Krčki most otvoren je za promet prije 43 godine, 19. srpnja 1980., kao tada najveći betonski lučni most na svijetu, čime je otok Krk u prometnom smislu pretvoren u poluotok.

Njegovim je puštanjem u promet značajno poboljšana i prometna povezanost susjednih otoka Lošinja i Cresa s kopnom, u novije vrijeme i Raba linijom Valbiska – Lopar, omogućujući razvoj gospodarstva na tim otocima koji su danas perjanice turizma u Primorsko-goranskoj županiji.

Krčki most je, bez pretjerivanja, u prometnom, gospodarskom, demografskom i svakom drugom smislu bio pun pogodak.

Otok koji raste

O važnosti mosta za otok Krk možda najbolje svjedoči izjava dugogodišnjeg gradonačelnika Grada Krka Darija Vasilića na nedavno održanoj konferenciji Novog lista o održivom razvoju otoka, kada je kazao da Krk ima najbolji trajekt od svih kvarnerskih otoka – Krčki most, kojim je povezan s kopnom 24 sata dnevno.

Jednako tako, istaknuo je Vasilić, most je omogućio ne samo gospodarski nego i demografski rast otoka, što je prava rijetkost, s obzirom na to da na većini hrvatskih otoka broj stanovnika pada.

Krk je jedina iznimka među velikim otocima, jer prema popisima stanovništva, naglasio je gradonačelnik, broj stanovnika u zadnja četiri desetljeća raste konstantnom stopom od oko deset posto, svakih deset godina. I to ne samo prirodnim prirastom nego još više i stalnim doseljavanjem novih stanovnika.

Naplata cestarine na Krčkom mostu tijekom njegove je povijest funkcionirala u različitim režimima.

Prvih šest godina prelazak mosta se nije naplaćivao, da bi 1987. godine bila uvedena mostarina u oba smjera, uz popust za stanovnike otoka od 70 posto, kojima je 12 godina kasnije, 1999. godine, donošenjem Zakona o otocima, omogućen besplatan prelazak mosta.

Dopunama Zakona iz 2002. besplatan prelazak je uveden i za sve gospodarske subjekte sa sjedištem na Krku i okolnim otocima.

Ukinuta je u potpunosti 15. lipnja 2020. odlukom Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, čime su Krk, Cres, Lošinj, Rab i okolni manji otoci postali još dostupniji ne samo turistima i izletnicima s kopna nego i gospodarskim subjektima.

Do ukidanja je došlo nakon dugogodišnjih pritisaka lokalnih i regionalnih političkih i građanskih organizacija koje su s pravom tražile ukidanje naplate s obzirom na to da je Krčki most bio jedini most u čitavoj Hrvatskoj za čiji se prelazak plaćala mostarina.

Impozantnim graditeljskim pothvatom prošlo znatno više od 100 milijuna vozila, Foto: Vedran Karuza

Priča od 1960.

Ideja o gradnji mosta između kopna i Krka kroz povijest je bilo više, no priča o sadašnjem mostu seže još u 1960. godinu, kada je počela izrada studija s različitim rješenjima, da bi na kraju bila prihvaćena varijanta betonskog lučnog mosta, s dva luka, preko otočića Sveti Marko, koju su izradili beogradski projektant Ilija Stojadinović i njegovi suradnici Vukan Njegulja i Bojana Možina.

Ova je varijanta odabrana zbog čvrstog tla na uporištima lukova mosta, kao i zbog najmanje udaljenosti od kopna. Gradnja mosta započela je 1976. godine, pod pokroviteljstvom Josipa Broza Tita, čije je ime most nosio nakon otvaranja, a potrajala je četiri godine.

Izvođači radova bili su zagrebačka Hidroleketra i beogradska Mostogradnja. Veliki luk mosta, između kopna i Svetog Marka, dug 390 metara i visok više od 60 metara, tada je bio najveći armiranobetonski luk na svijetu, a tek 1995. godine nadmašio ga je most Wanxian u Kini.

Most je izgrađen sredstvima samodoprinosa građana otoka Krka i tadašnje Zajednice Općina Rijeka, uz kreditno zaduženje, otplaćeno samo deset godina nakon otvaranja mosta, 1990. godine.

Temeljita obnova

Krčki most temeljito je obnovljen u razdoblju od 2020. do prošlog ljeta projektom vrijednim 55 milijuna kuna, kojim su obuhvaćali postavljanje nove betonske ploče, zamjenu asfaltnog zastora i hidroizolacije te dovršetak primarne sanacije i zaštite preostalih betonskih površina mosta od utjecaja agresivnog djelovanja klorida iz morske vode.

U sklopu sanacije izveden je i novi sustav odvodnje s obzirom na to da se dotadašnji sustav sastojao od slivnika iz kojih su oborinske vode direktno curile u more i na kopno ispod mosta.

Na mostu je postavljena i nova zaštitna ograda između kolničkih traka i pješačke staze, znatno čvršća od prethodne, što je jasno vidljivo prilikom prelaska mosta.

Nosivi stupovi ograde postavljeni su puno gušće, odnosno s manjim razmacima nego dosad, znatno su čvršći od dosadašnjih, kao i na njih postavljena zaštitna obloga, čime je povećana sigurnost prometa, ali i izgubljen spektakularan pogled iz vozila prilikom prelaska mosta.

Sanirani su i dijelovi mosta ispod kolničke površine, uz postavljanje svih potrebnih instalacija, čime je most, prema riječima odgovornih u Hrvatskim autocestama, tvrtki koja upravlja mostom, obnovljen za još duga desetljeća u kojima će nastavljati povezivati Krk s kopnom.