Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 15° 6
Sutra: 15° 15° 6
18. listopada 2019.
Goranski vidikovac

MARINKO KRMPOTIĆ Ima novca, samo što se on jednima dijeli, a drugima uskraćuje

Foto M. TIRONI/PIXSELL
Foto M. TIRONI/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 14. rujan 2019. u 21:17 2019-09-14T21:17:04+02:00

Hrvati u Bosni će dobivati puno novaca jer njihovi glasovi pri izborima donose lijep broj saborskih zastupnika. Slično je i s braniteljima te s crkvom koja će ulaganja vratiti propovijedima kroz koje će svećenici upućivati da se glasa za »naše«. Sva spomenuta »glasačka fronta« jasnog je desnog političkog usmjerenja pa je jasno da će njihovi glasovi ići ponajprije HDZ-u

Sve glasniji i brojniji zahtjevi za povećanjem plaća u nizu javnih službi praćeni su, između ostalog, čestim izjavama vladajućih kako oni razumiju te zahtjeve, ali novaca za njihovo ispunjenje – nema.

Da li je baš tako? Naivni bi možda vlasti i povjerovali da se svakog dana ne susreću s tipičnim a la Croatia paradoksom koji jasno pokazuje kako novaca – ima.

Jer, kako drugačije tumačiti pred neki dan viđenu scenu u svim dnevnicima vodećih hrvatskih televizija koje najprije izvještavaju o tome kako uposlenici u zdravstvu traže bar nekoliko postotaka višu plaću, a zatim koju minutu kasnije ide vijest iz susjedne Bosne i Hercegovine gdje je kod hrvatskog življa gostovao hrvatski premijer Plenković i za nekih 25 projekta podijelio kojih stotinjak milijunčića, dodavši kako bi trebalo puno više.

Pa će tako, između ostalog, neka BiH mjesta s većinskim hrvatskim stanovništvom dobiti, rečeno je u TV prilogu, kanalizaciju te poboljšati komunalni standard. I to je u redu. Treba pomoći kad treba i kad je moguće. Ali kako to da za BiH Hrvate novaca ima, a za domaće Hrvate nema?

Idemo dalje. Svi se slažu da je broj od pola milijuna branitelja prevelik u odnosu na stvarnost ratnih godina, a najveći dio od tih pola milijuna njih ima vrlo visoke povlaštene mirovine koje daleko nadilaze hrvatski standard.

Svaka čast ljudima koji su devedesetih doslovce bili spremni dati život za Hrvatsku i donijeli joj slobodu. No, hoće li je sada svim tim privilegijama koje neki od njih sigurno nisu zaslužili, uništiti i na prosjački štap dovesti istu tu Hrvatsku koju su pred 25 godina stvarali?

Nadalje, godišnja izdvajanja iz državnog proračuna za crkvu također se mjere stotinama milijuna kuna, iako će malo tko povjerovati da crkvi treba bilo kakva pomoć.

Također se u troznamenkastim milijunskim svotama mjere i izdvajanja za stotine zaposlenih u besprizornim i nikome potrebnim agencijama, uredima i sličnim izmišljotinama koje služe samo za uhljebljenje »naših«.

Ima novaca, ima. Samo što se on dijeli nekima, a uskraćuje drugima. Pri tome je najgore da ta raspodjela poštuje isključivo i jedino političke, a ne kriterije struke, pravednosti i poštenja.

Tako će Hrvati u Bosni dobivati puno novaca jer njihovi glasovi pri izborima donose lijep broj saborskih zastupnika. Slično je i s braniteljima te s crkvom koja će ulaganja vratiti propovijedima kroz koje će svećenici upućivati da se glasa za »naše«.

Sva spomenuta »glasačka fronta« jasnog je desnog političkog usmjerenja s naglaskom na nacionalne i kršćanske vrijednosti pa je jasno da će njihovi glasovi ići ponajprije HDZ-u. No, samo s tim glasovima ipak se ne može pobijediti. No, to za HDZ do sada i nije bio poseban problem jer su dobivali glasove i van tih desnih okvira. Bi li ove sve češće i sve brojnije pobune javnih službenika to mogle promijeniti?

Pametan čovjek bio bi oprezan, ponajviše stoga što je riječ o vrlo velikom broju uposlenih od kojih bi mnogi mogli vrlo lako nezadovoljstvo potplaćenošću i obezvrijeđivanjem njihove profesije pretpostaviti stranačkoj stezi ili političkim sklonostima. Indikativan je u tom smislu na već spomenutom prosvjednom skupu zdravstvenih radnika bio transparent na kojem je pisalo – I mi smo birači! Pametnome dosta.

Medicinske sestre, liječnici, profesori, nastavnici i policajci zaslužuju najmanje isti odnos kakav država ima prema braniteljima, crkvi i Hrvatima u susjednoj nam državi. Problem ovih profesija očigledno je u tome što pred sobom nemaju odviše istaknut pojam hrvatski.

Svi oni, od medicinske sestre do policajca, najčešće svoj posao obavljaju stručno i pošteno, ali državi nisu toliko bitni jer je ovoj i svakoj vlasti HDZ-a od bilo kakve profesije i struke bitnija ta nacionalna odrednica po kojoj nemilice tamburaju i do sada uspijevaju u gotovo svakim izborima izvojevati pobjedu.

No, to tamburanje sve će manje prolaziti kod svih spomenutih javnih službi u kojima je sve veći broj pojedinaca koji ne žele glasovati za vlast, ma koliko ona isticala svoje hrvatstvo, koja ne cijeni to što rade. Baš iz tog izvora izronio je i onaj transparent »I mi smo birači« koji tako lijepo svjedoči i o rastu političke zrelosti birača koji, izgleda, počinju shvaćati kako imaju snagu kojom mogu mijenjati stanje.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.