Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 15° 2n
Sutra: 15° 15° 2n
16. listopada 2019.
Pozor, ovo je javna plaža!

Zašto goli pimpek u moru i dalje šokira, a lov ribe dinamitom ne?

Nudisti na plaži u Rovinju / Foto: Roni BRMALJ
Nudisti na plaži u Rovinju / Foto: Roni BRMALJ
Objavljeno: 28. srpanj 2013. u 18:50 2013-07-28T18:50:59+02:00

Koga više briga za golaće i što oni na plaži rade. Dapače, u Rovinj bi svi oni trebali biti dobrodošli. Na Gradu je da prepozna tu turističku ekskluzivnost i da je – unovči, kazuju naši sugovornici Bruno Poropat, političar i urbanist, i Zoran Medak, vlasnik ugostiteljskog objekta

ROVINJ Prije nekih pet-šest godina zaustavili smo se barkom u doista lijepom mandraču na Unijama. Bio je to jedan uobičajen ljetni dan, koji mi se ne bi nešto posebno urezao u sjećanje da noćnu idilu nisu narušile dvije snažne detonacije. Taman negdje pred svitanje, probudile su nas eksplozije i u prvi tren nismo znali što se to događa.

Malo potom smo ispod barke vidjeli jednu gomilu mrtvih riba. Sve mi je bilo jasno i nisam mogao povjerovati da još uvijek ima onih koji love ribu dinamitom – bio sam siguran da toga ovdje nema barem već 50 godina. K tome, u pitoresknom mandraču u kojem se stisnuo poveći broj barki. Alarmirali smo ujutro policiju, ali se ispostavilo da je najbliža postaja tek u Malom Lošinju. Policija me zamolila da uzmem nekoliko uzoraka i da ih na povratku donesem u Mali Lošinj.

Nudist sam pa sam, onako po običaju, gol skočio u more po mrtvu ribu. Ma nije prošla niti minuta i već su neki počeli vrlo glasno negodovati da što se ja tu imam kupati gol. Kada sam vidio da situacija izmiče kontroli, zamolio sam neka mi iz barke dobace kupaće. I dan danas me evo šokira činjenica da se neki izbezume kada vide golo tijelo, a u isto vrijeme nisu u stanju ni glasa pustiti kada luđaci odluče dinamitom loviti ribu usred turističke sezone i sve nas pobiti, u lučici koja pritom oduševljava svojom prirodom. A o pogubnim posljedicama dinamita na život u moru sve već znamo, poučna je anegdota Bruna Poropata, političara i urbanista iz Rovinja.
 

Moral i ćudoređe

Bruno Poropat ovom svojom dogodovštinom želi, naime, ukazati da u ovoj zemlji neizmjerno volimo licemjerno pozivati na moral i ćudoređe – goli pimpek u moru zaslužuje javnu osudu, ali ne i pogibeljni dinamit. Nisu to, međutim, najnovije hrvatske navade, jer je tako u nas otkako Poropata služi sjećanje.
 

Svingersko gnijezdo

Problem s tobožnjom hordom svingera eskalirao je s idejom ruskih investitora da na početku Punte križa otvore klub, ali samo – za odrasle. Pri Trgovačkom sudu u Rijeci Rusi su tako u veljači osnovali tvrtku Tanka linija. Početkom ljeta, prema pisanju medija, trebao je s radom početi njihov bar s ležaljkama za parove s baldahinima, što je nekima bio znak da se otvara svingerski beach bar. To je očito revoltiralo Grad Rovinj i Turističku zajednicu koji su odlučili uvesti ćudoređe na plažu Punta križa. Rusima je bar zabranjen.
 

Navodno, nisu imali nijednu dozvolu za građenje, niti koncesiju na pomorsko dobro. Inspekcija je zapečatila objekt, zaustavila izgradnju i naložila rušenje. Umjesto svingerskog beach bara, sada je tamo samo gomila građevinskog materijala koji svjedoči o neuspjehu ruske investicije.
 

Bruno Poropat demantira tvrdnje da su Rusi željeli svojim barom proširiti ponudu za svingere. Također, ne slaže se s navodima da su bitnije odstupali od zakona.
 

 – Ovo je trebao biti samo još jedan običan kafić uz plažu u Rovinju, kakvih je na Punti križa barem desetak. Nema govora da se ovdje gradilo nekakvo svingersko gnijezdo. Rusi su, doduše, pogriješili u proceduri pokretanja ovog svog posla, ali ne radi se tako velikoj pogrešci zbog koje im je trebalo zaustaviti investiciju koja ne odstupa od sadržaja koje prostorni plan definira za ovu lokaciju. Ja bih na njihovom mjesto prema tome tužio Grad Rovinj za naknadu štete, poručuje Poropat.

– Još do prije pedesetak godina u Rovinju bi vam izbio veli skandal kada bi vidjeli da djevojka zavrnutih nogavica želi smočiti noge do koljena. Žene su zbog toga, da oprostite, kurvama nazivali. Pred tridesetak godina isti ovaj Grad digao se na noge onog ljeta kada su se neki na otocima oko Rovinja počeli kupati goli i kada su nastajale prve FKK plaže. I tada su stizale osude sa svih strana, a najviše iz ondašnjeg Komiteta. Ali život nezaustavljivo nameće nove trendove. Imamo tako danas istospolne brakove, a pred nekoliko godina na jednoj plaži kod Rovinja pojavili su se, je li, svingeri.

Međutim, izgleda da danas ponovo imamo nekakav komitet: gradonačelnika Rovinja koji nam sada drži lekciju o tome da je to tamo nemoralno, da se gradom širi blud i da će on to zaustaviti, pa su na toj istoj, tobože svingerskoj plaži, prije neki dan postavljene table s golemim natpisom »Pozor! Ovo je javna plaža«. Ma, čovječe, koga više briga za golaće i što oni na plaži rade. Dapače, u Rovinj bi svi oni trebali biti dobrodošli. Na Gradu je da prepozna tu turističku ekskluzivnost i da je – unovči, smatra Poropat.
 

Plaža za svingere

Kaže da je na zadnjem Gradskom vijeću pitao zbog čega Rovinj ni danas, kao ni prije desetak godina, nije odredio svoje kupališne zone koje su svugdje u svijetu uspješna gradska gospodarstva. Poropat stoga predlaže da jedna plaža bude i za svingere, kao što postoje one rezervirane za nudiste.
 

– Naplatimo im ulaz, parkiranje, suncobran, ležaljku… Zaposlimo ljude. U Rovinju je 1.100 nezaposlenih! Rovinj ima tri milijuna noćenja godišnje, a unatoč tome gradski proračun je svake godine sve manji. Naplatimo svako kupanje jedan euro, to je tri milijuna eura zarade gradskom proračunu. Pa nije to novac za baciti. Umjesto da hvatamo korak s turističkim trendovima, koji nas nemilosrdno gaze, mi ustrajemo u svojoj misiji da budemo dosadna i konzervativna država, nastavlja sipati svoje nezadovoljstvo Bruno Poropat, inače i kandidat za gradonačelnika na prošlim lokalnim izborima.
 

Bruno Poropat se, kaže nam, na plaži Punta križa kupa od djetinjstva, još dok su tamo samo rasli pomidori. Dugogodišnji je nudist i nikad na Punti križa nije doživio neku neugodnost. Napominje – ni najmanju. Međutim, sve donedavno. Jer s tablama koje su postavljene duž obale stigli su i zaštitari sa zadatkom da nadgledaju pridržavaju li se kupači onog znaka: Pozor! To jest, što ispod tog upozorenja piše. A piše ovo: »Ovo je javna plaža. Zabranjeno je svako ponašanje koje može povrijediti moralne osjećaje građana (ekshibicionizam, bludne radnje...)«
 

To je neukusno!

– Ti zaštitari, doduše, nisu verbalno neugodni. Ali prisustvo nekakvih zaštitara koji nas štite da mi ne znamo od čega i njihov običaj da nas golaće gledaju poprijeko kao da smo nešto zgriješili, izaziva među nama nelagodu. Prije svega, to je neukusno! Ima ovdje dugogodišnjih gostiju nudista koji više ne znaju što je dozvoljeno, a što nije. Ne znaju ni sami više što to točno znači vrijeđati moralne osjećaje građana: čine li to već onda kada se goli kupaju. Uglavnom, svim nam je vrlo neugodno. A tobožnji svingerski raj na koji se mislilo zapravo je zabačeni i zapušteni dio Punte križa koji je od Rovinja udaljen nekoliko kilometara.

Nazivati tu jednu malu i neuglednu plažu tamo na samom kraju Punte križa, gdje se ljudi kupaju goli, a neki eto vole i ljube u prirodi, nekakvim leglom nemorala i bluda, je suludo. Sudeći po parkiranim automobilima, ondje dolaze gosti visoke platežne moći koji na svom odmoru traže nekakav ekskluzivitet. Ako Rovinj želi biti grad s pet zvjezdica, onda mora imati i takve plaže. Ove table neće spriječiti ljude na tobože nemoralno ponašanje, ali jednako tako na njima Grad neće zaraditi novac o kojem govorim, poručuje Poropat.
 

Institucije šute

 O slučaju Punta križa pokušali smo razgovarati s gradonačelnikom Rovinja i direktoricom Turističke zajednice. Na upit upućen na gradonačelnikov službeni e-mail, Giovanni Sponza nije odgovorio. U Turističkoj zajednici pak nam je rečeno da je direktorica Odette Sapač poslovno spriječena i da će se, ako stigne, javiti, što nije učinila.

U susjednom naturističkom kampu Valalta odbili su govoriti o ovoj temi, jer »oni nemaju veze s plažom Punta križa, niti je ona na njihovoj parceli«.

Od prvih spornih »Pozor!« tabli pa tamo do takozvanog svingerskog raja ima desetak minuta vožnje po užasno prašnjavoj kaldrmi. Na tom potezu vlada posvemašnji kaos: automobili su posvuda parkirani, puno je smeća, ne zna se gdje počinju, a gdje završavaju FKK plaže, privatni vlasnici su žicama ogradili svoje posjede i plaže, raslinje nije zeleno, već neke bolesno sive boje… Nakon dva kilometra završava kaldrma iz pakla, a počinje raj za svinganje.
 

– Ma kakva najljepša plaža na Jadranu!? Ovo je najružnija plaža na svijetu: ovdje bi i koza noge polomila, kazuje nam Zoran Medak, vlasnik susjednog ugostiteljskog objekta u kojem se okupljaju svingeri s plaže Punta križa. 
 

Medakov bar okružen je jednako neprivlačnim raslinjem – on je parcelu, doduše, kultivirao koliko su mu to nadležni dozvolili – i ni po čemu se ne razlikuje od stotine drvenih kafića koji se ljeti za dan, dva slože uz plažu. Gostiju, odnosno svingera, kod Medaka u baru nema previše. Tek pokoji. Zoran Medak ih stade nabrajati – na prste dvije ruke. Predstavlja se: kaže da je bivši karatist i ne krije da se u životu svačim bavio. Govori nam da je Hrvat iz Dervente i da ga je ratni vihor 1995. godine doveo ovdje, u Rovinj. Jedno vrijeme bio je vlasnik narodnjačkog kluba, pa je novac uložio građevinu. U Rovinjskom selu izgradio je tri kuće u nizu i već tri godine ne može ni jednu prodati.
 

Propao sam načisto

Ovog ljeta odlučio je krenuti u posao sa svingerima.
 

– Propao sam načisto. Prodajem stanove za 960 eura po kvadratu, ali ne ide… Ni sam ne znam koji me vrag u građevinu tjerao, i kičmu sam polomio. Trebalo je prehraniti obitelj, pa sam lani gledao što i kako dalje. Pročulo se po Rovinju da ima ovdje ljudi. Tako sam prošlog ljeta svraćao ovamo, rovario i gledao može li se tu neki novac zaraditi. Nisu ljudi lagali, stvarno je tada bilo puno. Računao sam jedno 20 tisuća kuna prometa dnevno. Krenula je sezona solidno, ne baš kako sam računao, a vidi sada koliko je ljudi u mom kafiću. Poluprazno. Niti sjena prošloj godini. Istog dana kada su postavili ove table, ljudi su se razbježali. Slikali su table mobitelima i zakačili na fejs, govori Medak i potom se vraća svojim – precima.
 

Hrvati od stoljeća sedmog

– Moji su Hrvati od stoljeća sedmog. Otac i djed pljuvali su po onoj Jugoslaviji otkako znam za sebe. Priznajem, i ja sam s njima. Sad se zbog toga kajem – Jugoslavija je sto puta bila bolja država od ove. Neću ja sada o svom ratnom putu, ali pitam što smo mi dobili od ove naše države – da nas ugnjetavaju činovnici koji žive od našeg rada, da nas lažu pokvareni političari. U Jugoslaviji se barem znalo: »ne po Titu«, a sve je drugo moglo.

Danas mi viša ništa nije jasno, ovdje mi je svakog drugog dana barem jedna inspekcija. Vidi gdje smo, a imam fiskalnu blagajnu, uredno izdajem račune, zaposlio sam sedam sirotana iz Slavonije, svi papiri za kafić su čisti, ova parcela nije gradska već državna… Unatoč svemu tome, Grad Rovinj želi me potjerati, rade mi probleme s ugovorom, stalno nešto izmišljaju, ne valja ovo, ne valja ono… Sada su izmislili, čuj ovo, da su ovdje neke endemske vrste... Da nemam malo dijete, već bih drukčije ja s njima. Ali zbog djeteta neću da robijam. Uzeo sam, eto, odvjetnike, još oni uz svu nevolju, da me brane od pokvarenih gradskih činovnika.

Ne znam što im ovdje smeta – gosti su normalni, pristojni ljudi. Nema incidenata, svi oni govore po pet-šest stranih jezika, vole piti dobra pića… Dobri su potrošači. Gledaju svoja posla. Gospoda! Imaju oni istina neke svoje igrice na plaži, ne mogu ja to skužiti, ali to svinganje velika većina radi kod kuće, među četiri zida, govori nam Medak i nastavlja.
 

Jebem ti Thompsona!

– A dok sam vodio kafane s narodnjacima, svako malo pa se potuku. Pustiš pjesmu od onog Thompsona pa ti razvale kafanu. Dao sam sve Thompsonove pjesme izbrisati. Jebem ti Thompsona! Još uvijek se zbog narodnjaka vucaram po sudovima. Ne kažem, ima i ovdje čudaka, nastranih likova, ali gdje ih nema. Možda na plaži i ima jebuckanja, ne znam jer ne idem tamo. Ali, hajde, neka mi u Gradu Rovinju kažu na kojoj ga to plaži nema, odavde pa sve tamo do Dubrovnika.

Seksanja na javnom mjesto je svakih sto metara. Hrvati će, kaže vam, izumrijeti zbog svog jala i licemjerstva. Umjesto da je Grad, što kaže Bruno, odredio kupališne zone i ovdje naplaćuje ulaz, pa neka je deset eura, mi tjeramo goste koji hoće potrošiti. Pritom nitko ne pita onog ministra turizma kako to da je ovog ljeta gostiju dramatično manje i da je sezona podbacila. Pola je Rovinja prazno, gotovo u jednom dahu istresao je svoj gnjev Zoran Medak i poručuje da se na plažu ne spuštamo:
 

– Ljuti su dolje. Prije neki dan došao isto jedan vaš s kamerom, htjeli su ga onako sa svom opremom u more bacit'…

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.