And the Oscar goes to… Muk. Prolaze jedna, dvije, tri sekunde. Izgovara se ime, nastaje delirij, grli se i ljubi laureata, nakon čega voditelji ceremonije uručuju Oscar dobitniku, koji potom izgovori neki patetičan govor – iako je bilo časnih iznimki – u kojem se zahvaljuje svima kojih se u danom trenutku može sjetiti, poput primjerice Gwyneth Paltrow, koja valjda samo iz malograđanske učtivosti nije spomenula svog prvog pretka.

Academy Award, odnosno Oscar, nagrada je koju od 1929. godine dodjeljuje Akademija filmske umjetnosti i znanosti za ostvarena postignuća u filmskoj industriji. Laureati tom prilikom dobivaju pozlaćenu statuetu za koju se uvriježio naziv Oscar. Kipić prikazuje viteza s mačem, koji stoji na filmskoj vrpci. Za dizajn Oscara zaslužnim se drži umjetnički direktor Metro-Goldwyn-Mayera Cedric Gibbons, a originalnu statuu izveo je George Stanley.

U početku su kipići bili izrađivani od bronce, što se zatim prekrivala 24-karatnim zlatom, dok su danas napravljene od pozlaćenog britanija metala. Uz male korekcije postolja, čija je visina povećana 1945. godine, oblik statuete je ostao nepromijenjen. Ona je visoka 34,3 cm i teška 3,8 kg. Što se kolokvijalnog naziva kipića tiče, ne zna se sa sigurnošću podrijetlo imena. Tri različite osobe tvrde da su upravo one zaslužne za njega. Glumica Bette Davis je tvrdila kako je naziv prihvaćen nakon njezine opaske da stražnja strana statuete podsjeća na njezina muža Harmona Oscara Nelsona. S druge strane, novinar Sidney Skolsky, koji se istaknuo trač-kolumnama u Hollywoodu, držao je da je on dao ovaj nadimak kipiću kako bi umanjio pretencioznost nagrade. Na koncu, pravo na ime polagala je i knjižničarka akademije Margaret Herrick, koja je rekla da statua nalikuje njezinu ujaku Oscaru.

Prva dodjela Oscara održana je 15. svibnja 1929. u hotelu Hollywood Roosevelt, u nešto intimnijoj atmosferi, a za nagradu su konkurirali filmovi prikazani u periodu od 1. kolovoza 1927. i 31. srpnja 1928. godine. Tada je bilo dvanaest kategorija, a od laureata istaknimo neke poput Emila Janningsa kao najboljeg glumca te Jannet Gaynor kao najbolju glumicu. Za najbolje redatelje proglašeni su Frank Borzage (drama) i Lewis Milestone (komedija), dok je najboljim filmom proglašeni Wings.

Od prvog izdanja do danas pravila za akademijinu nagradu više puta su mijenjana, pokušavajući ići ukorak s vremenom. Međutim, neke od najvažnijih promjena dogodile su se u tridesetim godinama kada je odlučeno da se uvede kalendarsko razdoblje kao okvir unutar kojeg se dodjeljuju nagrade (1933.), zatim dodavanje nagrade za najbolje sporedne uloge (1936.) te na koncu da se imena svih i svega nagrađenog drži u strogoj tajnosti do trenutka objave na ceremoniji.

Potonja mjera uvedena je zbog toga što je do tad praksa bila da se dostave imena pobjednika relevantnim institucijama, ali s klauzulom da se to ne objavljuje prije samog događaja, no 1939. je Los Angeles Times požurio s objavom nagrađenih, uništivši time svu napetost događaja. Važna promjena dogodila se i 1953. kada je krenulo emitiranje dodjele nagrade na malim ekranima u SAD-u te 1969. kada se krenulo prenositi događaj i internacionalno. Danas se pobjednici biraju u 23 kategorije, a u jednoj od njih, za najbolji kratkometražni igrani film, nominiran je »Čovjek koji nije mogao šutjeti« redatelja Nebojše Slijepčevića.