Oko onog što se ovog vikenda dogodilo u Rusiji postoji puno više pitanja nego odgovora. Puno više nejasnih i mutnih nego očiglednih i jasnih događaja. Tako da bi možda najmudrije bilo postavljati pitanja i na njih pokušati davati koliko toliko smislene odgovore. A što je u ovom trenutku najteži zadatak za sve one koji pokušavaju objasniti bizarne događaje u Rusiji kojima smo svjedočili prošlog vikenda. Kao prvo, nije baš najjasnije kako se sve to uopće moglo dogoditi. Zbog čega nije spriječeno, i to ne prije nego što je započelo, nego prije nego je uopće bilo i zamišljeno.

Rusija ima jak sigurnosni sustav. Pa nije jasno kako se moglo dogoditi da Prigožin napravi to što je napravio, a da ne bude spriječen odmah nakon što je svojim najbližim suradnicima izrekao prvih nekoliko riječi o tome što planira. Kako je moguće da Putin nije u realnom vremenu znao za svaki njegov korak? Naravno, u nekoj demokratskoj zemlji ne očekuje se da je nešto takvo moguće. Ali u Rusiji bi se itekako očekivalo. Putinov sigurnosni sustav loše je odradio posao u Ukrajini. To se vidjelo na samom početku invazije. Rusija je očekivala da će se ponoviti Krim iz 2014, da će se ukrajinske oružane snage naprosto urušiti. Da će Kijev pasti u roku od 72 sata, a da će Zelenski ili pobjeći ili biti uhićen. A dogodilo se sasvim suprotno.

Međutim, iz svega ovoga na kraju bi Putin mogao izaći čak i jači. Uostalom, svi se sjećamo pokušaja državnog udara u Turskoj 2016.. I to je u prvom trenutku bilo prilično neugodno za Erdogana. Došlo je do velikih pomaka turskih oružanih snaga za koje on nije znao. Što je značilo da nije imao potpunu kontrolu nad događajima. Baš kao ove subote u slučaju Putina, i tada su se u svjetskim medijima pojavili naslovi o neslavnom kraju Vladavine dotad neprikosnovena vode. Što i nije bilo daleko od istine jer je on navodno napustio objekt u kojem je boravio samo kojih desetak minuta prije nego što je on bio raketiran. Dojava da se nešto čudno događa stigla je od nigdje drugdje nego baš iz Rusije čije su službe prve detektirali čudne pokrete vojnih trupa, bojeći se da se možda radi o jačanju turske intervencije u Siriji. Dakle, u tom trenutku Erdogan se nije nalazio u baš najrepektabilnijoj situaciji. Bježao je od dijela vlastite vojske koji ga je želio likvidirati. Ali budući da to nisu uspjeli u prva 24 sata, cijeli je udar neslavno propao. Pa je iz njega Erdogan izašao još moćniji nego što je bio prije njegovog početka. Bio mu je to onda povod za temeljitu čistku u cijeloj državi.

Nešto slično bi se moglo dogoditi i u Rusiji. Mada ima i razlika. S jedne strane Putin je bio u manji opsasnosti nego Erdogan jer se protiv njega nije pobunila voska već paravojne skupina. Ali s druge Rusija je trenutno u izravnom ratu protiv Ukrajine i u posrednom s NATO savezom. I dogodila mu se najveća mora za svakog ruskog vladara. Dok zemlja vodi rat, u pozadini se priprema prevrat. Takav je tijek događaja zadnjeg ruskog cara Nikolaja II koštao prvo prijestolja, a poslije i života. Gotovo se svi povjesničari koji su pisali o Staljinu slažu u tome da je jedan od razloga za njegovu veliku čistku s kraja tridesetih bio taj da nije želio doživjeti Nikolajevu sudbinu. Znao je da će biti rata pa je onda preventivno likvidirao sve one za koje je nogao pretpostavljati da bi mu mogli napraviti ono što je Prigozin napravio Putinu.

U autoritarnim zemljama kao što je Rusija jako je bitno da vladar ne pokaže slabost. A ako je pokaže mora brzo vratiti autoritet. Putin ju je pokazao u subotu ujutro kada je održao onaj dramatičan govor. Za pretpostaviti je da će sada nakon što je riješio Wagner uslijediti i njegov obračun s ostalim eventualnim protivnicima koji čekaju njegov pogrešan korak. U zemlji kao što je Rusija to je sljedeći logičan potez.

A sve to skupa znači da se sve vraća na situaciju od prošlog petka ujutro. Prije nego što se Prigožin uputio u Rostov. S tom razlikom da ni njega ni Wagnera više nema u bilo kojoj kombinaciji. Sve to skupa, nažalost, znači i da rat ide dalje. Da se ukrajinska tragedija nastavlja. i da će i dalje ginuti tisuće mladih Ukrajinaca i Rusa u besmislenom ratu do kojeg nije trebalo nikada ni doći.