Možda bi bilo pretenciozno napisati kako je Ida Balen, dugogodišnja reporterka RTL Televizije čija je karijera u vizualnim medijima započela na riječkom Kanalu Ri, promijenila pojam uloge izvjestitelja u modernom novinarstvu, ali da je na tu profesiju obasjala jednim sasvim novim svjetlom – svakako jeste.

Na žalost, događaj koji je novinarstvu dao ljudskije lice bio je tragičan, tužan i ogoljen do apsurdnosti. Riječ je o tragediji koja se nekoliko minuta iza podneva na samu Novu godinu, 1. siječnja zbila na riječkim Pećinama.

Tradicionalno novogodišnje kupanje petnaestak hrabrih momaka, nekih i u poodmakloj dobi, pretvorilo se u stravičnu tragediju.  Kratko je trajalo to sumanuto zimsko kupanje jer je već nakon nekoliko desetaka sekundi postalo jasno kako neki od njih – neće sami izaći iz mora.

Hvatanje zraka te vrlo brzo i izvrtanje u »utopljenički položaj« dvojice od njih jasno su dali do znanja kako ih je stigla  – smrt! Čuđenje, nesnalaženje, šok, a u svemu tome najbrže se i najbolje snašla – Ida Balen.

Dramatično i zastrašujuće

Usred pripremanja izvještaja uzima telefon i naziva 112, uzbunjuje hitnu medicinsku pomoć i traži putem telefona upute o reanimaciji utopljenika.

–  Jedino što mi je u tom trenutku prošlo kroz glavu bilo je kako pomoći tim ljudima, kako ih spasiti. Bilo je užasno gledati što se ispred nas u moru događa. Pojurila sam prema utopljeniku kojeg su izvukli iz mora, no već je krenulo njegovo oživljavanje. Opet sam nazvala 112 i ostala uključena kako bih mogla navoditi hitnu pomoć. Bilo je istodobno dramatično i zastrašujuće, a u čitavoj toj strci skoro sam i sama stradala. Refleksno sam se uhvatila za ogradu ili tako nešto jer sam spazila kako prema meni ide golemi val. S obzirom na moju građu i snagu, sasvim bi me sigurno odnio u more, a nakon toga… ma strah me i pomisliti što bi bilo, pojašnjava nam i danas vidno uzbuđena Ida Balen.

Kad se sabrala od šoka i pomaganja ljudima u nevolji, nazvala je svoje na RTL. Spremila je kraći prilog za vijesti u 16.30 sati nakon čega je, u jednoj ipak mirnijoj atmosferi uslijedio razgovor s urednikom Bornom Keserovićem. I uvjeravanje kako svoju priču o nesebičnosti i pomaganju u tragediji na Pećinama mora podijeliti s gledateljstvom.

– Znam da zvuči nelogično kako se televizijska novinarka ne voli eksponirati, ali je tako. Kad sam ja u pitanju ili konkretno ovaj događaj držim da se ne treba na takav način isticati. Ja sam naprosto napravila ono što bi u tom trenutku trebalo napraviti svako ljudsko biće. I ništa više. Ipak uvjerili su me kao je to dobar primjer za druge, kako uvijek trebamo isticati obavezu da u svakoj situaciji moramo biti ljudi, ističe Balen.

Topla osoba

Mada, da budemo iskreni, nije emotivni nastup u izvjestiteljskom radu Idi Balen stran. I inače je ona u svom novinarskom nastupu poprilično emocionalna osoba, ili kako bismo to narodskim rječnikom rekli – topla osoba.

Gdje se god nađe, a s obzirom da je nakon povratka u Rijeku postala novinarkom »opće prakse«, reporterkom koja ne bira događaje već  oni biraju nju, izvanrednom socijalnom inteligencijom uvijek najprije prilazi ne onima koji nam se inače protokolarno nameću, već onima koji to najviše zaslužuju.

Radniku, ne direktoru, ribaru ne političaru kako je to primjerice bilo nedavno na proslavi 120 godina postojanja riječkog remontnog brodogradilišta »Viktor Lenac« ili pak za ovotjednog izvješćivanja s još jedne krize u Savudrijskoj vali.

– Trudim se u svom radu istaknuti najvažnije. Uostalom novinarstvom se bavim od svoje 18. godine, već gotov dva desetljeća, radila sam u pisanom i televizijskom novinarstvu tako da mi je jasno što je vijest i kako se oblikuje. Televizija je vrlo sugestivni mediji, posebno ako ste u reporterskoj formi. Naročito kad su situacije dramatičnije. Neobične, povezane s nekim hirovima prirode i društva. A to što kažete da sam emocionalna… da, jesam takva sam no novinarstvo je ipak profesija sa svojim zakonitostima na koje ne treba pretjerano utjecati naš osobni stav, dodaje Balen.

Najbolji dio karijere

Kako je znano bojim poznavateljima njezinog rada, Ida Balen je nekoliko godina provela u Zagrebu, pretežito radeći u mozaičnim emisijama zabavnog karaktera. No, zbog niza razloga, uslijedio je povratak u Rijeku gdje je njezin novinarski, posebno reporterski talent naprosto – eksplodirao. I pokazao kako nije nužno da se novinari, ma i ne samo oni nego i glazbenici, glumci, sportaši, političari, moraju preseliti iz hrvatskih regija u centar države, u glavni grad Zagreb da bi uspjeli.

– Rekla sam vam već da sam dva desetljeća u novinarstvu. Radila sam u Večernjem i Jutarnjem listu, pa sam 2004. godine prešla na Kanal Ri. Uslijedio je odlazak na RTL, dvije godine u riječkom dopisništvu. Prelazak u Zagreb i iskustvo koje sam u glavnom gradu imala pune četiri godine bili su jako dobri, i ne samo u profesionalnom smislu. No, zaželjela sam se Rijeke. Tu je i moj danas 13-godišnji sin Mirko, a u RTL-u su želju za povratkom u Rijeku prihvatili bez i najmanjeg otpora. Eto, nakon svega već su prošle i dvije godine mog rada ne u Rijeci nego u tri županije. Dominantno dakako radimo u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji, tu je i Istra koja je uvijek bogata događajima dok Ličko-senjsku županiju dijelimo s kolegicom iz Zadra. Jako je puno posla koji je k tome i vrlo raznorodan. Trenutno smo u timu dvije novinarke Maja Brkljača i ja jer nam je Ana Mušnjak na porodiljnom dopustu te tri snimatelja. Posla je jako mnogo no da, mislim da mi je u novinarskom smislu ovo najbolji dio karijere ili života. I kad sam već kod života – ono što me najviše veseli su priče o ljudima, naprosto priče iz života.