Svako dijete zaslužuje svoju priču. Čitajte djeci naglas od najranije dobi, jer ćete im time pomoći da postanu samosvjesni ljudi emocionalne i socijalne inteligencije. Svaka priča započinje prvom stranicom. Čitajte djeci naglas od najranije dobi, jer to značajno pojačava razvoj mozga i kognitivnih funkcija. S prvom stranicom svijet postaje veći. Čitajte djeci naglas od najranije dobi, jer time razvijate njihovu maštu i stvarate ljubav prema čitanju – tri su ovo glavne poruke što ih roditeljima upućuje nacionalni program poticanja čitanja od najranije dobi »Rođeni za čitanje«.

O važnosti programa nedavno su za njegova predstavljanja u zagrebačkom Botaničkom vrtu govorili i predsjednik Vlade Andrej Plenković i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek. Novinarska izvješća kazivala su da se radi o programu vrijednom 265 tisuća eura godišnje za koji će pedijatri u 249 ustanova prilikom redovitog pregleda poklanjati slikovnice roditeljima sukladno dobi njihova djeteta. Puno više u izvještaje i ne stane, a vrijedilo bi o programu pisati i više i češće. Evo i zašto.

Čitanje djeci naglas od najranije dobi značajno pojačava razvoj mozga i kognitivnih funkcija / Foto PIXABAY

Informativni susreti

Program »Rođeni za čitanje«, što ga na nacionalnoj razini provode Ministarstvo kulture i medija u suradnji s Ministarstvom zdravstva uz podršku Hrvatskog društva za preventivnu i socijalnu pedijatriju i Hrvatskog pedijatrijskog društva, prvenstveno počiva na plećima pedijatara. Preciznije, sukladno Nacionalnoj strategiji poticanja čitanja 2017. – 2022. što ju je 2017. godine donijela Vlada RH, program provode pedijatri u interakciji s roditeljima/skrbnicima, uz podršku stabilnog sustava vrtića te uređenim sustavom knjižnica. Stoga je i prije predstavljanja programa održan niz informativnih susreta, njih 16, o važnosti čitanja djeci od najranije dobi. Susret na koji se referiramo lijepo ilustrira koliko je važno da ovaj program zaživi.

Marija Radonić pedijatar je pulmolog, dugogodišnja voditeljica Odjela za pedijatriju OB-a Dubrovnik i inicijatorica programa. Zadnjih 14 godina posvetila je radu s pedijatrima i obiteljima s ciljem promocije rane pismenosti pomoću glasnog čitanja djeci. Godine 2014. s kolegama pedijatrima provela je istraživanje u 12 hrvatskih gradova, na dječjim odjelima bolnica i u pedijatrijskim ambulantama, za koji su dobiveni odgovori više od 1.000 roditelja djece od najranije dobi do one pred odlazak u školu. Rezultati kažu da manje od deset posto ispitanih uživa u čitanju s djecom, a uz to je njihov dojam da djeca u tim aktivnostima uživaju upola manje od njih samih. Tek 40 posto roditelja misli da je čitanje djeci od najranije dobi važno za kasniji uspjeh u školi. Preko 50 posto roditelja izjavilo je kako ih nitko iz njihova okruženja nije nikada poticao na čitanje. Ali ono najvažnije što je ovo istraživanje pokazalo jest da što su djeca mlađa manje im se čita te da je čitanje kao dio rutine u tim dobnim skupinama, tj. do treće godine, sasvim izostalo.

Marija Radonić

Vođena i iskustvom talijanskih kolega, kao i iskustvom prof. Barryja Zuckermana, utemeljitelja programa Reach Out and Read u SAD-u, Marija Radonić je uvidjela da su pedijatri ti koji dosežu najdalje bez obzira na socijalno-ekonomski status roditelja. Uvidjela je da pedijatri imaju jedinstvenu priliku poticanjem roditelja da čitaju svojoj djeci od najranije dobi pozitivno utjecati na djetetov socijalni, emocionalni, kognitivni i sveukupni razvoj, što i je u srcu pedijatrijske prakse.

– Što se više bavimo djecom, što je više međusobne komunikacije uspjeh u odgoju je bolji, ističe Radonić.

Prve tri godine života su najvažnije. Štoviše, dijete sa šest mjeseci razumije značajan broj riječi i broj riječi koje dijete koristi je daleko veći u djece koja žive u okruženju koje je za njih poticajno. Istaknut će Radonić i to da efekt rane kognitivne stimulacije, između devet mjeseci do dvije godine, vidimo do kraja odrastanja, do kraja 18 godine. Naglasit će i to da će dijete koje je u školu krenulo bez razvijenih predčitačkih vještina, biti loš čitač do kraja školovanja i to se ničim ne može nadoknaditi.

– Uloga nas pedijatara je podučiti roditelje da dijele iskustvo čitanja knjiga sa svojom djecom i u budućnosti promociju pismenosti kroz čitanje djeci od rođenja učiniti standardnim dijelom pedijatrijske prakse, poručuje Radonić.

Perri Klass

Četiri slikovnice

Anita Peti-Stantić

Program se sastoji od čitanja za dob adekvatnih slikovnica koje se na kraju pregleda poklanjanju djetetu, a za sada su predviđene četiri slikovnice. U svakoj stoji kratka uputa zašto je važno čitati djetetu i kako mu čitati budući da svaka dob traži poseban pristup. Tako dijete do godinu dana prihvaća knjigu, prinosi je ustima, gleda slike dok je uloga roditelja da dijete uzme u naručje, da ga zagrli, pa da dijete osjeća toplinu sigurnosti koja će se prenijeti i na kontakt s knjigom, napominje Radonić.

Anita Peti-Stantić redovita je profesorica južnoslavenskih jezika i poredbene lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Živimo, kaže, u digitalnom društvu, klasično čitanje više nije ono automatsko. Stoga bi, smatra, projektom morali podsjetiti roditelje koliko je čitanje važno, uvjeriti ih da nam je potrebnije nego ikada, jer omogućuje ravnopravno uključivanje u društvo i uspjeh u školovanju i životu. Jer, kako reče Pati-Stantić, djeca čijim roditeljima nije stalo do čitanja u prvi razred osnovne škole dolaze s deset puta manjim vokabularom od djece roditelja kojima je do čitanja stalo. Stoga su, smatra, pedijatri ključni, jer njih se sluša!

– Čitanjem razvijamo mozak, čitanje je važno kao pranje zubiju i procijepljenost. Ne možemo slobodno misliti ako stvaramo mlade ljude koji ne razumiju što su pročitali, poručuje Peti Stantić.

Mirjana Kolarek-Karakaš

U važnost projekta ne sumnja ni predsjednica Hrvatskog društva za socijalnu i preventivnu pedijatriju dr. Mirjana Kolarek-Karakaš.

– Dokazano je kako je čitanje djetetu od najranije dobi jednako važno kao hrana, igra, ljubav. Čitanje je važno za razvoj dječjeg mozga, za izgradnju njegove osobnosti, pripremu za život i sve ono što život donosi. Čitanjem dijete obogaćuje svoj rječnik, razvija sposobnost mašte, uvodimo dijete u svijet vizionara, upoznajemo s ljudima, događajima, nepoznatim mjestima. Ljubav prema knjizi možemo dijeliti samo ako to u sebi nosimo. Stoga moramo sa svakim djetetom što ranije, saditi cvijet ljubavi prema knjizi. Usput, možda i sami postanemo bolji ljudi, poručuje Kolarek-Karakaš.

Rođeni smo za čitanje. Ovaj program važan je i zato da tu istinu ne zaboravimo.