Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 10° 6
Sutra: 10° 10° 6
8. prosinca 2019.
Poznato TV lice

Boris Mišević o novom članu obitelji: 'Htjeli smo javno progovoriti o usvajanju djeteta'

Boris Mišević / Foto: D. JELINEK
Boris Mišević / Foto: D. JELINEK
Autor:
Objavljeno: 29. srpanj 2019. u 7:47 2019-07-29T07:47:30+02:00

Htjeli smo javno progovoriti o usvajanju djeteta jer o tome  rijetko tko javno govori. Htjeli smo  osvijestiti društvo da je ovo tema o kojoj se može javno govoriti i može se govoriti na pozitivan način. Mi se veselimo tome

Emisija Potraga odnedavno ima i prezentera Borisa Miševića, no nije to dakako jedini povod ovom razgovoru. Mišević je i novinar »terenac«, reporter, baš kao što je čovjek koji se nije libio sa svojom suprugom izaći javno s podatkom da su krenuli u postupak usvajanja djeteta ne bi li pomogao tako i drugima na tom dugom i plemenitom putu.

Eto vas u »Potrazi« kao prezentera. Drago mi je vidjeti da se ne sramite pokazati emociju kad priča to zaslužuje. Format je to koji se itekako etablirao. Koja je tajna uspjeha Potrage?

– Tajna je u činjenici da je rade sjajni reporteri i istraživači, ali i u činjenici da se išlo u promjene koje su gledatelji, očito, jako dobro primili. Od samog početak »Potraga« je sjajna, to uopće nije sporno, ali mislim da se ključan trenutak dogodio kada je za urednika došao Josip Antolić koji radi brutalnu, kiruršku, pravu novinarsku selekciju priča. Idu samo jake i novinarski održive priče, priče u kojima se ljudima pomaže i koje ljudi mogu prepoznati. Dugo sam razmišljao da li da idem u Potragu ili ne, jer reporter sam i reporter ću i ostati. Volim teren, volim akciju, volim novinarstvo, a u Potrazi ne sudjelujem kao novinar. No, upustio sam se u to upravo zato što sam vjerovao da će sadržaj koji ću prezentirati biti jak, istraživački i da će te priče imati težinu. I imaju je. Ono što dajem Potrazi je jedna doza dramaturgije. Tom homogenizacijom s Newsom, s prezentacijom u živo, želimo dati gledateljima cijeli novi paket kojeg su i zaslužili. Ja sam tu novinar koji najavljuje dobre priče.
Isti posao – drukčiji pristup

Meni se čini da to je to reportersko iskustvo dobro došlo u prezentaciji.

– Mislim da je. Mislim da svaki pravi reporter mora biti i dobar studijski voditelj i da svaki studijski voditelj u TV novinarstvu mora biti dobar reporter. Primjer su SKY News, brojne televizijske kuće koje svoje reportere šalju po svijetu u ratne zone, da bi nakon toga ti ljudi vodili vijesti. Sve je to isti posao. Pravi, rasni TV igrač, novinar, reporter trebao bi znati odraditi i jedno i drugo. Ivan Vrdoljak je najbolji primjer, Ivan Vrdoljak se dokazao na terenu i dokazao se u studiju.To bi trebalo biti isto, ali su izvedbeno to drugačije priče. Totalno je druga energija, drugi nastup, a opet isti je posao. U to smislu meni je izazov. Kad staneš u studio i kad kreneš ti u tih minut i pol nemaš pravo na grešku. Moraš ih odraditi besprijekorno. Ali, nastojim i u »Potrazi« biti opušten kad tema dozvoljava. Pričao sam ja u potrazi kao robot, pjevao Oliverove pjesme, radio svašta u dijelu najave samo zato da pokažem da se i na opušten način može pristupiti ozbiljnoj temi.

Što nam govori činjenica da ovom narodu treba i Potraga RTL- a i Provjereno Nove TV, što to govori o ovom našem društvu?

– Činjenica je da ima puno više tema nego što ih mi možemo obradit. Društvo je u takvom padu u smislu moralnih i etičkih normi da je potrebno još deset ovakvih emisija, ako će im pristup biti normalan i objektivan da ljude, institucije i političare osvijesti koji su to problemi. Ne možemo možda puno, ali nekada i možemo. Često ističemo kada uspijemo nešto promijeniti, ne da bi se hvalili nego da bi pokazali da se može. Može se ako se nekog pogurne, može se dovesti struju čovjeku koji je nije imao 22 godine. Ljude u Hrvatskoj očiti treba stisnuti da nešto naprave. Ako je to tako onda ih stišćemo.

Iz formata u format

Kažu, međutim istraživanja da ima svijeta koji bi samo dobre vijesti, onih uvjerenih kako silom novinari promiču loše.

– Ako je dosita tako to je žalosno. Ne plasiraju novinari samo loše vijesti, novinari obrađuju teme koje se događaju. Nismo mi kreatori vijesti, već se događaji događaju a mi ih pratimo po novinarskom kriteriju važnosti. Jaka priča je jaka priča i ona može biti pozitivna ili negativna.

Pamtimo vas kao čovjeka koji je pratio ekonomiju, gospodarstvo.

– Ja i moji urednici na RTL-u došli smo do trenutka kada smo zaključili da sama svoju dionicu s ekonomijom odradio. Dobio sam nagradu tjednika Lider koja je to moje bavljenje ekonomijom zaokružila. Nakon toga idem na teren! Ja sam reporter koji prati breaking news, koji ide tamo gdje je frka. I ja to obožavam. Naravno da nećemo ostaviti sa strane to što sam stvorio kao ekonomski novinar i naravno da nekad pokrivam ekonomske teme, ali moj glavni posao je reporterski. Kad je frka, kad je drama ide se na teren i javlja uživo. To je ono što je, uz Potragu, moj glavni posao na RTL-u. Jedan tjedan radim Potragu, jedan na terenu. Mislim da nitko nema takav raspored. A isto tako sam siguran nema nitko toliku kilometražu kao ja. S tim se volim pohvaliti.

Teren me vuče

Kako to onda izgleda kad se nešto dogodi, sjednete u auto i idete?

– Ne računajući avionske letove, prošle sam godina sigurno prošao 50.000 kilometara automobilom. Izgleda to tako da dođem doma s posla u devet, sjednem sa suprugom večerati, zove Ana Bulić i kaže da je eksplodirala rafinerija u Bosanskom brodu. I onda sjednem u auto, nekada sam nekad sa snimateljem, i idem na teren. Ja to volim. Za mene je to nešto neopisivo i neponovljivo, pogotovo kad odradimo dobar posao. Taj se osjećaj ispunjenosti ne može zamijeniti ničim. Naravno, treba u svem tom biti s obje noge na zemlji. U tim trenutcima uzbuđenosti treba biti miran i objektivan u komunikaciji.

USVAJANJE DJETETA JE VELIKO ZADOVOLJSTVO

Vaša supruga i vi krenuli ste u postupak usvajanja djeteta. Štoviše Facebook statusom ste o tome na neki način i informirali javnost. Priča je dobra, lijepa, no koji su vas motivi vodili da s njom izađete van?

– Htjeli smo javno progovoriti o nečem o čemu rijetko tko javno govori. Htjeli smo demistificirati proces i postupak kroz koji će proći mnogi, dati im informaciju i pokušati ih ohrabriti. Htjeli smo i ukazati na određene okolnosti u tom procesu koje možda i nisu idealne. Ono što smo u stvari htjeli je osvijestiti društvo da je ovo tema o kojoj se može javno govoriti i može se govoriti na pozitivan način. Mi se veselimo tome, a ono što nas je pozitivno iznenadilo je na stotine komentara ljudi koje uopće ne poznajemo i koji su nas podržali. Uradili smo to zbog općedruštvene koristi, zbog slanja pozitivne informacije i pozitivne energije za one koji također žele ući u taj proces.

Tek ste na početku dugog puta, no je li vas već sada nešto iznenadilo?

– Iznenadila nas je brzina tog inicijalnog dijela procesa. Administrativno je zahtjevan, birokratski kompleksan, ali prošlo je sve brže nego smo očekivali, za dva i pol mjeseca. Mi smo tek završili obradu i vidjet ćemo koliko će nam trebati da dobijemo dijete. Vjerujemo da će to biti u razumnom, normalnom roku i da će biti sve ok. Ja sam uvijek pozitivan i vjerujem da cijeli sustav radi na dobrobit djece. Kad kažem sustav mislim i na Centar za socijalnu skrbi, na ljude u dječjim domovima i na nas posvojitelje.

Što se najviše pamti? Koji teren?

– Split, požar 2017. godine, Split, Žrnovnica, Mejaši. To su tereni koji se pamti makar je bilo i poplava, eksplozija... Skoro smo poginuli, bježali od vatre. Mislili smo u jednom trenu da smo okruženi vatrom. Na kraju smo dobro odradili posao, sve su ga ekipe dobro odradile, RTL posebno.

Adrenalinski čovjet

Znači uvijek reporter

– Teren mene vuče. Imama uvijek dvije torbe spremne na poslu za tri dana puta i boravka. Svi pitaju što će mi torba. Ako završim hitno negdje da imam sve čisto.

Adrenalinski ste čovjek?

– Jesam, ja sam adrenalinski čovjek, ali ne za adrenalinske parkove. Da nisam novinar vjerojatno bi bio policajac, ili član HGSS. Ne da volim adrenalin, ja volim terenski rad.

ZDRAV ŽIVOT – HOBI I PSIHOTERAPIJA

Stalno dvojim da li krenut u tom pravcu, ali evo hoću. Zgodan ste čovjek, u sjajnoj fizičkoj spremi, štoviše čujem da vas i »Mišićević« neki zovu. Rijetko muškarcima u televizijskom poslu spominjemo fizički izgled, dok su žene stalno tu na tapetu. Smeta li vas spomen vaših mišića?

– Ne razmišljam o tome, stvarno ne razmišljam. Netko može hvaliti, netko kritizirati, a ja mislim da to uopće nije dio mog posla. No, ne bježim od takvog pitanja. Živim, koliko god mogu, zdravo, treniram, plivam, trčim, idem u teretanu, na boks. To je za mene psihoterapija, moj hobi i moja ljubav.

No, je li vam fizički izgled donio što dobra u smislu karijere?

– Ne vjerujem da mi je donio išta, ne vjerujem u to. Ako sam išta postigao vjerujem da sam to postigao svojim pristupom i svojim objektivnim i nepristranim, fer odnosom prema svima.

Pratite li što se događa s televizijskim poslom u svjetskim okvirima, koja je budućnost ovoga posla?

– Tehnologija, interaktivne mogućnosti prezentacije su brutalne! Idu do neslućenih razmjera. I to je ono što gledatelji mogu očekivati u sljedećih 20 godina; atraktivnu prezentaciju vijesti u cilju bolje informiranosti. Samo valja paziti da se ne pretjera. Jako se veselim tehnološkoj revoluciji koja je sve intenzivnija u smislu onoga što možemo u poslu koristiti, ali mora se naći mjera. Mjera je sve.

Vi je, čini se po onom što gledamo, imate.

– Svi moramo biti s obje noge na zemlji, a često se dogodi da ljude koji rade na televiziji ponese, prebaci. Iz minute u minutu, iz sekunde u sekundu nastojim držati sam sebe na zemlji. Nisam bitan ja, bitan je posao. Hvala vam ako mislite da imam mjeru. Mislim da me zato, nadam se je tako, poštuju svi političari u Hrvatskoj jer znaju da će od mene dobiti fer pristup. Znaju da ih neću štedjeti kad ih treba stiskati, baš kao što ću istaknuti ako je nešto dobro. Objektivnost je ključna, a ona se u našem poslu, pogotovo u zadnje vrijeme, gubi. I to me smeta, jako.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.