Premda nam više nije dopušteno da pomažemo izbjeglicama u Sarajevu, drugdje ćemo nastaviti činiti što smatramo ispravnim - pomagati onima kojima pomoć očajnički treba. Nećemo prestati biti solidarni sa svima koji su izgubili domove, obitelji i budućnost.

Kažemo ‘zbogom’ Sarajevu, gradu koji nam je postao dom« - tako završava potresna objava kojom je nevladina organizacija »Aid Brigade« u utorak na facebooku objavila da je 22. svibnja bila prisiljena zatvoriti svoje sarajevsko utočište za izbjeglice.

Od ožujka prošle godine, tridesetak mladih dobrovoljaca iz nekoliko država, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, organizirali su se u »Aid brigade« i osigurali smještaj, hranu, odjeću, osnovne potrepštine, pravnu i psihološku pomoć za više stotina izbjeglica smještenih u Sarajevu - činili su dakle ono što nalaže arhetipski poziv ljudskosti: pomozi u nevolji.

Država im je sada to zabranila. Kako su objasnili u objavi na facebooku, »dvadesetak naoružanih pripadnika Službe za strance BiH i policije posjetili su centar naše zajednice i zahtijevali njegovo trenutačno zatvaranje.

Međunarodni volonteri koji su bili u centru odvedeni su u ured Službe za strance i protjerani iz zemlje zbog ‘remećenja mira’, ‘pomaganja migrantima i izbjeglicama’ i ‘dobrovoljnog rada s turističkom vizom’.

Ovo je tužan dan za nas, ali još tužniji za stotine izbjeglica kojima je registracija ili onemogućena, ili je moraju čekati danima, katkad bez hrane i skloništa. Snažno vjerujemo da svako ljudsko biće ima pravo na temeljna prava i nužnu pomoć«, objavili su aktivisti »Aid brigade«.

Primjer državne represije nad humanitarnim dobrovoljcima u BiH - uglavnom mladim ljudima iz više država, koje nije motiviralo baš ništa drugo osim dobre volje i temeljne ljudske solidarnosti - najnovija je ljaga na licu Europe.

Najnovija, jer nipošto nije jedina: današnja Europa naime - a o tome se malo govori i malo zna - sve više postaje mjesto represije prema onima koji su spremni zanemariti smeće rasizma i mržnje što ga nosi ovo doba, te poslušati onaj dobri glas iz dubine, glas osnovne ljudske solidarnosti i humanosti.

Protestantski pastor Norbert Valley uhićen je usred mise u Švicarskoj, i osuđen na novčanu kaznu jer je pomogao izbjeglici kojem su odbili azil. Talijanskome vatrogascu Miguelu Roldanu zbog sličnog razloga upravo prijeti zatvor u Italiji.

Prije četiri godine, 72-godišnja umirovljena francuska učiteljica Claire Marsol prevezla je 15-godišnjaka i mladu ženu iz jednoga u drugi grad, i za to zaradila policijski pretres doma, konfiskaciju osobnih predmeta, lisice na rukama i jednodnevni pritvor.

Njemački umirovljenički par koji je migrante u Grčkoj prevezao svojim brodom, osuđen je na šokantnu kaznu od 16,5 godina zatvora, koja je kasnije preinačena na 3,5 godine.

O tim je slučajevima polovinom ovog mjeseca izvijestio portal opendemocracy.org. Samo prošle godine, najmanje stotinu ljudi uhićeno je, osuđeno ili bilo pod istragom, najčešće zato što su izbjeglicama ponudili hranu, sklonište, prijevoz ili neku drugu vrstu skromne elementarne pomoći; još 22 uhićeno je a tri osuđeno, jer su se javno usprotivili deportacijama izgjeglica.

I Hrvatska, kako znamo, ima svoje primjere: 25. rujna prošle godine, na Prekršajnom sudu u Županji, osječki aktivist udruge »Are you Syrious?« Dragan Umićević osuđen je jer je, navodno, afganistanskim migrantima pomagao da ilegalno prijeđu granicu.

Na stranu čak i to što je optužba namještena: čovjek je u gluho doba noći iz Osijeka otišao na granicu, ne bi li izbjeglicama pomogao u pokušaju da u policiji predaju zahtjev za azil; policiji se uredno prijavio, ali su mu svejedno poslali prekršajnu prijavu, i to uz zahtjev za zabranom udruge »Are you Syrious’« koji, na svu sreću, sud nije prihvatio.

Nije to jedini primjer kriminalizacije solidarnosti u Hrvatskoj. Aktivistima Centra za mirovne studije zabranjeno je da izbjeglice nastave učiti hrvatski u prihvatnome centru Porin u Zagrebu, uz objašnjenje koje su sami izbjeglice opovrgli.

Hrvatski javni govor o pomaganju izbjeglicama, koji uvelike kreira policija i ministar Božinović, nepogrešivo se uklapa u ono što analitičari već dugo zovu »sekuritizacijskom paradigmom« i »opsesijom sigurnošću«: izbjeglice i oni koji su im spremni pomoći postaju neprijatelji, a snage reda bivaju proglašene herojskom branom svim tim sumnjivcima.

Riječ je, naprosto, o raspadu ljudskosti: milijune solidarnih i suosjećajnih Europljana takvi će primjeri obeshrabriti od odluke da pomognu ljudima u nevolji. Ima li novi Europski parlament, u kojem kao da se ipak sluti zebnja Europe za sebe samu, snage da spriječi to zabranjivanje dobrote? Ima li Europa snage da tim brigadama bespomoćnih pomogne da iznova postanu sposobne za pomoć?

Boris PAVELIĆ