Po mnogim izborima specijaliziranih automobilističkih medija jedna od najljepših cesta na svijetu – Jadranska magistrala ujedno je jedna od onih prometnica koje su u cijelosti i temeljito promijenile krajeve kojima prolaze.

Jadranska je magistrala, od izgradnje, tako temeljito izmijenila život uz obalu u svakom smislu – prometnom, gospodarskom, demografskom i društvenom kao vjerojatno niti jedna od ostalih cesta u Hrvatskoj.

Etapa po etapa

Magistrala je duga ukupno 1.008 kilometara, od kojih najveći dio, 818 kilometara, prolazi duž hrvatske obale, od Plovanije na sjeveru Istre, do granice s Crnom Gorom kod Konavala.

Njezina je izgradnja, različitom brzinom i po pojedinim etapama, trajala još od 1918. godine pa sve do 1965. kada je puštena u promet u cijeloj svojoj duljini.

Prvi odsječci ceste, od Italije prema Puli, zatim od Pule do Rijeke pa od Rijeke do Novog Vinodolskog građeni su u razdoblju od potkraj Prvog svjetskog rata do završetka Drugog svjetskog rata, da bi nakon toga krenula gradnja od Novog Vinodolskog prema jugu.

Pojedini dijelovi ceste postojali su tada već i u okolici Zadra, Splita, Šibenika i Dubrovnika, ali nije bila riječ o cjelovito povezanim cestama, već o lokalnim prometnicama koje su povezivale okolna naselja s gradovima.

Dionica od Novog do Zadra, duga 175 kilometara, izgrađena je u razdoblju od 1945. godine do 1959., a do 1963. godine izgrađeni su odsječci ceste na nepovezanim dijelovima na potezu od Zadra, preko Šibenika i Splita, do Makarske.

Preostali odsječci ceste, do granice s Crnom Gorom, ukupne duljine 291 kilometar, izgrađeni su u svega dvije godine, 1964. i 1965., kada je gradnja završena na području Hrvatske, a cestom se prvi put moglo bez većih poteškoća otputovati duž cijele obale. Gradnju zadnje dionice financirala je Svjetska banka, pri čemu je veliku ulogu u davanju zajma tadašnjoj Jugoslaviji odigrala američka administracija, želeći dodatno smanjiti utjecaj SSSR-a u regiji.

Izgradnjom mreže autocesta, od Istarskog ipsilona na sjeveru, do autoceste A1 koja na jugu ide sve do Ploča, Jadranska je magistrala u velikoj mjeri izgubila na prometnoj važnosti, ali i dalje je vrlo prometna, osobito u ljetnim mjesecima. No njezina je važnost u desetljećima prije autocesta ostala nemjerljiva.

Od srpnja 2022. magistrala je dobila dodatak – Pelješki most kojim je krajnji jug Hrvatske povezan u integriranu prometnu cjelinu s cestovnim mrežama ostatka zemlje, Foto: S. DRECHSLER

Značajne posljedice

Kao prvo, Jadranskom su magistralom prvi put cestom povezana sva mjesta duž obale, što do tada nije bio slučaj.

Priobalni gradovi i sela do tada su uglavnom bili međusobno povezani brodskim linijama koje su u cik-cak plovidbi pristajale u gotovo svakom iole značajnijem mjestu pa je takvo putovanje bilo uglavnom prilično sporo, a uz to i nepouzdano, jer brodovi često nisu plovili uslijed loših vremenskih prilika, posebice zimi.

Nova je cesta značila i razvoj automobilskog i kamionskog prijevoza, a s njom se pojavila i potreba za do tada manje korištenom vrstom brodova – trajektima.

Upravo trajekti danas čine okosnicu putničkog i teretnog prometa prema gotovo svim hrvatskim otocima, s lavovoskim udjelom u ukupnom broju putnika i količinama prevezenog tereta, dok su brojke na brodskim i brzobrodskim linijama, u usporedbi s njima, gotovo zanemarive, koliko god brodovi i katamarani i dalje igraju važnu ulogu u putničkom prijevozu, posebno do manjih otoka.

Drugo i možda najznačajnije, Hrvatska je danas zemlja u kojoj turizam ima vrlo visok udio veći od dvadeset posto, a razvoj turizma i prvi masovni dolasci turista na obalu i otoke započeli su upravo nakon njene izgradnje.

Brojna do tada mala ribarska i težačka mjesta duž obale, zahvaljujući Jadranskoj magistrali danas su velika turistička središta, u kojima se svakog ljeta »okreću« milijunske zarade, što je uvelike pomoglo njihovom opstanku, uz naravno, sve štetne posljedice koje turizam donosi.

U prvom redu to je devastacija prostora, prevelika izgradnja i uništavanje priobalja, no činjenica je, ne samo da se od turizma dobro zarađuje, nego je zbog toga u velikom dijelu priobalja tijekom desetljeća došlo i do selidbe stanovnika iz zaleđa prema obali, tako da je Jadranska magistrala i u demografskom smislu imala golem utjecaj na krajeve kojima (ni)je prošla.

Toga su bili svjesni i u vrijeme njezine izgradnje pa su kroničari tog vremena bilježili brojne prijepore oko toga kojim mjestima će cesta proći jer su gotovo svi htjeli da prođe baš kroz njihov grad ili selo, znajući da cesta, osim bolje prometne povezanosti, donosi i niz drugih mogućnosti.

Uglavnom, u godinama nakon izgradnje magistrale, u tadašnjoj je Jugoslaviji i Hrvatskoj doslovce »eksplodirala« izgradnja hotela i pokretanje hotelskih poduzeća, duž cijele obale i na otocima, a brojke dolazaka turista rasle su dvoznamenkastim stopama, pretvarajući Hrvatsku obalu u današnje odredište milijuna turista iz cijelog svijeta.

Nenadmašne vizure

Jedna od manje poželjnih posljedica izgradnje Jadranske magistrale je do dan danas prisutan problem međusobne nepovezanosti otoka. Do izgradnje ceste između otoka i obale, ali i između otoka međusobno, plovile su brojne brodske linije, što danas uglavnom nije slučaj.

Nakon izgradnje ceste, otoci koji su do tada bili »uzdužno« povezani brodovima, dobili su najkraće »poprečne« veze prema obali i Jadranskoj magistrali, što ih je nerijetko u prometnom i društvenom smislu međusobno udaljilo.

Još jedna loša strana magistrale bila je, a dijelom i ostala, sigurnost prometa na njoj, s obzirom na to da je riječ o relativno uskoj cesti sa samo po jednom kolničkom trakom u svakom smjeru, s brojnim oštrim i nepreglednim zavojima, kamenim usjecima i provalijama oko nje, što je, uz gust promet, posebno u sezoni, rezultiralo i brojnim prometnim nesrećama, nerijetko s teško ozlijeđenim i poginulim osobama.

Danas je promet magistralom uglavnom daleko rjeđi, jer većina putuje autocestama kao bržom i sigurnijom alternativom, ali oni kojima se ne žuri i koji žele uživati u nenadmašnim vizurama mora, obale i otoka, i dalje se nerijetko odlučuju za putovanje Jadranskom magistralom.