"Ako su obalni krajevi Hrvatske postali turističke starlete, onda je Rijeka, lučki grad radničke klase na Jadranu, grubo podcijenjena. Došlo je stoga kao iznenađenje kada je ovaj grad, čiji obris spaja habsburšku dekadenciju s dizalicama brodogradilišta, proglašen Europskom prijestolnicom kulture za 2020. godinu nad ostalim hrvatskim kandidatima poput Dubrovnika i Splita", riječi su kojima The New York Times započinje reportažu o Rijeci.

Originalnog naslova "36 sati u Rijeci" reportaža je očima američkog novinara pokrila gotovo svaki kutak grada, donoseći jedan drugi pogled na grad koji teče.

Piše da je Rijeka poznata po burnim karnevalskim slavljima i alternativnoj vibri te da je stoljećima bila transportna luka i brodogradilište. "Kombinira rimsku ostavštinu, talijanski utjecaj, austrougarsku arhitekturu i 'propadajuću' jugoslavensku industriju.

Rezultiralo je to jedinstvenim spojem znamenitosti, kuhinje i noćnog života. Uz niz događanja koja su postavljena za proslave 2020. godine koja počinju u veljači i Hilton hotela s pet zvjezdica koji se otvara sljedeće ljeto, čini se da je ova hrvatska luka spremna zamijeniti svoje dizalice za mjesto pod svijetlima reflektora".

Petak

16:30

Reportaža započinje u petak popodne i uspon stepenicama Petra Kružića prema Trsatskom kaštelu iz 13. stoljeća. Na vrhu gradine se pruža panoramski pogled na Kvarnerski zaljev, otoke i istočnu obalu istarskog poluotoka. "Ispod je Rijeka - kojom je upravljalo sedam država od Prvog svjetskog rata, prekrasna u svojoj disonanci.

Zelene kupole usred terakotinih krovova i renesansne, barokne i art noveau zgrade. Talijanske vile, prazna skladišta iz 19. stoljeća i blokovi iz komunističke ere, popunjavaju prostor između", piše NYT.

Uz izjavu arhitekta Idisa Turata: "Rijeka je uvijek imala periferno postojanje između carstava. Na neki način, to je prednost dok ponovno 'izmišljamo' grad".

18:00

Autor nas vodi natrag u centar gdje staje u pivnici Cont i pije "domaći lager". Zatim prelazi Rječinu i stiže do HNK Ivan pl. Zajca na predstavu u 19:30. Za kazalište kaže da je neo-barokna zgrada sa 650 sjedećih mjesta, izgrađena 1885. godine koja prikazuje "hrvatske i talijanske drame, balete i opere". 

21:30

"Više od dvadeset godina, Željka Fabijanić, vlasnika Konobe na kantunu, posjećuje tržnicu za dnevne namirnice. "Uzmite stol unutar konobe koja je ukrašena šarenim lokalnim platnima ili na terasi, uz kanal, da isprobate tu posvećenost.

Počnite s hladnom salatom od hobotnice, škampa i lignji. Naručite čašu Žlahtine s otoka Krka i poširanu grdobinu posluženu sa švicarskim sirom i krumpirom. Za desert, domaća štrudla od jabuke, šljive ili kruške sa šlagom. Ručak za dvoje stoji oko 450 kuna", piše NYT.

Subota

08:30 

Autor savjetuje započeti dan šetnjom Korzom, glavnim "riječkim živčanim centrom" i "pješačkim prolazom". "Posjetite bar Samovar, kafić s više od stotinu čajeva. Prođite kraj zgrade koja je sada trgovina s čokoladom, gdje je mladi Fiorello H. La Guardia služio kao američki konzultant od 194. do 1906. godine.

Zatim nastavite obalnom stranom do gradske tržnice. Istražite otvorene kioske i stolove prepune voća i povrća koje okružuju tri željezna paviljona iz 19. stoljeća gdje se prodaju meso, sirevi, svježi kruh, likeri, lješnjaci i svježa riba". 

10:00

"Tijekom Austro-Ugarske, Rijeka je izvozila sve - od šećera i papira do igraćih karata i torpeda, koji su ovdje i izumljeni. Započnite ovdje svoju potragu za modernim lokalnim dizajnom u najstarijem djelu grada - blizu ostataka rimske Tarsatice.

Unutar trgovine 'Šta Da?' pronaći ćete brendirane majice, torbe i ruksake stvorene od recikliranih biciklističkih cijevi. Zatim ćete stići u Malu galeriju Bruketa, najstariju gradsku privatnu galeriju koja je otvorena 1974. godine. Specijalizirana je u individualno rađenoj keramici - od satova, vaza i lampi do setova za objed."

Navodi i da se iza ugla nalazi Croatia in a Box koja prikazuje ručne radove (od torbi, haljina i ogrlica do sapuna) izrađenih od drveta. Objašnjava da je koncept ove trgovine sažet u njezinom imenu. "Stvorite vlastitu verziju Hrvatske u kutiji. Kombinacija naginje prema gastronomiji i uključuje maslinovo ulje, vino, kobasice, sir, tartufe i čokoladu".

12:00

Autor piše da ništa nije više lokalno od Konobe Fiume. "Ovo je vrsta restorana u kojoj ribari sjede s odvjetnicima, a lučki radnici dijele stol s političarima", zaključuje autor i dodaje da iako se služe jela srednje cijene ("poput domaće pašte sa škampima i tartufima", valja se "konzultirati pregledom svježih namirnica, zatvoriti meni i reći jednu riječ - brodet." Kaže i da, pitate li lijepo, za oko 90 kuna možete dodati i "sočne škampe".

14:00

NYT poziva na uranjanje u "eklektičnu luku" u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u renesansnoj Guvernerovoj palači. Kaže da izložbe uključuju otkrića iz brončanog doba, interaktivan model grada, prastare brodske zapise i prsluk za spašavanje s Titanika.

Zatim se uputio u "PEEK&POKE", "muzej" starih računala i informatičke tehnologije koji sadrži više od sedam tisuća "predmeta tehnološke nostalgije". Zatim slijedi Muzej moderne i suvremene umjetnosti "koja je smještena u kompleksu koji je nekada uključivao šećeranu i tvornicu duhana". 

17:30

NYT piše o započinjanju večeri u "Bardu", "jednom od prvih pravih pubova u gradu kada se otvorio 1998. godine" čiji se interijer nalik "hobitskoj kućici" nije mijenjao. Sjedeći na terasi, spominje Katedralu Sv. Vida i riječki tunel izgrađen prije Drugog svjetskog rata. 

19:30

"Krenite prema rijeci koja je nekada bila granica između Italije i Jugoslavije, između svjetskih ratova, na večeru u konobu Nebuloza. U intimnoj atmosferi s konobarima koji prakticiraju svoj zanat formalnošću starog svijeta, dok služe stolove". NYT hvali ponudu konobe koja služi "travaricu, rižoto sa škampima, palentu i crveni istarski Teran". 

23:00

"Čini se da su svi u Rijeci ili DJ ili su u bendu", kaže autor. Navodi da je za bolje razumijevanje gradske vibre potrebno napraviti krug uz rijeku i bivšu industrijsku zonu. "Započnite večer Nikšićkim pivom u kafiću Skradin, mjestu za piti u obiteljskom vlasništvu, prepunom memorabilije koja uključuje stare radije i karte od 1964. godine".

Zatim kreće u klub Tunel koji "miješa umjetničke izložbe, jazz i alternativu s lokalnim plesnim ritmom". Kraj večeri provodi u "Životu" koji "vrti elektroniku i house u disku ukrašenom velikim obiteljskim fotografijama iz Jugoslavije osamdesetih".

Nedjelja

10:00

NYT preporučuje "brunch" u bistrou "Mornar" gdje ćete pojesti "riječki doručak" uz stolove s crvenim i bijelim kockastim uzorcima na stolnjaku koje zauzimaju ljudi što su ujutro bili u kupovini na tržnici. Uz "brunch" savjetuje bijelu Malvaziju.

14:00

Reportaža nas vodi "busom broj 32" u Opatiju. "Bijeg za austro-ugarsku kraljevsku obitelj iz 19. stoljeća, opatijska rivijera zajedno usklađuje opulentnost, plaže i tradicionalnu zajednicu". Savjetuje kavu na terasi hotela Milenij i šetnju lungomareom.

Posjećuje Hrvatski muzej turizma ("s vintage razglednicima, posterima i fotografijama) te šetnju završava u "ribarskom selu Volosko". Naglašava da će se putem moći vidjeti Rijeka na drugoj strani zaljeva. "Ljudi su ovdje prihvatili mnoge kulture. Zbog toga prihvaćamo svakoga i nastavljamo biti svoji", rekao mu je riječki gradonačelnik Obersnel.