Godina 1902. donijela je jedan od najznakovitijih trenutaka u povijesti Velike Britanije – krunidbu kralja Edwarda VII. i početak edvardijanskog doba. Ova krunidba nije bila samo ceremonijalni čin, predstavljala je simbol tranzicije iz stroge viktorijanske ere u moderniji svijet 20. stoljeća. Edvardijansko doba donijelo je modernizaciju, tehnički napredak i kulturnu transformaciju, ali i postavilo temelje za izazove budućnosti. Iako kratkotrajno, ovo razdoblje ostavilo je dubok trag u povijesti, služeći kao most između prošlosti i svijeta koji se ubrzano mijenjao.

Krunidba Edwarda VII. bila je prva u Ujedinjenoj Kraljevini nakon čak 64 godine. Tako dugo razdoblje bez krunidbe bilo je posljedica dugotrajne vladavine kraljice Viktorije, majke Edwarda VII. Kraljica Viktorija umrla je 22. siječnja 1901. godine. U trenutku ustoličenja imao je 59 godina, više nego ijedan prijestolonasljednik prije njega u povijesti britanske monarhije.

Prvotno planirana za lipanj 1902., krunidba je odgođena zbog kraljeve ozbiljne bolesti. Edward je hitno operiran zbog slijepog crijeva, što je tada bila iznimno rizična intervencija. Na sreću, kralj se oporavio, a ceremonija je održana 9. kolovoza iste godine u veličanstvenoj Westminsterskoj opatiji. Svečanost je okupila više od 8.000 uzvanika, uključujući europske monarhe, državnike i uglednike iz svih krajeva Britanskog Carstva. London je bio preplavljen slavljenicima, dok su ulice, ukrašene zastavama i cvijećem, odisale optimizmom.

Na Edwardovu glavu stavljena je lakša kruna Imperial State Crown, umjesto tradicionalne krune sv. Edwarda. Za njegovu suprugu, kraljicu Aleksandru, izrađena je posebna nova kruna s dijamantom Koh-i-Nur, jednim od najslavnijih dragulja na svijetu. Za ovu svečanost izrađena je i posebna kraljevska kočija koja je postala simbol britanske moći i bogatstva. Dizajnirao ju je Jim Frecklington, a sadržavala je vremensku kapsulu s elementima britanske povijesti, poput dijelova Lancaster bombardera, broda »Victory« i katedrale svetog Pavla. Bogato ukrašena zlatom, dijamantima i safirima, kočija je odražavala spoj tradicije i modernosti.

Krunidba je simbolizirala novi početak, obećavajući modernizaciju i svjež pristup vladanju, a takvim očekivanjima pridonijela je i činjenica da je Edward VII. bio poznat po raskošnom privatnom životu, često u kontrastu s viktorijanskim društvenim normama. Njegova sklonost zabavama, luksuzu i društvu ljepotica izazivala je fascinaciju, ali i kritike javnosti. Ipak, bio je iznimno vješt diplomat, što mu je donijelo nadimak »Peacemaker« (Pomiritelj).

Edwardova krunidba odjeknula je diljem svijeta, učvršćujući britanski utjecaj na međunarodnoj sceni. Njegova diplomacija smanjila je europske napetosti, iako privremeno, pripremajući teren za izazove koji su obilježili 20. stoljeće. Vladao je, kratko, do 1910., a to razdoblje obilježilo je procvat umjetnosti, znanosti i kulture, ali i duboke društvene nejednakosti. Sufražetski pokret, borba za ženska prava i reforme postajali su sve glasniji. Istodobno, luksuz i elegancija bili su sinonimi ovog razdoblja.