Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 1
Sutra: 9° 9° 1
6. prosinca 2019.
Ugledni znanstvenik

Veliki razgovor s Ivanom Đikićem: 'Šutnja je najveći problem Hrvatske danas. Svi smo krivi za to'

Foto Boris Scitar / PIXSELL
Foto Boris Scitar / PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 16. studeni 2019. u 11:08 2019-11-16T11:08:09+01:00

Ima li u hrvatskoj politici dovoljno kvalitetnih ljudi? Nažalost, ne. Političke stranke nisu organizirane tako da se u njima biraju i promoviraju najbolji koji će voditi stranke, a kasnije i državu, budu odgovorni javnosti

Naš ugledni znanstvenik Ivan Đikić nedavno je i službeno primljen u Američku akademiju znanosti i umjetnosti, kao međunarodni počasni član u grupi za interdisciplinarnu znanost jer je bio podržan od tri razreda akademije. 

Hrvatska akademija, prisjetimo se, prije desetak godina nije ga htjela primiti ni kao dopisnog člana. S prof. dr. Đikićem, jednim od svjetskih autoriteta u području istraživanja tumora, razgovarali smo tijekom njegova boravka na Tajvanu, Međunarodnoj konferenciji za autofagiju, ili drugim riječima, procesu staničnog čišćenja organizma. Đikić je uoči našeg razgovora večerao s Yoshinorijem Ohsumijem, dobitnikom Nobelove nagrade za medicinu 2016. upravo iz tog područja. Evo što nam je rekao o svom dojmu o primanju u Američku akademiju znanosti, zajedno s još 200 novih članova.

– Cijela ceremonija trajala je dva dana. Svečano primanje sastoji se od čitanja glavnih znanstvenih postignuća, te službenog potpisa u knjigu gdje se nalaze potpisi svih dosadašnjih članova Akademije. Tim činom prihvaćamo obaveze akademije, njihovu povelju i postajemo punopravni članovi. Cijela dva dana ispunjena su vrhunskim predavanjima, razgovorima, uspostavljenjem suradnje na projektima, upoznavanjem novih članova Akademije i starih članova koji sudjeluju na tim danima proslave. To je bio jedan od vrhunskih intelektualnih događaja u mom životu, bio sam posebno ponosan da sam u relativnoj ranoj fazi karijere doživio nešto tako posebno. Nakon svega jako sam motiviran za daljnji znanstveni rad, te sam počašćen da sam mogao sudjelovati zajedno sa svojom obitelji na toj ceremoniji.

Počasni član

Čemu konkretno možete zahvaliti taj izbor?

– Izabran sam na temelju svog znanstvenog rada na istraživanju životnih procesa u stanici, te mehanizama razvoja tumorskih oboljenja. U nominaciji je naglašeno da je moj znanstveni opus doprinio razumijevanju uklanjanja opasnih proteina i organela unutar stanice koristeći ubikvitin-proteasom i autofagiju kao dva mehanizma čišćenja naših stanica. Osim toga, posebno je da su ta otkrića unaprijedila razumijevanje postanka raznih bolesti poput tumorskih oboljenja, infekcija i neurodegenerativnih bolesti. Budući da ne živim u SAD-u, izabran sam za međunarodnog počasnog člana Američke akademije. Zanimljivo je da je moj znanstveni rad prepoznat od strane više od jednog razreda Akademije, te stoga pripadam u novo formirani razred: interdisciplinarne znanosti.

S druge strane, HAZU vas nikad nije primila u svoje redove. Kakav je vaš odnos prema tome?

– Nepotrebna je javna rasprava o članstvu u HAZU-u. Bivše događaje ostavimo u prošlosti i okrenimo se budućnosti u kojoj na svako priznanje trebamo gledati pozitivno. Velika je čast kao državljanina Hrvatske ali i kao studenta Zagrebačkog Sveučilišta da sam izabran u Akademiju znanosti u SAD-u i na to bih se htio fokusirati u ovom intervjuu. To je bila ogromna promocija i naše države i mog Sveučilišta na kojem sam studirao medicinu i doktorirao.

Zašto se kod nas manje cijene naši znanstvenici nego što je to slučaj izvan granica Hrvatske?

– O tome kako se cijene znanstvenici i stručnjaci u Hrvatskoj treba se javno raspravljati i činiti sve da se situacija unaprijedi jer danas nije pozitivna. Poznato je mnogima, a posebno roditeljima u Hrvatskoj čija djeca nakon završetka fakulteta ili doktorata puni elana i optimizma žele raditi i iskazati svoje znanje. No stvarnost je takva da mladi talentirani stručnjaci često ne mogu iskazati svoje znanje, ne dobivaju slobodu ili šansu za napredak ili su ponekad i aktivno priječeni u napredovanju na uštrb onih koji marljivo treniraju poslušnost i šutnju, a ne kvalitetan rad. U sustavu znanosti i obrazovanja nedostaje poštivanje propisanih načela, te promocija najuspješnijih i najsposobnijih kandidata. To se posebno dobro vidi kod izbora profesora, znanstvenika u napredovanju, o ćemo smo već razgovarali i u vašim novinama. Mislim da je transparentni, odgovorni i kvalitetni izbor znanstvenika tema o kojoj se treba javno govoriti, educirati mlade generacije. Treba unaprijediti takav način komunikacije radi mladih koji moraju dobiti svoju šansu da iskažu svoje talente i svoje vrijednosti.

Prijateljski odnos

Vama se u Hrvatskoj zapravo zamjerala vaša iskrenost i kritičnost. Nisu li to vrline koje bi trebale krasiti znanstvenike?

– Ljudi u Hrvatskoj cijene moju iskrenost, znanje i kritičnost što osobno svjedočim svaki put kad dolazim u Hrvatsku. Osim toga za svoj javni rad dobio sam brojna priznanja od manjih mjesta, gradova, županija, brojnih civilnih udruge sve do najviših civilnih odlikovanja Republike Hrvatske poput Ordena kneza Branimira s ogrlicom koju sam primio od predsjednika RH za osobite zasluge stečene promicanjem međunarodnog položaja i ugleda RH i njezina odnosa s drugim državama. U svom javnom djelovanju ne želim se osvrtati niti podilaziti političarima ili lokalnim moćnicima koji se bore za svoje pozicije i beneficije. Sve što sam do sada radio u Hrvatskoj na moju sreću dobro je rezoniralo s mišljenjem većine građana i s potrebama mladih u Hrvatskoj

Hoćete li i kako obnoviti veze sa Sveučilištem u Splitu? Nakon što ste ga napustili, promjena rektora rezultirala je počasnim doktoratom.. 

– Vrlo rado bih ponovo surađivao sa Splitskim Sveučilištem jer sam uživao u svakom provedenom danu rada s kolegama i studentima u Splitu. Postoji i vrlo pozitivna atmosfera i želja kolega na Medicinskom fakultetu ali i samog rektora Ljutica da unaprijedimo nasu suradnju. Primjerice, ove godine je pokrenuta inicijativa da mi se dodijeli počasni doktorat Sveučilišta u Splitu. To priznanje sam primio s velikim poštovanjem prema ustanovi u kojoj sam radio 15 godina, i prema kolegama, studentima i građanima Splita s kojima gajim duboki prijateljski odnos. Čim budem smanjio obaveze u SAD-u, pokušat ću ponovno pomoći kolegama u Splitu kao znanstvenik. Moja je velika želja da to ostvarimo.

To bi značilo rad s mladim znanstvenicima?

– Da, više znanstveni rad na istraživanju tumora. Poziciju profesora medicinskog fakulteta napustio sam zbog nekorektnih riječi bivšeg rektora Anđelinovića i za mene je ta priča završena. U borbi za prava sveučilišnih profesora na njihov dignitet znanost je s vremenom nadvladala politiku. Sadašnji rektora Ljutić i vodstvo Sveučilišta vrednuje drukčiji standarde što otvara vrata uspostavljanju novih profesionalnih odnosa.

Split ispred Zagreba

Sveučilište u Zagrebu upravo je obilježilo 350 godina postojanja.

Foto Boris Scitar PIXSELL

– Želio bih čestitati svim članovima Sveučilišta, od studenata, asistenata, docenata i profesora, te svima koji rade na Sveučilištu na toj velikoj obljetnici. Čestitam i svim bivšim studentima sveučilišta koji su promovirali vrijednosti sveučilišta u svom radu u domovini ili inozemstvu. To je veliki jubilej, trebamo svi biti ponosni na ono što je ostvareno u Zagrebu, na bivše studente koji su tu školovani. U toj svečanoj noti želio bih se i osobno još jednom zahvaliti svim svojim profesorima na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

No Zagrebačko sveučilište je godinama plasirano nisko na ljestvicama najboljih sveučilišta, povremeno s njih i ispadne, a uz vodstvo Sveučilišta istodobno se u akademskoj javnosti vežu brojne kontroverze, samovolja, nezakonite odluke…..

Frankfurtski institut za istraživanje tumora

Čime se trenutno bavite, što je s projektom Frankfurtskog instituta za rak?

– Franfurtski institut za istraživanje tumora počeo je radom u siječnju. Još uvijek je virtualni, zgrada je u procesu arhitektonskih priprema, bit će izgrađena do 2023. Ovo je početak dugogodišnjeg ulaganja u te projekte u Frankfurtu. 
Što se znanstvenih tema tiče, za 10-tak dana izlazi nam novi rad u kojem smo otkrili kako bakterije kad uđu u ljudske stanice kontroliraju životne procese naših organela. Organele poput mitohondrija su jako važne jer stvaraju energiju, prenose ione. Zanimljivo je da bakterije prikrivaju brojne nove kemijske reakcije kojima je zajedničko da se često transferiraju na patologiju i patogenezu tumora. Danas možemo puno naučiti od bakterija, o tajnama tih molekularnih mehanizama pomoću kojih one kontroliraju životne procese u ljudskim stanicama.

Što se tiče problema na Sveučilištu, o njima se treba javno raspravljati, te vlastitim angažmanom boriti se za progresivne promjene u njihovom radu. Za akademske građane je najvažnije da imaju dovoljno vremena posvetiti se svom radu direktno s mladim studenima, a njihov kvalitetan rad treba i adekvatno honorirati. A što se tiče pisanja u medijima o rektoru i vodstvu Sveučilišta čini mi se da se oni previše ne obaziru i očigledno ne mijenjaju. Postoji velik interes kod studenata, njihovih roditelja i kod građana za promjene i napredak samog Sveučilišta. No većina tih dobronamjernih inicijativa je blokirana od ljudi koji bi te promjene trebali sprovesti, a to su članovi Senata, te dekani kao vodeći ljudi fakulteta, uz ministarstvo i Vladu koji financiraju sveučilište. Oni bi trebali izabrati rektora s jasnom vizijom modernog razvoja Sveučilišta. Danas Zagrebačko sveučilište gubi kvalitetu i pada sve niže na ljestvicama, u usporedbi sa sveučilištima u Bugarskoj, Rumunjskoj, Srbiji, Sloveniji… i na kraju krajeva i u Hrvatskoj. Split je pretekao Zagreb prema međunarodnim mjerilima uspješnosti. Rijeka je uspostavila kvalitetno vodstvo i vide se smjernice budućnosti sveučilišta. Želio bih upravo sada kad se slavi 350. godišnjica da se pokrenu promjene i unaprijedi situacija Zagrebačkog sveučilišta. Ono zaslužuje bolje, zbog svoje povijesti, talenata, profesora i mladih kojima moramo ponuditi uvjete da budu još bolji nego bivše generacije.

Dva su medicinska fakulteta dobila negativno mišljenje Nacionalnog vijeća za znanost, pulski i Katoličkog sveučilišta. Jesu li u Hrvatskoj novi medicinski fakulteti višak?

– Svaki fakultet ili veleučilište su dobrodošli ako su bazirani na kvalitetnim programima. Važna je njihova kvaliteta i odgovornost za ostvarivanje obrazovnih programa. No trebamo to gledati i iz druge perspektive. Fakulteti su danas male i dosta sužene ustanove. Moderno obrazovanje zahtjeva interdisciplinarnost tako da liječnici trebaju biti educirani od strane kemičara, fizičara i matematičara. Postoje li oni u izoliranim medicinskim fakultetima? Ne postoje. Takvi stručnjaci mogu sudjelovati u obrazovanju studenata medicine kroz moderna i uspješna integrirana sveučilišta. Lokalna parcijalizacija u Hrvatskoj, gdje bi svako mjesto htjelo imati svoj fakultet, a svaki bi fakultet htio biti financijski neovisan, jednostavno nije održiva. Što je više ljudi koji žele biti u rukovodećim foteljama, to se više novca troši na administraciju, a manje je ulaganja u studente, manje zajedništva, manje interdisciplinarnog rada i to nas vodi u prošlost umjesto da se okrenemo prema budućnosti.

Dakle, bolje da imamo manje fakulteta medicine?

– Puno je bolje da se fakulteti ujedine i da imamo integrirana i interdisciplinarna sveučilišta koja bolje funkcioniraju. Ozbiljna je stvar formirati fakultet medicine. To nije lako.

Novi zakon o znanosti

Štrajk u školama ušao je u peti tjedan. Jesu li profesori u pravu kad uporno hoće ravnotežu plaća u javnom sektoru? 

– Ulaganje u profesore, učitelje, pedagoge od vrtića do fakulteta, dokazano je kao najbolje ulaganje u budućnost brojnih zemalja. Položaj tih važnih profesionalaca zapostavljen je dugi niz godina u Hrvatskoj. Nakon godina frustracija, oni traže promjene i bolje prepoznavanje u društvu. U tome ih većina u Hrvatskoj, čini mi se, podržava. Pitanje je samo kako je to najbolje i najbrže napraviti. No treba znati da nije dovoljno samo povećati plaće profesorima, nego se treba promijeniti sustav rada, ocjenjivanja i izbora kvalitete, te pravednog nagrađivanja za uspješan rad. Uvođenje transparentnosti, efikasnosti i odgovornosti u javnom sektoru i ulaganjem u razvoj novih tehnologija može brzo promijeniti odnose i postaviti snažnije temelje za brzi razvoj gospodarstva.

Je li vam nelogično da se ide u reformu obrazovanja, a u proračunu se ne predvidi novac za veće plaće nastavnika?

– To nije logično. Ako želite promjene, nove metode obrazovanja, dodatni stručni rad i ulaganje u mlade koji se trebaju integrirati u taj sustav, onda je neophodno pažljivo planirati budžet ne samo za plaće nego i za dodatne troškove.

U rebalansu proračuna za 2019. smanjene su stavke za obrazovanje i znanost. Kakva je poruka takvog poteza?

– Hrvatskoj je neophodan novi zakon o znanosti i to je puno važnije nego ovogodišnji budžet. Hrvatski znanstveni sustav treba ozbiljnu unutarnju reorganizaciju da bi se redefinirali odnosi u znanosti na temelju međunarodnih recenzija, kvalitete, mobilnosti, uključivosti mladih i žena i njihova napredovanja. Ne treba posebno govoriti da smanjenjem ulaganja u znanost, Hrvatska šalje poruku i Europskoj zajednici gdje postoje određeni kriteriji koji se temelje na iskustvima uspješnih zemalja. Primjerice, u Njemačkoj je još prije 15 godina donesena odluka da se svake godine ulaganje u znanost poveća u prosjeku tri posto. Zato u Njemačku danas dolaze najbolji znanstvenici svijeta, u budžetu ima dovoljno novca za one koji su dobri. Želio bih stoga da se i u Hrvatskoj političari slože o dugoročnom ulaganju u znanost i obrazovanje, što će dovesti do novih otkrića, patenata, tehnološkog napretka i uspješnijeg gospodarstva.

Učiti od boljih

Upravo to Hrvatskoj nedostaje….

– Vjerujem da bi Hrvatska trebala učiti od uspješnih zemalja. Dovoljno je primijeniti kriterije koje su te zemlje usavršile do takve razine da je užitak u njima živjeti i raditi. U tim zemljama se cijeni rad i znanje. Mnogi mladi u Hrvatskoj žale se da se njihova znanje, talenti i diplome ne cijene dovoljno. Vani dobivaju posao odmah, kao visokoškolovani ljudi.

Tko je glavni i odgovorni krivac za takvo stanje? Vlada?

– Ne. Glavni i odgovorni krivac smo svi mi građani Hrvatske koji smo prihvatili takvo stanje i ne želimo svojim radom i javnim zalaganjem izboriti se za društvo koje zaslužujemo. U stranim zemljama radimo i prihvaćamo druge standarde. Zašto nešto takvo ne izboriti i u svojoj domovini. Šutnja i gledanje vlastitih interesa, a ne šireg društvenog interesa, odgovornosti da napravimo nešto za društvo, da izaberemo najbolje kako bi nam bilo svima bolje: u tome leži najveći problem Hrvatske. Ljudi šute i prepuštaju javni prostor političarima koji se prepiru i malo rade. Više od 25 godina imamo demokratsku slobodnu Hrvatsku, ali ja ne vidim da se odnos političara na vodećim javnim funkcijama i građana koji su ih izabrali i kojima oni odgovaraju, značajno unaprijedio.

Jeste li aktivni birač, hoćete li izaći na predsjedničke izbore?

– Jesam. Svaki put kad sam mogao, glasovao sam. Momentalno ne znam kad će biti izbori, ali probat ću glasovati i obaviti svoju dužnost.

Kvaliteta programa

Koje su to vrijednosti koje honorirate na izborima?

Dinamičan twitter

Više ne pišete blog koji ste pokrenuli 2016.?

– Nemam dovoljno vremena za blog. Sad sam aktivniji na Twitteru kojeg koristim kao profesionalni medij gdje stručna i znanstvena komunikacija s kolegama postaje puno dinamičnija. Na Twitteru mogu pronaći odlične radovi iz raznih područja, pročitati misli koje su mi važne, upoznati se s novim ljudima i saznati što se prezentira na konferencijama… Twitterom kao medijem za stručno fokusirane ljude može se izvrsno komunicirati.

Meni je glavna stvar kod javnih funkcija odgovornost, transparentnost i kvaliteta programa koji nude. Političari također moraju biti transparentni u svom rade i podložni kritici. Takvim ću kandidatima dati svoj glas. U Hrvatskoj se javna kritika ne prihvaća, a trebala bi se. Prema političarima za koje sam glasovao najkritičniji sam javno jer od njih zahtjevam puno više nego od onih za koje nisam glasovao. Neću govoriti imena, ali par puta se dogodilo da sam političarima dao do znanja da ću im biti najglasniji kritičar u javnosti i rijetki su to prihvatili kao vrijednost.

Ima li u hrvatskoj politici dovoljno kvalitetnih ljudi?

– Nažalost, ne. Političke stranke nisu organizirane tako da se u njima biraju i promoviraju najbolji koji će voditi stranke, a kasnije i državu, budu odgovorni javnosti.

Kvalitetni su onda apolitični?

– Ne, to je kriva percepcija u javnosti. Politika je struka za koju treba dobro obrazovanje, političko iskustvo, ali i talent za taj posao te osjećaj odgovornosti prema javnom dobru i ljudima. Ako je netko stručan sudac, gospodarstvenik, znanstvenik ili sportaš ne mora automatski biti dobar političar. No ako ste talentirani za politiku možete uz dodatno obrazovanje postati dobar političar iz bilo koje struke. Primjerice, Angela Merkel bila je znanstvenica, a danas je dokazana kao jedna od najkvalitenijih politicarki u Europi. Njezina dugogodišnja odgovornost prema njemačkom društvu i gospodarstvu je očigledna na mnogim primjerima.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.