Sjajnim romanom »Između« mlada hrvatska književnica Kristina Gavran skrenula je nedavno iznova pažnju na svoj rad, ali i na problematiku iseljavanja mladih Hrvata, »običaj« koji već traje više od dva desetljeća i mnoge je Hrvate »uputio« izvan granica Lijepe Naše. Među njima je i sama autorica ovog romana s kojom razgovor počinjemo pitanjem u kolikoj ju je mjeri prema temi »egzodusa« mladih Hrvata u EU usmjerilo vlastito iskustvo.

– Nisam ja prva koja piše o migraciji prema EU-u, tu su na primjer romani Roberta Međurečana »Domovina to go« ili Dine Pešuta »Poderana koljena«. Zanimljivo, obojica imaju iskustvo migracije u Njemačku. Hrvati u posljednjih deset godina sele i u Irsku, Švedsku, a ja već deset godina živim u Engleskoj. Mislim da je važno da pisci pišu o onome što ih se dotiče, što se događa u društvu. Možda su naša osobna iskustva utjecala na to da nas određena tema inspirira, ali migracije su nešto što je u hrvatskom društvu već dobro poznato. Ipak, ovaj novi val iseljavanja (ali i useljavanja) je drukčiji.

Život u dvjema kulturama

Na prvim stranicama romana »Između« vaša junakinja Sandra kaže: »Odlazimo jer ovdje neprestano živimo u prošlosti. Nama se mašta o budućnosti, nama se proždire sadašnjost, nama se gradi i stvara, nama je do novoga, novoga, novoga.« Smatrate li da su ovi razlozi najčešći motivi odlaska, posebno mladih, iz Hrvatske?

– Mladi koji danas sele u zemlje EU-a ne odlaze tamo raditi i slati novac, ne odlaze na privremeni rad, već žele trajno preseljenje. Emigriraju jer su razočarani kvalitetom života u Hrvatskoj. S druge strane, Hrvatskoj nedostaje radne snage, stanovništvo stari, i događa se useljavanje radne snage iz Nepala, Indije, Bangladeša. Prvi put imamo doseljenike iz dalekih zemalja, iz posve različitih kultura, ljude koji ne govore naš jezik. To su velike promjene koje neće biti lako prihvatiti i prilagoditi im se. Književnost je tu da nam pomogne u razmišljanju o tim promjenama, ali na jedan polagani, drukčiji način od na primjer novinarstva.

Odlično su kroz brojne epizode opisana gastarbajterska iskustva naših ljudi, ali i drugih ekonomskih emigranata, ali i promjene nekih uvriježenih stavova i pogleda na život ljudi koji se susretnu s drukčijim načinom života. Mijenjaju li takva iskustva ljude nabolje?

– Kažu da postoje dvije vrste priča. One koje pričaju ljudi koji su vezani za zemlju, za svoj vrt i svoje selo. I one priče koje donose putnici, iz dalekih krajeva. Obje vrste priča su jednako važne. Jedne pomažu očuvanju tradicije i zajednice, druge propitkuju, donose nešto novo i začudno. Mene je iskustvo migracije promijenilo, proširilo mi vidike, upoznala sam različite ljude i kulture (jer u Engleskoj postoje migranti iz cijeloga svijeta), ali zasigurno mi je migracija i oduzela mnogo. Ja se doista osjećam kao da više ne pripadam niti tamo niti tu. Taj osjećaj je teško opisati, ali nadam se da sam u romanu uspjela prenijeti tu podvojenost i život u dvjema kulturama.

Iako je ideja za roman došla iz mog vlastitog iskustva, likovi romana su potpuno fiktivni. Bračni par Sandra i Marko su tipični mladi ljudi koji u sebi nose ideje o nekom boljem životu, ali i predrasude, očekivanja društva i obitelji, i njih ta selidba na neki način prisiljava da se zagledaju sami u sebe.

Iskustvo doseljenika

Sjajno je odabran i naslov romana kojim se ustvari upućuje čitatelja na činjenicu da glavni likovi, Sandra i Marko, mir i zadovoljstvo osjećaju samo u avionu kad putuju prema Hrvatskoj ili prema Engleskoj, dakle između prispijeća do aerodroma u jednoj ili drugoj državi. Čim tamo stignu, počnu žaliti za zemljom koju su napustili! Pretpostavljam da su i te konstatacije dio osobnog iskustva?

– Riječ »između« najbolje opisuje osjećaj (ili stanje) u kojem se nalazi prva generacija migranata. I njihova djeca mogu osjećati tu podvojenost, ali već treća generacija je posve asimilirana. U Engleskoj postoji jako puno knjiga, filmova, priča koje se bave drugom generacijom migranata. Oni barataju jezikom, znaju kulturne kodove, ali još uvijek su nesigurni u svoj identitet. No, prva generacija migranata rijetko priča vlastite priče, zauzeti su stvaranjem života u novoj zemlji, ne poznaju jezik i nemaju priliku ispričati svoju priču. Ja mislim da su te priče jako važne i nadam se da će »Između« biti objavljen u Velikoj Britaniji i osvijetliti iskustvo doseljenika iz Europske unije i njihov odnos prema Brexitu i promjenama koje su se dogodile u posljednjih deset godina.

Sandra i Marko se, desetak godina nakon odlaska, ipak vraćaju u Hrvatsku. Je li to poruka ili tek jedan od mogućih scenarija ljudi koji su sreću pokušali tražiti izvan Hrvatske?

– Dugo sam razmišljala o kraju romana. Iskreno, već sam napisala kraj u kojem Marko i Sandra ostaju u Velikoj Britaniji, ali onda sam se predomislila. Možda sam htjela napisati onaj kraj koji bi meni ugodio, možda sam htjela opisati što se događa s brojnim migrantima koji trenutačno napuštaju Veliku Britaniju jer ona više ne obećava život u kojem je sve lako. Možda me u pisanju jednostavno vodila intuicija. Ali činjenica je da je nakon Brexita uslijedio val iseljavanja, naprimjer Poljaka. Poljska se promijenila, otvaraju se tvornice, postrojenja, život je ugodan. S druge strane, Velika Britanija prolazi kroz tešku ekonomsku krizu, inflaciju, štrajkove i kao da ni sama ne zna što sad nakon Brexita, kako se postaviti i gdje pronaći nove partnere.

Drama »Papar i med«

Osobno ste vrlo uspješni i u Engleskoj. Drama »Papar i med«, koja također obrađuje problematiku emigranata, bila je vrlo zapažena. Radite li nešto novo na engleskom jeziku? Bi li se možda »Između« mogao prevesti na engleski jezik?

– Dramu »Papar i med« napisala sam za glumicu Tinu Hofman, koja igra lik bake na jadranskom otoku i lik unuke Ane, koja je emigrirala u Englesku. Tina već dva desetljeća živi u Engleskoj i briljantno igra na hrvatskom i engleskom jeziku. Predstava je gostovala u mnogim kazalištima diljem Velike Britanije: od Londona i Birminghama do Edinburgha. I kritika i publika su jako dobro prihvatili predstavu i mislim da je priča potaknula ljude na razmišljanje, na razgovor, i to na jedan suptilno provokativan način. Tema Brexita i migracije je prilično snažna tema, koja je podijelila britansko društvo. Ja sam je namjerno obradila kroz priču o pečenju paprenjaka, kroz motive nostalgije, mirisa, vjetra, gradnje doma. Želim spajati ljude, omogućiti razgovor i sagledavanje situacije iz drugog kuta. Roman »Između« pisan je na sličan način. Možda će netko zamjeriti da nije dovoljno provokativan, nema crnila i depresije, ali meni je već dosta takvih priča. Potrebno je izgraditi mostove među ljudima i omogućiti mjesto za susret s drukčijima. To se gradi polako, nježno, strpljivo. Roman »Između« preveden je na engleski, prijevod je načinio izvrstan prevoditelj Andrew Hodges, koji i sam ima iskustvo života u Hrvatskoj i Velikoj Britaniji i jako smo se dobro razumjeli dok smo pričali o romanu. Ja se zaista nadam da će roman biti objavljen u Engleskoj jer mislim da takvih priča ovdje nedostaje.

Sprema li se nešto novo i na hrvatskom?

– Trenutačno radim na zbirci priča. Moju prvu zbirku priča »Kiša u Indiji, ljeto u Berlinu« objavio je Disput 2016. godine. Od tada sam objavljivala priče u Večernjem listu, Vijencu, slala ih na natječaje… Priča »Potpis« osvojila je prvu nagradu »Ranko Marinković«. Voljela bih sve te priče okupiti na jednom mjestu. Ima tu ljubavnih tema, putovanja, politike, satire… Bit će zanimljivo pronaći način da se te priče poslože u jednu cjelinu. Također radim na jednom većem tekstu o Indiji. Još uvijek ne znam je li to roman, putopis, fragmenti… Dijelovi tog teksta izvedeni su na radiju u emisiji »Riječi i riječi« urednice Irene Matijašević. To je bila divna prilika da osluškujem kako tekst raste. U Engleskoj sam navikla da se na tekstovima (dramskim ili proznim) radi kroz proces, u susretu s publikom, čitateljima, glumcima. Voljela bih kad bi i hrvatska kazališta prepoznala važnost testiranja, eksperimentiranja, laboratorija, jer u Hrvatskoj je jako teško doći do pozornice. Tu bih spomenula izvrstan projekt »Čitanje NJE«, iza kojeg stoji inicijativa »Šest glumica traži autora.« Izvode se dramski tekstovi mladih autorica u kazalištima diljem Hrvatske, a izvedena je moja drama »U mojim cipelama«.