U ranim stoljećima kvarnerski otoci bili su naseljeni grčkim, rimskim i bizantskim civilizacijama. Ovi otoci bili su poznati po svojim plodnim tlima i blagoj mediteranskoj klimi. Tijekom srednjeg vijeka otoci su bili pod utjecajem Mletačke Republike, koja je razvijala trgovinske rute u regiji. Utjecaj Venecije vidljiv je u arhitekturi i kulturi otoka.

Razvoj modernog turizma na kvarnerskim otocima započeo je u 19. stoljeću. Engleski aristokrati i bogati turisti počeli su posjećivati ove otoke, privučeni njihovom ljepotom i blagom klimom. Na otoku Lošinju razvijena je turistička industrija koja se fokusirala na ljekovitu klimu i prirodne resurse.

Na otoku Rabu, poznatom po svojim pješčanim plažama, razvijene su prve ljetne vile i kupališta. U 20. stoljeću razvoj turizma na kvarnerskim otocima ubrzao se.

Izgrađeni su hoteli, vile i apartmani kako bi se zadovoljile potrebe rastućeg broja turista. Otočni gradovi postali su važne luke za kruzerski turizam, privlačeći posjetitelje iz cijelog svijeta.

Uz plaže i prirodne ljepote turisti su mogli uživati u bogatoj kulturnoj baštini otoka, poput srednjovjekovnih gradova, crkvi i festivala.

Tijekom devedesetih godina 20. stoljeća kvarnerski otoci suočili su se s izazovima uslijed političkih promjena i ratova na području bivše Jugoslavije. Turizam je privremeno opao, ali se kasnije oporavio tijekom 2000-ih godina.

Znakoviti broj 7

Otok Krk najsjeverniji je otok na Mediteranu, a raznolikost reljefa i povoljna klima ovog otoka pridonijeli su razvitku od oko 1.400 različitih biljnih vrsta.

Broj sedam prisutan je tijekom povijesti otoka Krka. Ilirskim plemenima Japoda i Liburna te romanskom stanovništvu u sedmom se stoljeću pridružuju Hrvati. Sedam povijesnih otočnih kaštela danas čini sedam administrativnih jedinica: Krk, Omišalj, Malinska, Punat, Baška, Vrbnik i Dobrinj. Sedam je varijacija čakavskog narječja, kao i sedam običaja, plesova i narodnih nošnji.

Različiti su vremenski počeci razvoja turizma na ovom otoku. Malo ribarsko mjesto Njivice spominje se u povijesnim izvorima još daleke 1474. godine, a središtem lovnog turizma postalo je zahvaljujući utemeljitelju takve vrste turizma, nadvojvodi Rudolfu Habsburškom.

U 19. stoljeću među prvim turistima bili su pripadnici aristokracije te bogataši. Upravo na početku 20. stoljeća sagrađen je lukobran, a uslijedilo je povećanje broja turista, kao i gradnja prvog hotela, vila i vikendica.

Nadalje, Omišalj je svoje prve korake u turizmu ostvario početkom 20. stoljeća, i to prvenstveno kao destinacija izletničkog turizma. Iz dostupnih izvora tvrdi se da je tu vrstu turizma u Omišlju potaknulo Društvo za poljepšanje Omišlja, koje je djelovalo do izbijanja Prvog svjetskog rata.

Doduše, i krajem 19. stoljeća posjetitelji Opatije, Lošinja i drugih okolnih ljetovališta, zajedno s izletnicima iz Rijeke, dolazili bi u Omišalj u cilju razonode i odmora te proučavajući narodne običaje.

Uz Njivice i Omišalj Malinska je svoj turistički razvoj započela 1880. godine, kada u luku pristaje prvi turistički parobrod. I ovdje kreće razvoj lovnog i zdravstvenog turizma, a s njezinim razvojem dolazi i do povećanja broja stanovnika. Možemo ustvrditi da vrhunac turističkog razvoja u 20. stoljeću označava izgradnja hotelskog kompleksa Haludovo.

»Ljekoviti« otok

Otok Lošinj ima dva značajnija naselja na otoku – Mali Lošinj i Veli Lošinj. S više od 2.500 sunčanih sati godišnje Lošinj spada u najsunčanija mjesta Europe sa suptropskom vegetacijom poput palmi, agava, oleandara, pinija, agruma, kadulje i lavande, stoga je vrlo značajno klimatsko lječilište, odnosno prirodni thalasso/wellness centar.

Razvojem pomorstva u 19. st. luka Mali Lošinj postala je pomorski gradić u središtu otoka. Godina 1885. početak je turističke tradicije Lošinja, koja traje do danas. Prvi turist bio je austrijski znanstvenik Conrad Clar, koji je sa svojim bolesnim sinom došao u Mali Lošinj, gdje je ozdravio.

Od tada je ovaj otok na glasu kao lječilište. Službeni status lječilišta mjesto je dobilo 1882. g. odlukom tadašnjeg ministarstva zdravstva Austro-Ugarske monarhije. Bogato kulturno nasljeđe, o kojem svjedoče brojne crkvice, samostani, renesansne zgrade i antički ostaci, a osobito je važan antički brončani kip grčkog atleta Apoksiomena, osnova je razvoja kulturnog turizma.

Za kupanje i liječenje

Otok Rab s Krkom i Pagom čini istočni-unutarnji niz kvarnerskih otoka, a od kopna ih dijeli Velebitski kanal. To je i najjužniji otok hrvatskog Kvarnera s ugodnom mediteranskom klimom te predstavlja nevidljivu liniju razdvajanja između sjevernog i srednjeg Jadrana.

Turistički počeci otoka Raba sežu još u 19. stoljeću, kada su se uspostavile prve parobrodske linije kojima su se povezali sjeverni i južni dio Jadrana.

Godine 1908. Bečani sve više bivaju zainteresirani za ulaganja u razvoj turizma Raba te su upravo njihova investiranja oblikovala otok u poznato kupališno i lječilišno mjesto. Takav razvoj otoka zainteresirao je i Čehe pa je te iste godine posjetom Rudolfa Hürneka, uime Češko-moravskog društva, otkupljeno zemljište na kojem je počela gradnja pansiona.

Taj je pansion, nakon svoje izgradnje, stavljen u funkciju zdravstveno-turističke ponude. Tada je krenula izgradnja prvih hotela i odmarališta za prihvat gostiju, a paralelno s turizmom kreće i razvoj ugostiteljstva. Veća potreba za radnom snagom dovodi do naseljavanja novog stanovništva na ovaj otok.

U poslijeratnom razdoblju došlo je do opadanja broja gostiju, ali uspostavom socijalističkih društvenih odnosa došlo je do nacionalizacije smještajnih objekata.

Slijedom takvih trendova karakteristika tog razdoblja je »sindikalni turizam«. Godina 1962. označila je početak masovnog turizma, što je bilo popraćeno i velikim investiranjima, kao i porastom broja turista. U Suhoj punti u tom se razdoblju razvija i kamping i nautički turizam te se cjelokupna infrastruktura prilagođava masovnom turizmu koji doživljava svoj vrhunac 1980-ih.

Tijekom ljetnih mjeseci u sklopu Rapskih glazbenih večeri redovito se održavaju koncerti klasične glazbe u katedrali i u crkvi sv. Križa. Svake godine krajem srpnja na otoku se održavaju srednjovjekovne, spektakularne manifestacije »Rapska fjera« s viteškim igrama i turnirom samostreličara.

Od trgovine do turizma

Turizam na otoku Cresu ima dugu povijest. Od antičkoga razdoblja, kada je Cres bio naseljen grčkim kolonistima, Etruščanima i Rimljanima, otok je bio poznat po svojim blagim klimatskim uvjetima, prirodnim ljepotama i ribolovnim resursima, što je privlačilo trgovce i putnike.

U srednjem vijeku otok Cres bio je pod vlašću različitih vladara, uključujući Bizant i Veneciju. U to vrijeme razvijala se pomorska trgovina, a Cres je bio važna luka na putu prema drugim dijelovima Sredozemlja. Turizam kakav poznajemo danas nije bio prisutan, ali putnici su dolazili na otok zbog trgovačkih aktivnosti i kulturne razmjene.

Tijekom 19. stoljeća otok doživljava povećani interes turista iz Europe. Razvijala se morska kupališna kultura, a obalna područja postala su popularna odredišta za ljude koji su tražili odmor i opuštanje.

Prvo organizirano putovanje na Cres bilo je u lipnju 1845. godine, kada je na prvo izletničko putovanje parobrodom u organizaciji austrijskoga Lloyda iz Rijeke krenulo 200 putnika.

U Cresu su proveli nekoliko sati, divili se čistoći i pravilnosti ulica te uživali u domaćim specijalitetima. Krajem 19. stoljeća otvoren je prvi creski hotel Miramar te se ovo razdoblje smatra početkom modernog turizma.