Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 16° 4
Sutra: 16° 16° 4
19. listopada 2019.
'Ladovina

Komentar LADISLAV TOMIČIĆ Pjevajmo do zore

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 30. lipanj 2019. u 7:37 2019-06-30T07:37:15+02:00

Neumjesna novinarska pitanja pred hrvatsku javnost žele postaviti dilemu: trebamo li više plakati jer imamo ministra kokošara ili pjevati jer nam je ministrica izabrana na odgovornu dužnost u Vijeću Europe?

Premijeru Plenkoviću, jel tako da je zbilja super što je naša ministrica vanjskih i europskih poslova i potpredsjednica Vlade izabrana za glavnu tajnicu Vijeća Europe? Jel tako, gospodine premijeru, da je ovo neviđen uspjeh cijele Republike Hrvatske pa tako i svakog njezinog građanina i građanke?

Jel tako, gospodine premijeru, da bi ovo nezapamćeno dostignuće trebale slaviti i nacionalne manjine? Ima li išta ljepše za jednu zemlju i za sve njezine građane i građanke, nego kad ministrica te zemlje bude izabrana za tako važnu dužnost kao što je ova na koju je izabrana Marija Pejčinović Burić? Ovakva i slična pitanja dozvoljeno je postavljati predsjedniku Vlade u vrijeme kad hrvatska politička elita slavi izbor svoje pripadnice na mjesto glavne tajnice Vijeća Europe. Tko pitanja nema priliku postavljati, taj je dužan samo slaviti, bez fige u džepu, s poletnim ushitom i pjesmom na usnama. Muškarci da pjevaju, žene da iznesu kolače, kao onomad kad je u neboderu Petra Lukovića proradio lift.

Naravno, novinarima ništa nije sveto te se među njima našao jedan da u trenucima našeg najvećeg slavlja premijera pita za rekonstrukciju Vlade i gata sudbinu ministra kokošara Lovre Kuščevića. Andrej Plenković mu je morao odbrusiti, dati mu kako je zaslužio, oštro i beskompromisno, ali pravedno i europski: »Vidim da ste oduševljeni velikim diplomatskim uspjehom Hrvatske... »Ubitačna premijerova ironija stavila je u izgled da dotično pitaralo možda i ne voli Hrvatsku.

Zbilja, koliko dobronamjeran može biti novinar kojem veliki diplomatski uspjeh Hrvatske tako malo znači da kraj živih pitanja o fenomenalnosti cijele situacije s imenovanjem Marije Pječinović Burić za glavnu tajnicu Vijeća Europe, on postavlja mrtvo pitanje o rekonstrukciji Vlade i tipu iz Nerežišća koji se obogatio na račun kokošarenja, prenamjena zemljišta i sudskih odluka kojima mu je bračko pravosuđe oličeno u sutkinji Ivani Domić dodijelilo, odnosno omogućilo da vrlo jeftino dođe do tuđe imovine. Ta sutkinja, usput rečeno, poznata je po tome što je od 1995. do 2004. godine donijela cijeli niz presuda kojima su Bračanima i Bračankama oduzeta zemljišta vrijedna 75 milijuna kuna, zbog čega joj se još uvijek sudi.

Neumjesna novinarska pitanja pred hrvatsku javnost žele postaviti dilemu: trebamo li više plakati jer imamo ministra kokošara ili pjevati jer nam je ministrica izabrana na odgovornu dužnost u Vijeću Europe? Naravno, ako se ova dilema i stavi pred odgovornog građanina i odgovornu građanku, oni će znati da treba pjevati, iznijeti kolače, veseliti se, jer zašto plakati nad činjenicom da u gotovo svakoj lokalnoj sredini vlast čvrsto u svojim rukama drže kokošari uvijek spremni uvećati vrijednost svoje imovine, kad će glavna tajnica Vijeća Europe Marija Pejčinović Burić učiniti sve što je u ljudskoj moći da Hrvatska bude prepoznata kao njezina domovina. Ako vam sutra hrvatsko pravosuđe otme komad djedovine, tako što će vas izvjesiti na oglasnu ploču suda a da o tome nemate pojma, ako taj isti komad vaše djedovine završi u rukama kakvog lokalnog političkog moćnika, vi se samo sjetite da je Marija Pejčinović Burić glavna tajnica Vijeća Europe i bit će vam puno lakše.

Da treba pjevati i samo pjevati, daju do znanja i premijer i njegova stranka. Predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić, primjerice, jučer je ustvrdio da SDP neće uspjeti u opozivu ministra uprave Kuščevića, bez obzira koje razloge za smjenu iz oporbe naveli. Stranka je stala iza svog visokog dužnosnika i tako pokazala da se bogaćenje kakvo je prakticirao smatra posve prihvatljivim, dok nas u isto vrijeme njezini čelni ljudi pozivaju na državotvorni ushit zbog velikog uspjeha hrvatske diplomacije.

Avaj, poslovičnim mrgudima, nikad zadovoljnima hrvatskom građaninu i hrvatskoj građanki, čini se, nije do pjesme. Ako i pristanemo na to da je uspjeh Marije Pejčinović Burić povijesni uspjeh Hrvatske, kako da se postavimo prema uspjesima lokalnih političkih moćnika, koji prenamjenjuju zemljišta u korist svog materijalnog probitka i kokošare na sve načine da bi podebljali svoj račun na banci? Da i njihov uspjeh popratimo pjesmom? Pa da, može, to bi bilo domoljubno i u skladu s očekivanjima »stožerne stranke hrvatskog naroda«.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.