Godina 1910. bila je ključna u povijesti borbe za prava žena, obilježena važnom odlukom koja će oblikovati buduće pokrete za ravnopravnost. Na prvoj međunarodnoj ženskoj konferenciji u Kopenhagenu, u organizaciji Socijalističke Internacionale, njemačka socijalistkinja Clara Zetkin predložila je da se svake godine obilježava Međunarodni dan žena. Ta ideja nastala je u doba brze industrijalizacije i gospodarskog rasta, kada su žene diljem svijeta prosvjedovale zbog loših radnih uvjeta, niskih plaća i društvene nepravde.

Prvi Dan žena obilježen je 28. veljače 1909. u SAD-u na inicijativu Socijalističke partije Amerike. Taj datum odabran je u čast tekstilnih radnica koje su prosvjedovale u New Yorku 1857. godine, zahtijevajući bolje uvjete rada i veću plaću. Prosvjedi su se nastavili tijekom godina, a posebno je odjeknuo onaj iz 1908., kada je oko 15.000 žena marširalo New Yorkom pod sloganom »Kruh i ruže«, simbolizirajući ekonomske i socijalne zahtjeve.

Prvi službeni Međunarodni dan žena obilježen je 19. ožujka 1911. u Austriji, Njemačkoj, Danskoj i Švicarskoj, uz sudjelovanje više od milijun žena i muškaraca. Taj datum povezan je s pravom žena na glasovanje, ravnopravnost u obrazovanju i boljim radnim uvjetima. No, 8. ožujka postao je simbol nakon što su žene u New Yorku ponovo prosvjedovale 1908., kao i zbog tragičnog događaja iz 1911. godine.

Te je godine u požaru tvornice Triangle Shirtwaist poginulo 146 radnika, uključujući 123 žene i djevojčice. Incident je skrenuo pozornost na loše sigurnosne mjere i potaknuo sindikalnu borbu za prava radnika. U godinama nakon toga, prosvjedi na 8. ožujka postajali su sve češći, posebno uoči Prvog svjetskog rata, kada su žene diljem Europe zahtijevale mir i ravnopravnost. U Rusiji je prosvjed radnica 8. ožujka 1917. pokrenuo niz događaja koji su doveli do pada carske vlasti. Boljševička feministkinja Aleksandra Kolontaj nagovorila je Lenjina da taj datum postane državni praznik, što je u sovjetskoj eri služilo za obilježavanje »herojstva radnica«.

Iako je Dan žena bio službeno priznat u socijalističkim zemljama, u zapadnim zemljama tijekom 1930-ih prestao se obilježavati, dijelom zbog povezanosti s komunizmom. Tek 1960-ih feministkinje su ga ponovo uvele kao simbol borbe za prava žena. Ujedinjeni narodi počeli su obilježavati Međunarodni dan žena 1975., proglašavajući tu godinu Međunarodnom godinom žena. Dvije godine kasnije, Opća skupština UN-a pozvala je sve zemlje da 8. ožujka proglase službenim praznikom za prava žena i svjetski mir.

Međunarodni dan žena nije samo povijesni podsjetnik, već i platforma za suvremeni aktivizam. Obilježava se gospodarska, politička i društvena postignuća žena, a svake godine fokusira se na određenu temu. Danas, više od stoljeća nakon prve konferencije u Kopenhagenu, borba za jednakost i dalje traje. Osmi ožujka ostaje simbol zajedništva, snage i nade – dan kada se prepoznaju izazovi, ali i slave postignuća žena diljem svijeta.