izgled vile očuvan je u izvornome obliku, dok je interijer pretvoren u deset ekskluzivnih apartmana i soba, imenovanih prema biljkama mediteranskih vrtova i parkova.

Prije više od sto godina vila je bila cjelogodišnje odredište imućnijih članova austrougarskoga visokog društva, s kupalištem i odličnom bečkom kuhinjom! U to je vrijeme bila okružena popularnim mjestima, poput šarmantnog drvenog paviljona u sklopu kupališta Seebad Cigale te uvijek živahnog restorana i pansiona Ostering, koji nisu uspjeli ostati sačuvani tijekom turbulentnoga 20. stoljeća.

Vila pruža nekoliko mogućnosti za upijanje potrebne godišnje količine sunca – vanjski dnevni prostor, privatni bazen sa sunčalištem skrivenim iza romantične ograde obrasle bršljanom i privatnu plažu koja se uvečer pretvara u intimno mjesto za večeru, obasjano toplim svjetlom sunca na zalasku.

Na samome kraju privatne plaže, opremljene ležaljkama, suncobranima i tuševima, možete pronaći ostatke zida koji je nekada bio dio staroga kupališta i plesne terase iščezloga pansiona i restorana Ostering – nekadašnji dodatak vili Hortensiji početkom 20. stoljeća. To nekada mondeno mjesto za okupljanje imućnih lokalaca i otmjenih stranih putnika, danas može biti vaš privatni komadić obale zadivljujuće uvale Čikat.

Bijeli biser

Nije poznato za koga je prvotno izgrađena vila Hygeia, ovaj historicistički bijeli biser, no neki turistički vodiči iz davne 1912. godine vilu spominju kao dodatak današnjemu hotelu Alhambra.

U tridesetim godinama prošloga stoljeća vila je služila kao ljetna rezidencija poznate domaće obitelji Gerolimich, koja je emigrirala u Veneciju početkom stoljeća, dok je nešto kasnije, četrdesetih godina, u vili živjela obitelj Martinolich – vlasnici poznatoga brodogradilišta u Čikatu.

U drugoj polovici 20. stoljeća Hygeia se vraća svojoj prvotnoj namjeni, kao depandansa Pensiona Alhambra. Nakon desetljeća zanemarivanja i propadanja, vila je studiozno obnovljena te joj je vraćen sjaj koji predstavlja prosperitet i joie de vivre romantičnoga razdoblja, poznatoga kao belle epoque.

​Najimpresivniji dio ove vile s pet apartmana svakako je prostran i prozračan središnji dnevni prostor, stopljen s očaravajućom terasom, s koje se pogled na ogradu obraslu ljubičastim glicinijama isprepliće sa svjetlucavim tirkiznim morem uvale Čikat – pogled koji zaziva trenutke refleksije u mirno jutro uz čašu svježe limunade.

Zidovi dnevnoga boravka u dubokoj pruskoplavoj boji ispunjeni su reminiscencijama na neke od povijesnih trenutaka od velike važnosti za otok Lošinj. Morski motivi podsjećaju na njegovu bogatu brodograditeljsku prošlost, dok nas kamena skulptura u kontrapostu poziva da posjetimo veličanstven i iznimno rijedak primjerak antičke grčke skulpture Apoksiomena u bronci, koja datira iz 2. stoljeća prije Krista.

Skulptura je bila skrivena više od dvije tisuće godina na morskome dnu pokraj Lošinja te je izložena u istoimenom muzeju Apoksiomena.

Tik prije nego što zakoračimo u raskošno uređen vrt prepun palmi i mediteranskoga bilja, ne možemo ne primijetiti uokvirene stranice starih herbarija na zidu, kao podsjetnik na botaničara Ambroza Haračića. Prije više od stotinu godina Haračić je zabilježio i sačuvao preko četiri tisuće biljaka koje je pronašao na otoku – bogata flora koja doprinosi ljekovitim svojstvima poznate lošinjske klime.

Pozornica za užitke

U jednome od starinskih oglasa iz 1902. godine istaknuto je kako je secesijska vila Mirasol s prepoznatljivim tornjem vidikovcem, šarmantnim erkerima i balkonima, izvorno u vlasništvu dr. Franza Naglera, izgrađena na »najboljemu položaju u pogledu klime, krajolika i higijene«.

Nekada je funkcionirala kao pansion koji je nudio sobe za najam. Desetljeće kasnije kada je bila u vlasništvu gospođe Cili Jugenbauer, pansion je dopunjen uslugama njemačke i mađarske kuhinje, kao i drvenim paviljonom za »sunčane kupke« i kupalištem na obali gdje su gosti mogli unajmiti jedrilice i čamce na vesla.

U ranim tridesetim godinama 20. stoljeća vilu kupuje ugledni brodograditelj Marco Martinolich, kao poklon svojoj kćeri Mariji Stenti, kako bi mogla živjeti na mirnome mjestu daleko od buke brodogradilišta. Kasnije u 20. stoljeću vila postaje sjedište lokalnoga hotelskog poduzeća.

Uronjeno u prostran vrt, ovo šarmantno zdanje od privatne plaže jedva je odijeljeno raskošnom secesijskom ogradom koju su prije više od stoljeća iskovali stari predani kovači.

Bilo da odlučite pozdraviti Sunce na satu joge na privatnoj plaži ili uživati u doručku u mirisnome vrtu, ne možete izbjeći očaravajući pogled na živopisnu uvalu Čikat.

Opremljen jacuzzijem i skrivenim bazenom, terasom za blagovanje i roštiljem, epikurejski vrt vile Mirasol savršena je pozornica za sve vrste opuštenih užitaka.