S obzirom na to da je Rijeka bila jedna od značajnijih luka u Europi i prvenstveno industrijski grad, pretežito se razvijao tranzitni i poslovni turizam. Uoči Prvog svjetskog rata bilo je dvadeset hotela i dvanaest kina te dva velika kupališta Neptun i Quarnero na lukobranu, jedno od najsuvremenijih kupališta tadašnje Monarhije

Područje Primorsko-goranske županije odlikuje se različitostima svojeg priobalja, gorja, otoka i razvedenosti obale. Upravo ta različitost predstavlja izvor mnogobrojnih mogućnosti promoviranja ove županije na konkurentnom turističkom tržištu.

Hrvatsko primorje, Gorski kotar i otoci oduvijek su imali sve uvjete za razvoj turizma pa i ne čudi da je baš to područje najstarije hrvatsko, i bivše jugoslavensko, turističko područje. Ako se osvrnemo na razdoblje između dva rata, na turističkom je polju Hrvatsko primorje postiglo velike uspjehe. U tom istom razdoblju velike turističke uspjehe bilježi i Gorski kotar. No, turizam se na ovim područjima pojavio mnogo prije osnivanja prvog Turističkog saveza u Hrvatskoj, osnovanog upravo u Rijeci 4. studenog 1952. godine.

Belle Époque

Povijesni razvoj turizma grada Rijeke ima bogatu i raznoliku povijest. Rijeka je bila glavna luka Austro-Ugarske Monarhije, kao i jedno od glavnih središta trgovine, pomorstva i industrije na istočnoj obali Jadranskog mora. Godina 1779. označava početak gospodarskog uspona pod okriljem austrijske carice Marije Terezije, koji se nastavlja i pod mađarskom upravom od 1868., te grad Rijeka počinje dobivati obrise današnjeg urbanog središta.

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća Rijeka je doživjela razdoblje Belle Époquea, tijekom kojeg su izgrađene brojne raskošne vile, kazališta i luksuzni hoteli. U to vrijeme grad postaje omiljeno odredište bogatih i aristokratskih gostiju koji su dolazili iz cijele Europe kako bi uživali u ljepotama i blagodatima Jadranskog mora.

Rijeka je polako postajala važna turistička točka za one putnike koji su dolazili brodovima i željeznicom. Upravo je povezanost željeznicom gradu Rijeci omogućila rast privrede i gradnju velikih hotela. Godine 1874. bogati riječki trgovac Gorup na obali je izgradio luksuzni hotel Europa, a iste je godine u blizini željezničkog kolodvora otvoren i Hotel de la Ville, današnji Index.

U gradu se u tom razdoblju otvorio i velik broj krčmi, gostionica i kavana. Važno je spomenuti i Hotel Emigranti, koji je 1905. godine na Mlaci izgradila mađarska vlada za smještaj emigranata koji su preko riječke luke iseljavali u Ameriku. U tadašnje je vrijeme bio najveći hotel u Rijeci, a brojao je petsto kreveta.

Ipak, s obzirom na to da je Rijeka bila jedna od značajnijih luka u Europi i prvenstveno industrijski grad, pretežito se razvijao tranzitni i poslovni turizam. Uoči Prvog svjetskog rata u Rijeci je bilo dvadeset hotela i dvanaest kina te dva velika kupališta Neptun i Quarnero na lukobranu, jedno od najsuvremenijih kupališta tadašnje Monarhije.

Hotel Continental najstariji je hotel u Rijeci, Foto: Mateo Levak

Industrijski »boom«

Slijedilo je razdoblje između dva svjetska rata, kada je Rijeka postala središte političkih i kulturnih događanja. Grad je tada bio pod upravom Kraljevine Italije, što je znatno utjecalo na turizam. Talijanska vlast uložila je napore u razvoj turizma, promovirajući Rijeku kao ljetno odredište za turiste iz Italije i drugih europskih zemalja. Odcijepljenost grada Rijeke od kontinentalnog zaleđa imala je važnu ulogu u tom razdoblju, kao i činjenica da je današnja Rijeka do kraja Drugog svjetskog rata bila podijeljena u dvije države, Italiju i Jugoslaviju.

Tek 1945. objedinjena Rijeka kreće prema svom razvoju, i to uglavnom industrijskom. Marino Badurina u svom članku »Rijeka u drugoj polovici 20. stoljeća: od obnove preko ubrzanog razvoja do stagnacije«, uzimajući kao izvor knjigu Dušana Bilandžića »Hrvatska moderna povijest«, 1999., navodi kako je na tragu ambicioznog petogodišnjeg plana 1947. – 1952. bilo zadano da će se industrijska proizvodnja morati povećati pet puta, čemu je doprinijela i zapadna financijska pomoć pa je tadašnji rast industrijske proizvodnje, kao i rast nacionalnog dohotka Jugoslavije bilo teško dostići u kasnijim razdobljima.

Na tragu ovih događanja, područje Rijeke postaje jedan od najrazvijenijih dijelova Hrvatske i Jugoslavije. Uz to, obnova ceste Rijeka – Zagreb uvelike će doprinijeti njezinom razvoju. Osnivanjem velikih brodarskih kompanija polako su se počele razvijati i uslužne djelatnosti.

No Rijeka je šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća prvenstveno proživljavala snažan industrijski razvoj; pogone su otvorile mnoge tvornice (tvornica parafinskih šibica, tvornica papira, tvornica konopa, industrija odjeće), građevinska poduzeća (Kvarner, Konstruktor i Jadran), a dvije velike banke Jugobanka i Riječka banka otvorile su svoja sjedišta upravo u Rijeci.

Prometna povezanost sa Zagrebom nije jedina prometnica koja je bila obnovljena u to doba, već je tada započeo i projekt izgradnje riječke zaobilaznice koja je, doduše, završena 2009. godine. Most koji je povezao kopno i otok Krk, tada pod nazivom Titov most, a današnji Krčki most, počeo se graditi 1976. godine te je njegova izgradnja završena 1980. godine. Jaki gospodarski razvoj Rijeku je osamdesetih godina 20. stoljeća po broju zaposlenih u odnosu na broj stanovnika doveo odmah iza Zagreba, to jest bila je drugi grad u Hrvatskoj.

S demokratskim promjenama u posljednjem desetljeću 20. stoljeća dolazi do propadanja industrije i proizvodnje. Ono što je danas primjetno je konstanta ugostiteljskih objekata, trgovačkih centara, nekoliko hotelskih objekata i stalni rast privatnog turističkog smještaja. Industrijska baština postala je temelj dobivanja titule Europske prijestolnice kulture 2020. godine, u okviru koje su ostvareni hvalevrijedni projekti obnove nekih industrijskih postrojenja i njihova prenamjena u funkciji građanstva, ali i u turističke svrhe.

Čuvanje povijesti

Uz gospodarski razvoj, osamdesete godine prošlog stoljeća Rijeci su donijele tradiciju održavanja organizirane karnevalske povorke koja se od tada održava svake godine, a tradicionalno je zaključuju Halubajski zvončari, jedinstveni primjer hrvatske baštine ovog kraja koja se nalazi na UNESCO-ovoj listi nematerijalne kulturne baštine svijeta. Upravo su ovakve karnevalske tradicije i događanja već nekoliko desetljeća prepoznati kao neizostavan doprinos turizma Primorsko-goranske županije, a s obzirom i na vrijeme održavanja može se govoriti i o bitnom elementu produljenja turističke sezone.

Tijekom stoljeća značajna luka sjevernoga Jadrana danas je bogata kulturnom baštinom, a grad je uložio napore u promociju i očuvanje svoje povijesti. Muzeji, kao što je Muzej moderne i suvremene umjetnosti, nude zbirke umjetničkih djela koja prikazuju lokalnu i regionalnu kulturu.

Također su organizirani obilasci i manifestacije kako bi se turistima predstavila bogata povijest i baština. Osim spomenute tradicije zvončara upisane na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva UNESCO-a, važno je spomenuti i neke predstavnike materijalne baštine: Riječka luka i brodogradilišta svjedoci su pomorske tradicije i industrijskog nasljeđa grada, Gradski toranj ili Kosi toranj, čije postojanje, prema povijesnim izvorima, datira još iz 9. stoljeća služio je kao obrambeni objekt; Korzo, srce Rijeke i glavna gradska šetnica koja je okružena arhitektonskim ljepoticama, poput elegantnih palača iz doba Belle Époquea, mjesto je susreta lokalnog stanovništva i turista te brojnih događaja i manifestacija.

Važno je spomenuti i zgradu Hrvatskog narodnog kazališta Ivan pl. Zajca, koje je izgrađeno 1885. godine u stilu bečkog historicizma, odmah nakon kazališta u Osijeku, a prije onog u Splitu i Zagrebu. Ovi primjeri samo su neki od mnogih koji čine bogatu kulturnu nematerijalnu i materijalnu baštinu grada Rijeke, koji danas privlači posjetitelje iz cijelog svijeta.

Nagli »gubitak« identiteta industrijskog grada doveo je do stalnih pokušaja da se novi identitet stvori na temelju kulturnih i turističkih sadržaja, čemu doprinosi i stalni porast gastronomske ponude grada. Prošlogodišnjim početkom projekta proglašenja prvih gastronomskih luka ulažu se napori u povezivanju ugostiteljskih objekata prehrane s ciljem stvaranja gastronomskog brenda nadovezujući se na taj način na brend grada Rijeke kao lučkog grada.