Predsjednik Mosta Božo Petrov mogao je danas biti na polovici svojeg premijerskog mandata, da u prosincu 2015. nije iznenadno raskinuo već dogovorenu suradnju sa Zoranom Milanovićem i lijevo-liberalnom koalicijom. Umjesto toga, Most je oporbena stranka koja se trenutačno bori za prestiž sa Živim zidom. No, Petrov tvrdi da nimalo ne žali zato što je odustao od suradnje s Milanovićem.

– S obzirom kako se Milanović ponašao tijekom naših pregovora, uvjeren sam da ja niti ne bi preuzeo premijersku dužnost. Možda bih bio vječni mandatar za sastavljanje Vlade. Mogli smo se tada sa sigurnošču osloniti samo na deset posto saborskih zastupnika i u tim uvjetima bi moja želja da budem premijer bila čisto egoistična ambicija. Svi mi u Mostu podređujemo se radu za opće dobro, a ne vodimo se osobnim interesima.

Ali, kao predsjednik Vlade, a ta vam je dužnost pripala u dogovoru s Milanovićevom koalicijom, mogli ste itekako mogli pridonijeti općem dobru.

– Kažem vam da ne vjerujem da bi do toga uopće došlo. U ove smo dvije godine shvatili da u HDZ-u i SDP-u prilično slično razmišljaju i djeluju i na osnovu toga zaključujem da bi naša priča sa SDP-om završila isto kao i suradnja u Vladi s HDZ-om. Ne bi SDP nama dopustio da promijenimo u Hrvatskoj sve što Most misli da treba. Most nije krajem 2015. propustio nikakvu šansa, bila je to za nas tek udica, na što nismo pristali.

Iza nas je dvogodišnje intenzivno razdoblje hrvatske politike, a ono se poklapa s iskorakom Mosta na nacionalnu scenu. Raskid s Milanovićem, dakle, ne smatrate pogrešnim potezom, koje su onda dosad najveće greške Mosta, a sigurno ste ih činili zbog vašeg objektivnog političkog neiskustva?

– Jedina greška Mosta, a njezin je razlog upravo neiskustvo o kojem govorite, naša je pretpostavka da ćemo, ako formiramo Vladu s jednom od te dvije političke opcije, biti doista u mogućnosti da nešto pozitivno napravimo, da nas se neće opstruirati. Naivno smo smatrali da je njima potreban poticaj, da bi oni htjeli promijeniti određene stvari, ali da su im organičenje u tome njihovi kadrovi. Krivo smo misli da bi oni htjeli, a ne mogu, oni niti ne žele.

Možete to tvrditi isključivo za HDZ, sa SDP-om još niste bili u Vladi.

– U njihovu nespremnost za promjene uvjerili smo se već u pregovorima. Osim toga, Mostove zakonske inicijative, poput one u vezi državne revizije u HNB-u, nisu podržali ni HDZ ni SDP.

Možeti si, znači, predbaciti jedino to što ste surađivali s ljudima koji toga nisu bili dostojni, a drugih nije ni bilo?

– Točno tako.

Morali smo pričati još i više

U dvije Vlade s HDZ-om niste ništa mogli napraviti drukčije?

– Vjerujem da bi iz HDZ-a rekli da smo trebali šutjeti. Međutim, mi smo zapravo morali još više pričati, iako je i ono za njih bilo previše. Kad smo došli u priliku da nešto učinimo željeli smo je iskoristiti, ali teško je to moguće s ovakvim mentalnim sklopom ljudi u strankama koje su dosad upravljale Hrvatskom.

Iz HDZ-a bi vam vjerojatno rekli da nisu očekivali da Most šuti nego da se ponašate odgovorno, u skladu s činjenicom da ste obnašali vlast, kao što to sada HNS radi.

– HNS nije preuzeo nikakvu odgovornost, oni su samo HDZ-ov partner u donošenju za Hrvatsku vrlo loših odluka. Što je HNS saznali smo već i dok su oni bili u Vladi sa SDP-om, posebno mislim na to kako su vodili sektor energetike. Most, međutim, nije stranka na daljinski, mi ne želimo jedino slušati i zato nas ne vole u HDZ-u, a usudio bih se reći ni u SDP-u.

Je li vam možda greška bila dovođenje u Vladu tada široj javnosti nepoznatog Vlahe Orepića?

– Ne, Orepić je kao ministar radio ono što je trebao, bio je snažna brana pokušaju HDZ-ovog preuzimanja represivnog aparata. Dijelio je i naš stav o hrvatskim problemima i kako ih rješavati.

No, nakon što je Orepić prestao biti ministar nije dugo izdržao s vama, svega nekoliko mjeseci.

– Ne volim u medijima komentirati svoje odnose s drugim ljudima, pogotovo s kolegama s kojima sam radio dvije godine. O bivšima sve najbolje.

Ne mislite li možda da se Orepić pokazao nezahvalnim, budući da ste ga izvukli iz anonimnosti, promovirali ga u ministra u dvije Vlade, a on vas je nedavno napustio?

– Budem li imao potrebe o tome govoriti to ću obaviti s Vlahom Orepićem.

Je li vas šokirali kad je, prije nego što je otišao iz Mosta, tražio vašu ostavku? Jeste li mu možda rekli: Pa Vlaho, pobogu, ja sam te, kad za tebe nije nitko znao, postavio za ministra?

– Most ne funkcionira na takav način, Ni od koga ne tražim klimanje glavom zato što je dobio priliku da nešto dobro napravi.

Orepić je najavio nastavak svoje političke borbe. Može li on postati konkurent Mostu?

– Nadam se samo da će on podržati prijedloge Mosta za dobrobit građana, kao što ćemo mi sigurno dati podršku takvim njegovim inicijativama, ako ih bude.

U saborskom Odboru za nacionalnu politiku vjerojatno ćete ga zamijeniti nekim zastupnikom Mosta.

– O tome u Klubu Mosta dosad uopće nismo raspravljali.

Živi zid nije konkurencija

Živi zid vam je neosporno konkurent u dijelu birača koje se uobičajeno naziva protestnima.

– Iskreno, Živi zid ne doživljavam konkurencijom. Svaka opcija izvan HDZ-SDP sustava predstavlja poželjnu promjenu. Jedino bih volio da Živi zid, sad kada imaju tu mogućnost, pokuša institucionalno realizirati ono za što se zalažu u politici. Još uvijek je kod njih prisutan aktivistički pristup i čekam na, primjerice, njihov prijedlog ovršnog zakona. To je način da kroz institucije učinite nešto s povjerenjem koje su vam dali građani. Teško je definirati Živi zid, ušli su u Sabor sa sedam zastupnika, neki od njih sada podržavaju Vladu, a drugi su protiv nje. Toplo se nadam da će do idućih parlamentarnih izbora izaći s prijedlozima zbog kojih su i nastali kao politička opcija.

Da, na neki bi način Most i Živi zid, jer predstavljate birače koji izražavaju snažnu averziju prema postojećem političkom sustavu, trebali biti dobri suradnici.

– Most nije antiesablišment stranka.

Niste li se tako na početku legitimirali?

– Ne, nismo mi protiv institucija nego da one budu čišće, transparentnije i pravednije. Most nije za anarhiju. Živi zid i Most ocjenjuju da HDZ i SDP, zbog mreže koju su te stranke stvorile u svim porama društva, teško mogu promijeniti Hrvatsku, ako prethodno ne promijene sebe. Ali, za razliku od Živog zida, mi smatramo da se stvari može mijenjati unutar institucionalnog okvira i da se institucije treba poboljšavati, a ne ih rušiti.

Kako općenito doživljavate Živi zid, tu skupinu mladića koja u osnovi priča sve što im padne na pamet?

– Vjerujem da oni imaju dobre namjere. Ali, te su namjere prilično udaljene od njihovog djelovanja. Zato očekujem da i djeluju kao ozbiljna stranka koja Hrvatskoj može donijeti promjene.

Na rast Živog zida u anketama Most je odgovorio povratkom na vašu početnu tezu da su svi isti, konkretno HDZ i SDP. To je baš primjetno.

– Nije to uvjetovano rastom Živog zida. To je cijelo vrijeme naš stav, s tim da je Most, za razliku od Živog zida, odlučio preuzeti odgovornost i nešto pokušati napraviti. Živi zid je odabrao neku drugu političku taktiku, a vjerujem da samo priča u Saboru ne može donijeti promjene. Ključ je u preuzimanju odgovornosti u izvršnoj vlasti.

Nekako se, nakon što je Most prešao u opoziciju, ipak činilo da vam je SDP bliži nego HDZ, što je i logičnu jer su i oni oporba. Međutim, sada opet postavljate jednaku distancu prema HDZ-u i SDP-u.

– Mi djelujemo kao dio oporbe i zato se može reći da Most u određenim situacijama postupa slično Živom zidu ili SDP-u. Ali, Most je bazično samostalna stranka. U slučaju da Živi zid, SDP i ostale oporbene stranke podrže naše prijedloge koji znače promjene za Hrvatsku, bit će nam drago.

Jaz s HDZ-om je ogroman

Ako su vam opet svi isti, ako SDP jednako ne valja kao HDZ, to sugerira da nije isključena niti treća suradnja Mosta s HDZ-om u Vladi. Zapravo vam je svejedno HDZ ili SDP.

– Mislim da je svima u Hrvatskoj jasno da je danas jaz između Mosta i HDZ-a ogroman, Ali, s druge strane, niti jedna opcija koja ne osvoji barem 25 saborskih mandata ne može iz perspektive HDZ-a i SDP-a biti jednako vrijedan partner i tu je problem. Ako opciji s kojom surađujete u Vladi nešto predlažete, a ona vas zbog vaše snage u Saboru i dugovječnosti političkog branda HDZ-a ili SDP-a smatra junior partnerom, tu nastupa problem. Zato je za Most isto ići u vlast i s HDZ-om i sa SDP-om. Stoga je bitno imati tih 25 do 30 mandata.

Bez toliko mandata više nećete ulaziti u Vladu?

– Kako ćemo postupiti nakon idućih parlamentarnih izbora definirat ćemo u ovisnosti o situaciji koja će tada biti. Govorim o političkoj realnosti, ne možete biti ravnopravan partner ako vas onaj s kojim surađujete takvim ne smatra, a 25 mandata bi tome sigurno pridonijelo.

Dobro, isključujete li vi, zbog ranijih loših iskustava, mogućnost buduće suradnje s HDZ-om?

– Vrlo je o tome nezahvalno govoriti jer je današnje pozicija Mosta, zbog svega što smo prošli, jako udaljena od HDZ-ove. Ne želim nikoga osuđivati, ali s obzirom na sve što su pokazali ne mislim da postoji svijetla budućnost.

Ali, ne možete kategorično reći s HDZ-om više nikada.

– Kao što sam već rekao, jaz između Mosta i HDZ-a ogroman.

Nedavno je Ivica Todorić na svojem blogu na određeni način pohvalio Most. Napisao je, doduše, da ste vi poslužili premijeru Andreju Plenkoviću kako bi mu nametnu lex Agrokor, ali je ustvrdio da Most, da je ostao u Vladi, sigurno ne bi dopustio neke nezakonitosti koje su se kasnije događale i da ste zato bili izbačeni.

– Gospodinu Todoriću bih samo poručio da bude hrabar i da konačno iznese sve informacije za koje tvrdi da ih posjeduje. Ako itko išta zna o sprezi politike i hrvatskog gospodarstva u posljednjih 20 godina to je Ivica Todorić, a koliko mi je poznato on na svojem blogu još nije napisao ništa inkriminirajuće za vlast, a što bi natjeralo DORH na postupanje. To pokazuje da je sve ovo samo bračna svađa Ivice Todorića i HDZ-a, farsa. Todorić je niz godina bio igrač te klike, oni su mu sve omogućili, a onda i svojim nepostupanjem da ode u London. I sada da ja komentiram što piše Ivica Todorić?

Glume nekakav sukob

Samo vam skrećem pažnju na to da on, čini se, smatra da ste vi u Mostu u suštini pošteni ljudi, za razliku od Plenkovića i HDZ-ovaca.

– Nije mi to tako izgledalo na sastanku s Todorićem. Kad je, prvi put u 20 godina, čuo od mene da država nije samoposluga i da neće dobiti novac, kao što je valjda svih prethodnih godina dobivao, ne mislim da me je u tom trenutku smatrao baš finim. To što sada on i HDZ glume nekakav sukob, pa Todorić uzima Most u usta… Ma, neka nas ne spominje i neka bude hrabar i otkrije što se sve radilo u Hrvatskoj, kako bismo imali čisti start.

Zašto bi on sebe inkriminirao?

– Za to treba biti hrabar.

Ludo hrabar.

– Ima li što izgubiti?

U najmanju ruku slobodu.

– Trenutačno je u egzilu.

Bolje biti u egzilu u Londonu nego u Remetincu.

– Ako mislite da bi izgubio slobodu, onda i vi vjerojatno nagađate da se Ivica Todorić pogodio za slobodu.

Jeste li optimist što se tiče njegovog povratka u Hrvatsku?

– S obzirom kako su radili u ovih pola godina, nakon što je Most otišao iz vlasti, čisto sumnjam da će se gospodinu Todoriću bilo što dogoditi. Teretili bi sami sebe. To je i jedan od razloga zašto Most više nije u vlasti. Najveća stvar za Hrvatsku je otkrivanje priče Agrokor, čišćenje situacije u vezi s tim koncernom. Da nije bilo Mosta, to se ne bi dogodilo dok zaista ne bi bilo prekasno za hrvatsko gospodarstvo. Bez lažne skromnosti mogu reći da je Most u ovome bio popriličan heroj, služeći se vašim riječima, ludo hrabar u tome što smo radili. Mislim da će to s vremenom i građani prepoznati. Svi ostali bili su nam s druge strane, Ivica Todorić i HDZ.