Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 10° 1
Sutra: 10° 10° 1
22. studenoga 2019.
Ispis članka: BRANKO MIJIĆ Kolinda poput Brunhilde - Novi List

NoviList.hr

BRANKO MIJIĆ Kolinda poput Brunhilde

Uvodnik

6. kolovoz 2019 17:15

Napisao: Branko Mijić

Je li nekome barem neugodno dok liferuje besmislice o tome kako se hrvatski interesi brane u Afganistanu?

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Najradije bih uhvatila pušku i otišla na bojište, ali shvaćala sam da nije stvar samo u mecima i u suočavanju s onima koji su ispred vas, neće valjda ovoga puta Kolinda Grabar-Kitarović demantirati samu sebe nakon što je u svome »vatrenom govoru« na kninskoj tvrđavi priznala svoju golemu frustraciju što nije sudjelovala u »Oluji«.

Budući da nas je predsjednica već nekoliko puta uvjerila da s njezinim izjavama treba postupati oprezno i pomno iščitavati mogućnost dvostrukih konotacija sadržaja, bespridržajno to treba, kao i u prethodnim slučajevima, i ovoga puta učiniti.

Sričući slog po slog u pokušaju poniranja u dubinu njezine prije 24 godine povrijeđene duše, sa zabrinutošću smo se mogli samo zapitati: Tko je to, do vraga, zabranio 27. godišnjoj mladoj ženi da se te 1995. godine uhvati puške i otputi put Like, Banije, Korduna, Dalmacije, negdje duž cijelih 630 kilometara bojišnice, ostvari sebe u svoj svojoj punini i spriječi svoju frustraciju koja je opterećuje i danas, četvrt stoljeća kasnije?

Hrabro se »outala« Kolinda Grabar-Kitarović, ustala i javno objavila svoj problem, da bi joj cijela njezina terapeutska zajednica, cijela jedna zemlja, od srca zapljeskala.

Da, baš kao i Predsjednicu, slični problemi tište i veći dio stanovništva njezine Republike, koje bi danas, samo da je to danas ono jučer od prije 24 godine, hrabro se uhvatilo puške i krenulo upomoć onima koji su eto, imali tu sreću biti među 130 tisuća onih koji su na lutriji osvojili pozivnicu za odlazak u jednu od gardijskih, domobranskih, pričuvnih ili policijskih postrojbi te se uputili u sektore Banovina, Kordun, Lika i Dalmacija kako bi neprijatelju još brže i žešće isprašili tur.

Da je kojim čudom moguće konstruirati jedan takav vremeplov u koji bi stala cijela jedna terapeutska zajednica na čelu s Kolindom Grabar-Kitarović, Hrvatska bi se danas mogla zvati sretnom zemljom zdravih ljudi u kojoj nikome, pa ni predsjednici Republike, nije potrebna psihoterapeutska pomoć zbog frustracija izazvanih nemogućnošću odlaska u rat, na bojišnicu.

No domislila se Kolinda Grabar-Kitarović svojoj nevolji, »nije stvar samo u mecima i suočavanju s onima koji su ispred vas«, ako već nije bila vojnikinja, bila je diplomatkinja.

Umjesto puške, zahvaljujući i onima koji su bili iza nje, zadužila je umjesto puške telefon i fotokopirku, te sa Zrinjevca, iz Ministarstva vanjskih poslova, otvorila paljbu iz svih raspoloživih oružja i oruđa po neprijatelju.

I zamalo, zbog prekomjernog granatiranja, završila u Haagu! Tako je, eto, zbog »Oluje« patila Kolinda Grabar-Kitarović, te Dan pobjede i domovinske zahvalnosti iskoristila kako bi unatoč svemu preživljenom i proživljenom, žaleći za puškom, pitijski najavila svoju kandidaturu za još pet godina na Pantovčaku.

Poput zločestog Grincha koji je ukrao Božić, Kolinda Grabar-Kitarović je obznanom svoje kandidature braniteljima otela blagdan. No, neka joj ga. Teško je odoljeti emocijama u Kninu, ali gdje bi drugdje Kolinda poput Brunhilde mogla probati protrčati ispod duge i postati muško nego li u rodnom mjestu Dinka Šimunovića?

I onda uhvatiti hrvatsku pušku na hrvatskom ramenu i otići u neku novu »Oluju«, koja se više ne odvija na Banovini i Kordunu, u Lici i Dalmaciji, već u nekoliko tisuća kilometara udaljenom sektoru Afganistan gdje se danas, kako kaže Kolinda Grabar-Kitarović, brani Hrvatska.

I gdje se, 24 godina nakon »Oluje«, gine u hrvatskoj odori. Muči li zbog toga nekog u Hrvatskoj savjest? Je li nekome barem neugodno dok liferuje besmislice o tome kako se hrvatski interesi brane u Afganistanu?

Ili će opet morati proći četvrt stoljeća da od nekog budućeg državnog poglavara saznamo kako ga muči grizodušje jer ovog 5. kolovoza nije uhvatio pušku i krenuo na hrvatsku bojišnicu u Kabul i Kandahar, Kundus i Baglan? Ili ćemo napokon dočekati nekoga kojem je stalo do mira a ne rata?