Nema logičnije odluke za oporbene stranke od zajedničkog izlaska na sljedeće parlamentarne izbore. Istina, u zadnjih je dvadesetak godina bilo raznih rješenja. Tako su, recimo, na izbore na kojima su prvi put pobijedile HDZ, a bilo je to 3. siječnja 2000. godine, oporbene stranke išle u dva bloka. 

Poslije je bilo raznih varijanti, ali je sve ukazivalo na to da će lakše pobijediti ako idu zajedno. Naime, iako je HDZ Andreja Plenkovića prilično oslabljen zbog nekih njegovih poteza koji se svjetonazorski nisu baš dopali velikom broju HDZ-ovih birača, on je osobno još uvijek popularan.

A javnost mu još uvijek nije prilijepila neku osobnu povezanost s korupcijskim skandalima. Iako se oporba jako trudila nakačiti mu aferu Borg, čini se da birači i dalje smatraju premijera osobom bez nekih osobnih mrlja.

Bez obzira na loš europski rezultat, za očekivati je da će HDZ, kako se budu približavali parlamentarni izbori, sve više zbijati svoje redove. A to će pak značiti da je gotovo sigurno da bi ova stranka mogla osvojiti relativnu većinu u Saboru. A to je definitivno jako značajna stvar u budućem natezanju s predsjednikom ili predsjednicom Republike oko toga tko će biti mandatar za sastavljanje sljedeće hrvatske Vlade.

Sve ove gore navedene kalkulacije ponajviše će ovisiti o ishodu izbora za predsjednika Republike koji će se održati na samom kraju ove i početkom sljedeće godine. Ako na njima pobijedi Zoran Milanović, bio bi to veliki podsticaj ujedinjavanja oporbenih lijevo liberalnih snaga.

Na valu te pobjede oporbi bi preostalo donijeti političku odluku, što bi bio relativno lagani posao, a potom se i tehnički dogovoriti oko kadrologije, što će definitivno biti puno kompliciraniji posao. Štoviše, ovaj bi problem mogao biti jedna od najvećih prepreka za stvaranje oporbenog bloka. 

Nakon što je SDP na izborima za Europski parlament izborio neupitan status najjače oporbene stranke, jasno je i tko će biti kandidat za premijera i tko će određivati ritam rada eventualne buduće koalicije i njene Vlade. Ali nije jasno po kojim bi se omjerima sastavljala lista. Recimo IDS je prije nekoliko tjedana odradio sastanak sa Zoranom Milanovićem na kojem je on od njih otvoreno zatražio podršku. 

Za očekivati je da na kraju IDS ipak Milanovića podrži, ako ništa drugo zbog toga da se izbjegne reizbor Kolinde Grabar-Kitarović ili za njih još tragičniju opciju u vidu izbora poduzetnika i pjevača Miroslava Škore. 

Ali mogli bi ovaj puta tražiti četiri sigurna mjesta. Nije još uvijek ni jasno što će napraviti GLAS, ali ova frakcija domaćih liberala neće imati kamo osim ponovo pod SDP-ove skute. Još početkom ove godine predsjednica ove stranke Anka Mrak Taritaš nije isključivala mogućnost da ona bude zajednički kandidat oporbe.

Međutim nakon što je Amsterdamska koalicija na europskim izborima jedva sklepala dovoljno glasova da osvoji jedan mandat, jasno je da je GLAS daleko od ideje da bude osnova okupljanja. Rezerve GLAS-a vjerojatno postoje i oko toga kako će Milanović tretirati eventualnu podršku koju bi mu mogli pružiti iz HNS-a.

Ni tu naravno nije kraj muka oko sastavljanja lijevo centrističkog bloka. Za očekivati je i da bi predsjednik HSS-a Krešo Beljak mogao pokazati prilično velik apetit kad je u pitanju broj izglednih mjesta koje bi na listi trebale pripasti njegovoj stranci. Iako slabiji nego ikad od uvođenja demokracije, HSS je u ovom trenutku najjači eventualni SDP-ov koalicijski partner. 

To što u anketama dobiva najviše tri do četiri posto ne bi trebalo predstavljati neki veliki problem da zeleni seljaci zatraže više od pet mandata koliko im je 2016. godine dao Milanović. 

A tek onda na red dolaze manje stranke koje će tražiti svoje mjesto pod suncem. Međutim, ako budu imali dovoljno vremena, oporbeni bi se rogovi u vreći na kraju ipak mogli dogovoriti. Naravno, lako je davati savjete iz fotelje kada nemaš odgovornost za vođenje stranke i Vlade, ali nekako se čovjek ne može oteti dojmu da su HDZ-ove šanse to manje što će biti duže vrijeme do izbora.

Možda je zaista Plenković trebao ići na izbore već ove jeseni u trenutku kada je oporba razjedinjena. Ako im zaista da još godinu dana za dogovor, oni bi se na kraju doista i mogli dogovoriti. A to za HDZ znači da će put do pobjede biti još puno teži.

Zlatko CRNČEC