Oralov slučaj sličan je slučaju turske novinarke Vicdan Özerdem uhićene u Dubrovniku za vrijeme ljetovanja 2012. godine. Zbog sudjelovanja u prosvjedima ona je bila u turskim zatvorima gdje je i mučena, a nakon izlaska iz zatvora u Njemačkoj je zatražila i dobila politički azil. Uvjerena u sigurnost koju joj daje politički azil, doputovala je u Hrvatsku i u njoj ostala nekoliko mjeseci. Uhićena je na temelju tjeralice koju je raspisala Turska, sumnjičeći je da se bavila terorizmom, a prvostupanjski Županijski sud u Dubrovniku dopustio je izručenje. Iz dokumenata je bilo vidljivo da se Özerdem nije bavila terorizmom nego novinarstvom. Slučaj je izazvao velik interes javnosti, a prije nego što je Vrhovni sud i odlučivo o žalbi, tadašnji premijer Zoran Milanović izjavio je da ministar pravosuđa u njegovoj vladi (bio je to Orsat Miljenić) neće potpisati izručenje u slučaju kao što taj. Vrhovni sud to je čak i shvatio kao pritisak na svoje djelovanje. Özerdem je zbog lošeg zdravlja bila smještena u zatvorskoj bolnici, a nakon nekoliko tjedana puštena je na slobodu. Sljedećih nekoliko mjeseci, do rješavanja predmeta i njenog povratka obitelji u Njemačku Özerdem je provela na privatnoj adresi u Zagrebu.

Na temelju spisa turskog pravosuđa sud je utvrdio da je 1997. Oral doputovao u Njemačku i sastao se s pripadnicima »terorističke organizacije PKK« (Radnička stranka Kurdistana, koja status terorističke organizacije ima u Turskoj), sudjelovao u aktivnostima PKK-a, a sljedeće godine doputovao je u kamp te organizacije u Iraku. Iz rješenja Županijskog suda nazire se da je pri njegovu pisanju uzmanjkalo koncentracije. Navodi se da je u iračkom mjestu Urumeyi osoba »dočekana od članova terorističke organizacije i odvedena u turistički kamp Hakurk, lociran u sjevernom Iraku«. Vjerojatnije je ipak riječ o »terorističkom«, a ne »turističkom« kampu. Dalje se navodi da je sudjelovao »s ruralnim kadrom terorističke organizacije PKK u oružanim aktivnostima«. Navodi se i da je »subjekt« bio u »hijerarhijskoj strukturi organizacije«. Razlog zbog kojeg Turska traži izručenje Orala je pogibija deset i ranjavanje šest njenih vojnika i to u vojnoj akciji provedenoj u inozemstvu, konkretno u Iraku 1999. godine, koji je, barem formalno, suverena država. Navodi se i da je »subjekt« sudjelovao u tom oružanom sukobu kao terorist.

Oral se na to rješenje žalio Vrhovnom sudu, a u žalbi se navodi da je sudjelovao u zapravo unutarkurdskom, međustranačkom obračunu s pešmergama, članovima Demokratske partije Kurdistana (KDP). U tom je sukobu zarobljen i u zatočeništvu, kod protivničkih Kurda, u Iraku je bio tri godine i četiri mjeseca. U žalbi se Oralova odvjetnica Sandra Dražić Karalić poziva na dostavljene turske dokumente, a iz njih je »vidljivo da je izručenik eventualno sudjelovao u međupartijskom sukobu dviju stranaka Kurda u Iraku pa nikako nije jasno kako je međupartijski sukob između PKK i DPK čin terorizma«.

Sporan opis slučaja

Vrhovni sud (vijeće u sastavu predsjednik Damir Kos te Miroslav Šovanja i Marin Mrčela) je u rješavanju žalbe 12. prosinca odlučio hrvatskom sudstvu prirediti još jednu blamažu. Čak nisu uspjeli shvatiti kojoj kurdskoj organizaciji je pripadao Oral. Iako dokumenti, uključujući i odluku Županijskog suda navode da je on bio član PKK, Vrhovni sud navodi »podatke o njegovom oružanom djelovanju u sklopu terorističke organizacije Kurdistanska Demokratska Partija (KPD)«, a to je kurdska organizacija protiv koje se Oral borio i u čijem je zatočeništvu bio više od tri godine. Prvom je odlukom, podsjetimo, Vrhovni sud zaključio da je prvostupanjski sud »propustio analizirati činjenični opis inkriminacije«, a drugom je demonstrirao da činjenični opis inkriminacije nije shvatio na elementarnoj razini. Za Vrhovni sud, uz ostalo, nije odlučno ni to što Oral uživa azil u Švicarskoj »jer Švicarska nije zemlja članica Europske unije, zbog čega pravo azila i status izbjeglice koji je izručeni stekao u Švicarskoj za odlučivanje o dopuštenosti izručenja u Republici Hrvatskoj nije od važnosti«, a UN-ovu Konvenciju o statusu izbjeglica Vrhovni sud niti ne spominje.

Sličan slučaj koncem prošle godine zbio se u Srbiji i tamo je zadobio velik publicitet. Srbija je Turskoj izručila Kurda Dževeta Ajaza i to nasuprot preporuci UN-ovog Komiteta protiv torture da se uzdrži od izručenja dok to tijelo UN-a razmatra njegovu pritužbu. Ajaz je u Turskoj osuđen na 15 godina zatvora zbog »rušenja ustavnog poretka«, a u žalbi Komitetu protiv torture naveo je da je osuđen na temelju priznanja iznuđenog mučenjem. Ajaz je zatražio azil u Srbiji, a ona ga je na koncu izručila Turskoj. Sudovi su odbili njegov zahtjev za azil, iako im je predočena odluka Komiteta, a ministrica pravosuđa Nela Kuburović potpisala je odluku o izručenju i Ajaz je 25. prosinca izručen Turskoj. Komitet je odluku donio 11. prosinca, a Ajazova odvjetnica je tu odluku, prevedenu, dostavila sudu, a ministrici 14. prosinca, dan prije njene odluke kojom je dopustila izručenje. Ministrica pravosuđa Srbije tvrdi da je odluka Komiteta stigla nakon što je već donijela odluku o izručenju, a predsjednik Komisije protiv torture Jens Modvig izjavio da ga taj »potez izuzetno zabrinjava zbog toga što je riječ o slučaju osobe koja je tražila zaštitu UN-ovog Komiteta protiv torture, te mjere zaštite Srbija je ignorirala i tu osobu izručila samom izvoru torture«.

U žalbi je navedeno i da je u Turskoj na snazi izvanredno stanje, ukinuta je primjena Europske konvencije o ljudskim pravima, a Oralu bi se sudilo pred Sudom sigurnosti države i Teškim kaznenim sudom, »dakle pred dva izvanredna suda koji sude u proglašenom izvanrednom stanju«. Vrhovni sud zaključio je da »ne proizlazi da bi se radilo o tzv. vojnim ili nekim drugim izvanrednim sudovima, a, osim toga budući da je ovosudnom odlukom dodana tzv. klauzula specijaliteta, njome je izručenik zaštićen od eventualnog rizika«. O kakvom bi se riziku moglo raditi navela je odvjetnica u žalbi. Navodi da se nakon neuspjelog puča u Turskoj 2016. godine u toj zemlji događa neselektivni progon građana, njih 150.000 je pod istragom, 50.000 u zatvoru (među njima najmanje 130 novinara), iz državnih službi otpušteno je više od 100.000 ljudi, preseljeno je više od pola milijuna Kurda, a u vojnoj operaciji u turskom Kurdistanu ubijeno je više od 2.000 ljudi, sve po podatcima Amnesty Internationala.

Pismo od 7. studenoga 

Odvjetnica Dražić Karalić u telefonskom nam je razgovoru kazala da će u ponedjeljak podnijeti tužbu Ustavnom sudu i to zbog povrede ljudskih prava Nurettina Orala i uz to će zatražiti privremenu mjeru, odnosno obustavu izvršenja rješenja do odluke Ustavnoga suda. Zbog hitnosti slučaja zahtjev za zaštitu prava podnijet će i Europskom sudu za ljudska prava, iako još nisu iscrpljena sva pravna sredstva u Hrvatskoj. Oral je u istražnom zatvoru u Osijeku, a u petak je Dražić Karalić dobila njegovo pismo koje je napisao još 7. studenoga, a tek joj je sada dostavljeno. U tom je pismu Oral najavio štrajk glađu jer će »radije umrijeti u Hrvatskoj nego u Turskoj«.

Iz razgovora s Oralom, njegova je odvjetnica zaključila da je on više puta namjeravao štrajkati glađu, odgovarali su ga od toga drugi zatvorenici, a i njegova mu je odvjetnica sugerirala da to ne čini jer neće utjecati na to kako će predmet biti riješen i ugrozit će svoje zdravlje. Prevedeno rješenje Vrhovnog suda Oralu bi trebalo biti uručeno u ponedjeljak.

Lupiga.com

Lupiga.com