Smješten na jugozapadu američke države Južne Dakote, među planinskim lancima Black Hillsa (Crna brda), nalazi se Mount Rushmore. Planetarnu popularnost ova planina, koja je ime dobila po njujorškom odvjetniku Charlesu Rushmoreu, duguje skulpturi s prikazom četiriju glava američkih predsjednika – Georgea Washingtona, Thomasa Jeffersona, Theodorea Roosevelta i Abrahama Lincolna. Veličina svake glave iznosi oko osamnaest metara. Njih je 1927. godine počeo klesati Gutzon Borglum u granitu.

Američki kipar je došao na zamisao da se kroz skulpture predstavi prvih 150 godina američke povijesti. Tako je odlučeno da se isklešu glave George Washington kao osnivača države, Thomasa Jeffersona kao simbola širenja preko američkog kontinenta, Theodorea Roosevelta kao epitomu razvoja i uspona SAD-a na globalnoj sceni i na koncu Abrahama Lincolna kao ključne ličnosti u Američkom građanskom ratu.

Ipak, treba napomenuti kako je sama ideja da se na području Black Hillsa napravi takav spomenik potekla od lokalnog povjesničara Doanea Robinsona, koji je predvidio da se napravi spomenik Indijancima i junacima Divljeg zapada na prostoru Custer State Parka. Borglum je pak smatrao da kamen tamo nije dovoljno dobar, pa je na koncu odabran obližnji Mount Rushmore te je 1925. potvrđeno da će radovi biti tamo izvedeni.

Pri izvedbi ovog monumentalnog spomenika radilo je oko 400 ljudi, a korišteni su dinamit, pneumatski čekići, dlijeta i bušilice. Procjenjuje se da je stvarni rad na spomeniku trajao šest i pol godina, međutim uglavnom zbog financija, ali i zbog promjena u dispoziciji glava, odužio se na četrnaest godina. Tako je glava Washingtona posvećena 1930., Jeffersona 1936., Lincolna 1937. te Roosevelta 1939. godine. Iako je rad na skulpturi kakvu vidimo danas bio pri kraju, Gutzon Borglum nije doživio njezin završetak. Umro je u ožujku 1941., a posao je preuzeo njegov sin Lincoln Borglum, koji je još sedam mjeseci dorađivao djelo.

Brojke posjetitelja koje Mount Rushmore smještaju na mjesto jednog od najposjećenijih lokacija u SAD-u, ali i mjesto u pop kulturi koju je spomenik stekao, pokazuju kako Federalna vlada nije pogriješila kad je odlučila financijski pomoći ovaj projekt s gotovo milijun dolara. Ipak, treba ovdje spomenuti i drugu stranu medalje, da je čitav projekt izveden na uštrb domorodačkih plemena Lakota, Cheyenne i Arapaho, koja Black Hills smatraju svetim mjestom, a Mount Rushmore nazivaju Tȟuŋkášila Šákpe Pahá, tj. Planinom šest djedova.

Američka vlada prekršila je 1877. dano obećanje indijanskim plemenima kako se neće dirati u masiv Black Hillsa, a sve zbog toga jer je tamo otkriveno zlato. Od tada traju indijanski prosvjedi, no ne samo zbog otimanja zemlje, već i zbog toga što se tamo slave ličnosti koje su sudjelovale u pokoravanju Indijanaca, ali i zbog toga što američke vlade od 1877. godine nisu učinile nikakav naročit korak k tome da se planina Mount Rushmore ili generalno Black Hills barem učine mjestom gdje će se ispričati i domorodačka strana priče te ukazati na njihovu povezanost s ovim krajem. Na koncu, Vrhovni sud SAD-a donio je presudu koja glasi da je američka vlada nepropisno zauzela to područje te da treba Indijancima s tog područja platiti odštetu, no oni su odbili novac kao sredstvo kompenzacije za nanesenu nepravdu pod parolom »Crna brda nisu na prodaju«. Tako je ovaj pothvat, više tehnički, nego umjetnički značajan, dio prijepora u raspravi o masivu Black Hills, zbog kojeg Indijanci i danas protestiraju.