Centralno grijanje

Stanari prve riječke zgrade koja je izašla iz sustava Energa nisu požalili. Evo što su sve napravili u tri godine

Marinko Glavan

Samo na fiksnom dijelu računa, koji smo plaćali Energu oko osam tisuća kuna mjesečno, uštedjeli smo čak 280 tisuća kuna, što je pedeset tisuća kuna više od ukupnog ulaganja u novu kotlovnicu i prateću opremu, ističe Josip Gedini



U samo tri godine, otkako smo se izdvojili iz Energovog sustava centralnog grijanja i ugradili vlastitu kotlovnicu, povratili smo cjelokupno ulaganje te osigurali sredstva za podizanje kredita za energetsku obnovu fasade i stolarije, kaže Josip Gedini, predstavnik stanara Kontuševe 12, prve riječke zgrade koja se isključila iz sustava centralnog grijanja iz gradskih toplana. Tada su ugradili vlastitu kotlovnicu na plin, a sada, tri godine kasnije, u punom su jeku radovi na postavljanju termoizolacijske fasade i nove stolarije, kao potvrda Gedinijevih najava u našem listu 2014. godine, kada je započinjao cijeli projekt.


– Sada raspolažemo preciznim podacima za protekle tri godine, koliko je uloženo, koliko je stajalo održavanje i kolike su uštede. Samo na fiksnom dijelu računa, koji smo plaćali Energu oko osam tisuća kuna mjesečno, uštedjeli smo čak 280 tisuća kuna, što je pedeset tisuća kuna više od ukupnog ulaganja u novu kotlovnicu i prateću opremu. Na to treba dodati oko dvadeset posto uštede na potrošenoj energiji za zagrijavanje i pripremu potrošne tople vode, budući da je cijena kilovatsata plina dvadeset i tri posto niža od cijene kilovatsata toplinske energije iz Energovih toplana – ističe Gedini, dodajući kako su godišnji troškovi održavanja sustava oko osam tisuća kuna, što je gotovo u dlaku jednako iznosu paušala koji su on i njegovi sustanari plaćali Energu svakog mjeseca.



Zanimalo nas je kakva je situacija s naplatom troškova grijanja, s obzirom na to da se u Rijeci već događalo da zgrade s vlastitim kotlovnicama ostaju bez grijanja jer dio stanara ne plaća račune, što je znalo rezultirati obustavom isporuke goriva.




– Za sad nije bilo značajnijih problema, s time da se u različitim zgradama različito plaćaju troškovi. Primjerice u Kontuševoj sve ide preko pričuve, u koju onda stanari uplaćuju mjesečne troškove prema izračunatoj potrošnji, iako je na mjesečnom računu naznačeno kolika je stavka osnovna pričuva, a koliko iznosi račun za grijanje i toplu vodu. Na Tihovcu je situacija drugačija, jer je otvoren poseban račun za plaćanje troškova grijanja i sredstava u visini nekadašnjeg paušala, s ciljem prijevremenog zatvaranja kredita – objašnjava Gedini.



Solarni kolektori


Time su, bez dodatnog podizanja pričuve, osigurali kreditna sredstva za postavljanje nove fasade i stolarije, kako je bilo i zamišljeno prilikom ugradnje vlastite kotlovnice.


– Drago mi je da su se svi izračuni pokazali točnima, a tek sada ćemo dodatno uštedjeti, budući da očekujem kako će se s novom fasadom potrošnja energije za zagrijavanje smanjiti za 30 do 40 posto. Sadašnji računi za grijanje, primjerice za prosinac 2017., kretali su se od 29 do 450 kuna, s tim da je prosječni račun iznosio tek nešto više od 150 kuna. Za fasadu smo podigli kredit u iznosu od milijun kuna, a još milijun i sto tisuća sufinancira Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Kredit ćemo isplatiti najkasnije za pet godina, i to bez ikakvog podizanja pričuve, kaže Gedini, koji zajedno s ostalim suvlasnicima zgrade u Kontuševoj planira na krov postaviti i solarne kolektore za pripremu potrošne tople vode, čime će dodatno smanjiti račune.


– Za zgradu ove veličine riječ je o ulaganju između 70 tisuća i sto tisuća kuna, a s razlikom u cijeni pripreme potrošne tople vode i to ulaganje ćemo vratiti u roku od tri godine – kaže Gedini.


O kolikim je uštedama riječ, svjedoči primjer zgrade u Kvaternikovoj 65a, na kojoj je Gedini također vodio postupak izdvajanja iz Energovog sustava i ugradnju vlastite kotlovnice, a otprije je imala ugrađene solarne kolektore. Cijena pripreme tople vode u toj se zgradi kreće između 18 i 24 kune po kubičnom metru u zimskim mjesecima, a svega pet do šest kuna po kubiku u ljetnim. Za usporedbu, u Energovom sustavu, ovisno o zgradi, ta cijena zna premašivati i 40 kuna po »kubiku«.



Ulaganje u vlastitu kotlovnicu i energetski učinkovitu fasadu donosi ne samo znatno niže račune za grijanje nego i povećava vrijednost stanova u zgradi.


– To vam mogu potvrditi svi moji susjedi. Interes za kupovinom stana u našoj zgradi iznimno je velik. Ljudi stalno pitaju prodaje li se koji stan u našoj zgradi, a i za stanove koji se iznajmljuju nije problem naći najmoprimca – kaže Gedini.



Kvalitetnije grijanje


Gedini, koji je u međuvremenu otvorio i specijaliziranu tvrtku za ugradnju sustava grijanja te obračun i raspodjelu troškova, nakon zgrade u Kontuševoj vodio je postupak izdvajanja iz Energovog sustava za još pet zgrada u Rijeci, a trenutačno radi na izdvajanju još jedne, na adresi Ante Kovačića 41, s devedeset stanova. U svima su, tvrdi, ostvarene značajne uštede, a svoje tvrdnje potkrepljuje računima i ostalom dokumentacijom iz koje su vidljivi troškovi prije i nakon ugradnje vlastite kotlovnice.


– Nakon što sam kao predstavnik stanara vodio projekt u Kontuševoj, kontaktirali su me brojni drugi predstavnici stanara, a nekima sam i pomogao u toj dosta složenoj proceduri. Druga po redu zgrada u Rijeci koja se izdvojila iz Energovog sustava bio je neboder na adresi Tihovac 6, koji već godinu i deset mjeseci ima vlastitu kotlovnicu. Kako sam i za njih vodio projekt, a radim i obračun i raspodjelu troškova, imam i podatke o uštedi, koji su fascinantni. U niti dvije godine uštedjeli su oko 250 tisuća kuna, tako da će kredit koji su podigli za novu kotlovnicu isplatiti prije ugovorenog roka, već sredinom ove godine. Nakon toga, kao i u Kontuševoj, tamo planiramo postavljanje nove termoizolacijske fasade, za što ćemo se također prijaviti za sufinanciranje – kaže Gedini.


Osim ušteda u potrošnji, tvrdi, značajno je povećana i kvaliteta grijanja, jer je paralelno s ugradnjom kotlovnica razvijan i sustav obračuna i raspodjele troškova koji onemogućava pojavu ekstremno visokih računa. Sve zgrade u kojima Gedinijeva tvrtka radi obračun i raspodjelu imaju ugrađene razdjelnike, o kojima se već dulje vrijeme vodi polemika treba li ih ugrađivati ili ne, no Gedini tvrdi kako razdjelnici apsolutno omogućavaju pravednu raspodjelu, pod uvjetom da se raspodjela obavlja prema pravilima struke.



Kotlovnice u zgradama koje smo obišli s Gedinijem iznenađujuće su malih dimenzija, s obzirom na to da je mahom riječ o zgradama s pedeset ili više stanova. U pravilu se smještaju u zatvorene prostore na zemljištu uz zgradu, ako zgrada ima vlastito zemljište, ali ima i iznimaka, poput nebodera u Ulici Ante Kovačića, gdje je kotlovnica smještena na krovu jer okolno zemljište ne pripada zgradi.



Vraćaju radijatore


– Prilikom obračuna i raspodjele troškova u obzir se uzimaju vertikalne cijevi, njihov promjer, duljina i broj vertikala u stanu, kao i ulazna i izlazna temperatura vode koja njima protječe i onda nije teško izračunati koliko toplinske energije svaka cijev predaje. Ostalo se raspodjeljuje prema broju impulsa na razdjelnicima i površini stana, pri čemu je važno da su razdjelnici pravilno ugrađeni i ispravni. I onda se dolazi do vrlo jasne korelacije između broja impulsa i potrošenih kilovatsati toplinske energije na radijatorima, koja se kreće oko jedan do 1,8 kilovatsati po impulsu, i to neovisno o proizvođaču radijatora. Ovakav sustav omogućuje stvarnu raspodjelu prema potrošnji, što je, zajedno s uštedama postignutima ugradnjom vlastite kotlovnice dovelo do toga da se ljudi u tim zgradama zaista griju. Više ih nije strah otvoriti ventil na radijatoru jer znaju da će račun biti u skladu s onim što su potrošili. Najveći potrošač u šest zgrada u kojima radim obračun ima mjesečne račune za grijanje oko 660 kuna, ali taj čovjek mi je sam rekao da on želi zimi hodati po stanu u potkošulji i kratkim hlačama te da je spreman to i platiti. Za isti taj stan prije, dok je zgrada bila na Energovoj toplani, mjesečno je plaćao grijanje od 1.200 do 1.400 kuna – kaže Gedini.


Prema njegovim riječima, neki od stanara koji su isključili pojedine radijatore u stanovima, kako bi smanjili troškove grijanja, sada ponovno žele vratiti radijatore.


– Mislim da je to najbolja potvrda ne samo ušteda koje se ostvaruju, nego i toga da ljude više nije strah centralnog grijanja, odnosno da se uz malo truda i pravedan sustav obračuna i raspodjele može doći do prihvatljivih iznosa računa uz kvalitetno grijanje – zaključuje Gedini.