RIJEKA - Marko Tolja prvi je samostalni koncert u karijeri održao na Trsatskoj gradini 2008. godine, a nakon poduže pauze, u četvrtak s početkom u 21.30 sati vraća se tamo gdje je sve i počelo – kako sam kaže, u najdraži grad, na najljepšu pozornicu. Ovaj svestrani pjevač i kantautor tijekom karijere održao je niz koncerata, osvojio tri Porina i nastupao s Oliverom Dragojevićem u londonskom Royal Albert Hallu, te ne prestaje oduševljavati vokalnim sposobnostima, a izvrsno plovi vodama različitih glazbenih žanrova. U pratnji proširenog benda koji broji šest članova, Marko Tolja će posjetiteljima na Trsatu prirediti pravu glazbenu poslasticu koja će biti kombinacija njegovih autorskih pjesama poput »Putujem«, »Tišina«, »Zaplesale su sjene«, ali i svjetskih evergreena. Na pozornici će mu se pridružiti i gošća – Mia Dimšić, s kojom je nedavno snimio duet »Sva blaga ovog svijeta«, što je publika ovogodišnjeg Splitskog festivala nagradila trećim mjestom.

Poznata lica

Nakon određenog izbivanja vraćate se pred publiku rodnoga grada. Imate li tremu?

– Neka pozitivna trema je uvijek prisutna prije važnih koncerata, a kad pjevam doma, onda je odgovornost i trema uvijek mrvicu veća. Ali unatoč tome, jedva čekam izaći na jednu od meni najdražih pozornica i vidjeti neka poznata lica u publici.

Koncert na Trsatskoj gradini svojevrsni je povratak na »mjesto zločina«, naime upravo ste tamo imali prvi veliki samostalni koncert u karijeri?

– Da. Gradina mi je upravo po tome posebna – 2008. sam tamo održao svoj prvi samostalni koncert u karijeri. Bio sam uvjeren da će u publici biti samo moja obitelj i frendovi jer sam tek počeo pjevati, ali na kraju je rasprodan koncert u zadnjih nekoliko dana i Rijeka se pokazala kao super »frend« i podržala početak mog puta u glazbenim vodama.

Koliko se Marko Tolja promijenio od tog koncerta do danas?

– Kao osoba to je uvijek onaj isti lik, ali kao glazbenik se dosta toga promijenilo. Sada je iza mene gotovo 14 godina karijere, nebrojni nastupi, koncerti u važnim dvoranama i iskustvo koje tada nisam imao. Ali jedna stvar je ostala ista, a to je da i dalje radim glazbu iz čiste ljubavi prema njoj i raduje me da nisam pristao na razne kompromise koji su mi se putem nudili. Zato danas mogu čista obraza izaći pred te neke iste ljude koji su došli i na taj prvi koncert.

Creme de la creme

Oduvijek ste voljeli istraživati žanrove, vaš glazbeni izričaj ne može se »strpati« tek u jednu ladicu? Volite ta istraživanja, slobodu da se glazbom izrazite onako kako vam u određenom trenutku odgovara?

– Glazba je toliko široka i lijepa da bi bilo šteta ograničiti se na jedan žanr. Volim se igrati i eksperimentirati. To me veseli i mislim da mi na taj način nikad neće dosaditi. Vodim paralelno dvije karijere: onu kantautorsku - pop izvođača, i onu jazz pjevača. Jednako me »lože« obje i super mi je da se mogu izraziti na više načina, a da nikome od publike to nije nešto čudno i zbunjujuće. Jednostavno radim ono što me u danom trenutku veseli i nastojim biti što bolji. Nekad mi uspije, nekad malo manje, ali uvijek stojim iz svega što radim.

Uvijek vas prate vrhunski glazbenici. Tko će ovog puta s vama stati na pozornicu?

– Velika je privilegija imati vrhunske muzičare na bini. Bez njih ni ja ne bih zvučao tako kako zvučim. Inspiriraju me svakim tonom i energijom. Imam sreću da me od samih početaka prate uvijek najbolji iz branše. Godinama se postava i veličina naravno mijenja i baš sam nedavno, igrom slučaja, malo promijenio postavu benda. Na Gradinu dolazim sa svojim septetom koji je sastavljen od samih instrumentalističkih zvijezda i to većinom iz našeg kraja: Ivan Popeskić, Henry Radanović, Marko Lazarić, Ivan Pešut, Antonio Geček, Marin Ferketin i Mario Bočić. Onaj koji iole prati glazbenu scenu zna da su ovi dečki »creme de la creme« i beskrajno sam zahvalan što imam takav bend.

Što će vam se naći na repertoaru?

– Ono na što je moja publika već odavno navikla: presjek mojih pjesama i neki svjetski evergreeni i jazz standardi. Moja publika je vrlo šarolika tako da će svatko pronaći nešto za sebe.

Iza vas je nekoliko albuma, i to posve različitih koncepata? Što vas u ovom trenutku glazbeno najviše raduje?

– Najviše me raduju upravo koncerti. Glazbom sam se i počeo baviti upravo zbog live nastupa. Obožavam pjevati, glazba mi je najveća ljubav, a kada još to mogu podijeliti s krcatim gledalištem, onda je moja životna misija ispunjena. U zadnje vrijeme me jako veseli i pisanje pjesama. U početku karijere se nisam bavio time, ali u zadnjih nekoliko godina me to jako ispunjava i poseban je feeling pjevati nešto što sam sam i napisao. To je onda baš iskonska emocija.

Mali metalac

Niste samo mezimac publike, i kritika vas poštuje, možete se pohvaliti s nekoliko festivalskih nagrada, a tu su i tri Porina. Nagrade su vjetar u leđa koji tjera da budete bolji, ili pak dozvoljavaju glazbeniku da se možda malo i opusti?

– Meni su nagrade svakako vjetar u leđa i velika odgovornost. Naravno, publika je uvijek prva, ali kada te i struka prepozna, onda je to dodatna vrijednost i motiv da budeš još bolji i profesionalniji. U svemu mi je jako važno da uvijek radim za dobrobit glazbe i da nešto iza mene i ostane od svega toga što snimam i radim.

Prošla je godina za vas bila obilježena brojnim lijepim i radosnim trenucima. Kako ste se snašli u ulozi supruga i oca?

– Za tu ulogu nikada ne možeš biti spreman. Ona te jednostavno zatekne, opali ti šamar i postaneš najsretniji čovjek na svijetu. Teško mi je opisati taj osjećaj jer je to nešto nadnaravno. U svakom slučaju, nešto najljepše što ti se u životu može dogoditi.

Pokazuje li sin sklonost prema glazbi? Uostalom, vaša je obitelj »puna« glazbenika?

– S obzirom na to da ima tek pet mjeseci za sada pokazuje sklonosti prema heavy metalu, slušajući njegove vokalne sposobnosti.