Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 2° 1
Sutra: 2° 2° 1
12. prosinca 2019.
Politički skalpel

kolumna DRAŽEN CIGLENEČKI Plenkoviću je preostao samo Bernardić

Snimio Denis LOVROVIĆ
Snimio Denis LOVROVIĆ
Autor:
Objavljeno: 28. svibanj 2019. u 21:04 2019-05-28T21:04:43+02:00

Suverenisti, desničari, kako god da ih nazovemo, sigurno ne bi odbili Plenkovićev poziv da mu pomognu u sklapanju parlamentarne većine. No, tražili bi od Plenkovića odustanak od europskog manistreama, na kojem je on toliko inzistirao. Je li Plenković spreman čak i na takvu političku koncesiju? Nekako se čini da je njegov savez s Davorom Bernardićem ipak realniji

SDP je na izborima za Europski parlament dobio bijednih 18,7 posto glasova, a njihov predsjednik Davor Bernardić plakao je od sreće?! Ali, čak ni to nije najintrigantniji detalj vezan za nedjeljne izbore. Bizarna proslava u SDP-u, koja sjajno ilustrira na kako je niske grane pala ta stranka, zasjenjena je HDZ-ovim izbornim potopom. Bilo je jasnih naznaka da premijer Andrej Plenković nije u stanju držati na okupu sve birače HDZ-a, makar su oni gotovo mazohistički lojalni, ali ovih 22,7 posto ipak djeluje šokantno.

HDZ je postao sasvim obična politička stranka i nema se više pravo predstavljati kao nekakav svenacionalan, mitski pokret za očuvanje hrvatske države. Stvar je to prošlosti. Zato je, naravno, glavno pitanje što će Plenković učiniti. Krajnje to otrcano zvuči, ali sada su doista sve opcije otvorene, niti jednu se ne smije unaprijed otpisati. Tako više uopće nije nemoguće zamisliti da se Plenković naprosto preda i ode u Europsku komisiju. Odluka je to koja ovisi isključivo o njemu, a s obzirom da bi u Komisiju ušao s pozicije premijera, možda bi mu u njoj pripalo i mjesto potpredsjednika.

»Idem u Bruxelles braniti hrvatske interese, procijenio sam da je danas to najvažnije«, mogao bi Plenković opravdati svoj bijeg u inozemstvo nakon sramotnog rezultata na europskim izborima. On je, istina, dosad otklanjao tu mogućnost, ali to je bilo prije nego što je njegova vizija HDZ-a krahirala.U slučaju da ipak ne napusti zemlju, Plenković će vrlo brzo morati krenuti u borbu za vraćanje dijela birača čije je povjerenje izgubio, jer do izbora za Sabor samo je godina i pol dana.

Što u tom kontekstu Plenković može napraviti? Pa, recimo, temeljito rekonstruirati Vladu i izbaciti iz nje Gabrijelu Žalac, Tomislava Tolušića, Lovru Kuščevića... Sve ministre koji zbog nečeg iritiraju građane, posebno one politički desno orijentirane.

Bio bi to licemjeran potez, jer najodgovorniji je za tih 22,7 posto upravo Plenković, ali politički lideri u teškim situacijama nerijetko pribjegavaju ovakvim manevrima. Nadalje, Plenković bi mogao svoju retoriku, kao i djelovanje, značajno prilagoditi očekivanjima i vrijednosnom sustavu desnih birača. Nije više dovoljno prigodno se sjetiti Franje Tuđmana i Domovinskog rata i obećati da će se Dan državnosti opet praznovati 30. svibnja.

No, ruku na srce, takvo što Plenkoviću jednostavno ne bi dobro stajalo, ta bi njegova iznenadna politička transformacija bila karikaturalnog karaktera. Plenković može biti samo fake desničar i to birači koje bi do parlamentarnih izbora trebao pridobiti itekako znaju.

Da HOS-ovu ploču sa »Za dom spremni« ponovno postavi u Jasenovac, vjerojatno bi ga ismijali, a ne ga zbog nagradili podrškom na izborima.Ukratko, Plenković nema potencijal za privlačenje biračkog tijela koje mu je nužno da HDZ naraste na 36,7 posto, koliko su dobili na prošlim izborima za Sabor.

To se neće dogoditi. Iz sadašnje bi perspektive već i 30 posto bio senzacionalan rezultat. Ali, 30 posto glasova, ma kako oni eventualno bili povoljno raspoređeni za HDZ, ni izbliza ne jamče Plenkoviću ostanak u Banskim dvorima. A od aktualnih koalicijskih partnera imat će neznatne koristi, Milorad Pupovac i zastupnici nacionalnih manjina premalo su Plenkoviću.

U tim bi mu se okolnostima, u slučaju da želi nastaviti obnašati premijersku dužnost, nametnule samo dvije solucije, postizborna suradnja sa SDP-om ili, pak, formiranje Vlade s desničarskim blokom, koji bi, ako se Ruža Tomašić i Bruna Esih pomire, mogao dogurati i do desetak mandata u Saboru. Potonji je model, neuspješno, iskušan u Austriji, u kojoj su se narodnjaci Sebastiana Kurza udružili s nacionalističkom slobodarskom strankom.

Ruža Tomašić je već s Plenkovićem 2014. bila na listi za Europski parlament, a Bruna Esih je u Saboru zahvaljujući HDZ-u. Mogu, dakle, oni zajedno. Suverenisti, desničari, kako god da ih nazovemo, sigurno ne bi odbili Plenkovićev poziv da mu pomognu u sklapanju parlamentarne većine.

Svima je njima san povezati se s HDZ-om. Ne bi to, međutim, bilo bezuvjetno, tražili bi od Plenkovića promjenu političkog smjera, njegov odustanak od europskog manistreama, na kojem je on toliko inzistirao. Za čovjeka koji je u hrvatsku politiku ušao sa sloganom »Vjerodostojno«, bio bi to osobni poraz gigantskih razmjera.

Je li Plenković spreman čak i na takvu političku koncesiju? Nekako se čini da je njegov savez s Davorom Bernardićem ipak realniji. I SDP bi istaknuo svoje zahtjeve, ali Plenković bi lakše mogao na njih pristati nego da se odjednom prometne u euroskeptika. Da, Bernardić je Plenkoviću najveća šansa. Objektivno, samo mu je on preostao.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.