S najavom Hollywood Film Enterprises, Inc. presents Tarzan of The Apes, godine 1918. prvi put je ekraniziran lik Tarzana. Nakon početnih kadrova afričke faune, u filmu što ga je režirao Scott Sidney vidimo ljudski lik, kojega je utjelovio Elmo Lincoln, kako se najprije proteže, a zatim se skupljenim šakama višekratno snažno busa u prsa. Ovaj motiv postat će zaštitni znak Tarzana, jednog od najomiljenijih fikcijskih likova 20. stoljeća.

Sidneyjev crno-bijeli, nijemi film nastao je prema prvoj priči iz serijala o Tarzanu, autora Edgara Ricea Burroughsa. Potonji je u periodu od 1912. do 1966. godine objavio 24 romana koji prate Tarzanove pustolovine, a pripovijesti o plemenitom »divljaku« postat će priče koje su najviše puta adaptirane na filmsko platno.

Prema prvoj filmskoj priči o Tarzanu, koja se u detaljima razlikuje od Burroughsova romana, njegov otac John Clayton, lord Greystoke, poslom odlazi u Afriku, a na putu mu se pridružuje i žena Alice. Nakon što na brodu izbije pobuna, supružnici su ostavljeni na nepristupačnim obalama Subsaharske Afrike, u džungli. Tamo rade kolibu, u kojoj se rađa Tarzan, a ubrzo po porodu Alice umire. Potom očajnog Johna Claytona napadnu majmuni, umorivši ga, uzimaju mu dijete i podižu ga kao pripadnika svoje vrste. Uslijed toga Tarzan je razvio sposobnost da komunicira sa životinjama, kao i nadljudsku snagu. Mornar Binns, koji je Tarzanove roditelje spasio od smrti tijekom pobune na brodu, biva zarobljen na afričkom kontinentu, no nakon deset godina uspijeva pobjeći iz zatočeništva. Tada nabasa na Tarzana i, shvativši da je riječ o sinu pokojnih Johna i Alice Clayton, odluči se vratiti u Englesku i javiti obitelji vijest o njegovu preživljavanju. Stoga je iz Engleske poslana skupina s profesorom Porterom na čelu da istraži slučaj. S njim se na put otisnula i kći Jane, koja će po dolasku u Afriku upasti u ruke domorodaca. Mladu damu u nevolji spasit će upravo Tarzan, a njihova priča postat će jedna od najupečatljivijih romansi.

Iako je Sidneyev film polučio ogroman uspjeh, zaradivši za ono vrijeme vrtoglavi prihod od milijun dolara, još uvijek priča o Tarzanu nije dosegla svoj vrhunac. Za njega je pak najzaslužniji bio Johnny Weissmüller, kojega su uloge Tarzana, njih ukupno dvanaest, podjednako obilježile kao i osvajanje pet zlatnih olimpijskih medalja te nekoliko srušenih svjetskih rekorda u plivanju, ali i jedna brončana medalja u vaterpolu s olimpijskih igara u Parizu.

(Photo by Topical Press Agency/Getty Images)

Takva Weissmullerova tjelesna superiornost, uz famozni urlik, jednostavno su savršeno odgovarali kao posljednji komadić u puzzle o Kralju džungle. Zanimljivo je spomenuti da su nakon Weissmullera čak tri olimpijska pobjednika utjelovila lik Tarzana -Buster Crabbe, Glenn Morris i Jim Close. Također, film nastao 1932. godine obilježili su i uloga Maureen O’Sullivan kao Jane te famozno upoznavanje »Ja Tarzan, ti Jane«.

Nakon filmova s Weissmüllerom u glavnoj ulozi, popularnost Tarzana opada, međutim sve do danas i dalje su se snimali brojni filmovi, ali i radioepizode, radili se stripovi, videoigre i predstave s Tarzanom kao glavnim protagonistom. Kralj džungle tako kroz brojne generacije ostaje u kolektivnom pamćenju kao spoj najodličnijih vrlina životinjskog i ljudskog svijeta, prirode i humanosti.